Sposobnost da pažljivo analiziramo situacije i stvarnost, kao i da ih sagledamo iz više kutova, sama po sebi nije mana. Naprotiv, često je jedna od najcjenjenijih vještina u suvremenom profesionalnom svijetu. Međutim, problem nastaje onda kada nam ta osobina prestane pomagati i počne nas kočiti. Umjesto da nas vodi prema odluci, razmišljanje prerasta u stalno preispitivanje bez jasnog ishoda, odnosno u ono što se danas naziva overthinking (pretjerano razmišljanje).
Pretjerano razmišljanje se često pretvara u mentalnu petlju bez ishoda | Depositphotos
Ova pojava sve se manje promatra kao individualni problem, a sve češće kao fenomen koji utječe na produktivnost, timsku dinamiku i kvalitetu vodstva. Kako objašnjava psihoterapeutkinja Anđelija Simić za Bloomberg Adriju, riječ je "o pretjeranom, neproduktivnom razmišljanju koje uključuje često vraćanje na prošlost i prekomjernu brigu bez konkretnog plana i pomaka prema razrješenju". Za razliku od analitičkog razmišljanja, 'koje vodi prema odluci, ima svoj cilj i vremensko ograničenje", overthinking se često pretvara u mentalnu petlju bez ishoda.
Od svakodnevice do poslovnih odluka
Overthinking se ne događa samo "tamo nekim drugima", niti je rezerviran za trenutke velikih životnih kriza. Naprotiv, on je duboko rasprostranjen obrazac razmišljanja u svakodnevnom životu suvremenih ljudi. Na to ukazuju i nalazi ankete koju su proveli američki autor Jon Acuff, poznat po knjigama o osobnom razvoju i profesionalnim obrascima ponašanja, i Michael C. Peasley, doktor psihologije i profesor na Sveučilištu Middle Tennessee State.
U okviru ankete u kojoj je sudjelovalo oko deset tisuća ispitanika, čak 99,5 posto njih izjavilo je da se u nekoj mjeri bori s prekomjernim razmišljanjem. Više od dvije trećine navelo je da ih overthinking dovodi do osećaja osobne neadekvatnosti, dok je nešto više od polovice ispitanika reklo da ih takav mentalni obrazac dugoročno iscrpljuje.
Do kada treba analizirati? Kada je savršeno dovoljno dobro, a kada opterećenje? | Depositphotos
Psihoterapeutkinja Simić potvrđuje da u svakodnevnom životu efekti često mogu biti tihi, ali opterećujući: umor, nesanica, stalni osjećaj pritiska, teškoće s opuštanjem, samokritičnost i doživljaj "zaglavljenosti'. "Kod osjetljivijih pojedinaca mogu se javiti i psihosomatske tegobe kao što su probavni problemi, problemi sa štitnjačom, glavobolje i slično".
U poslovnom kontekstu, pak, nerijetko se maskira kao odgovorno ponašanje poput učestalog provjeravanja mailova, pretjerane analize razgovora ili izbjegavanja završetka zadataka dok sve "nije potpuno jasno". Odlaganje lansiranja proizvoda, stalno mijenjanje strategije, perfekcionizam, "mikromenadžiranje" zaposlenika, pretjerani oprez i beskonačni sastanci bez zaključaka također mogu biti posljedice.
"Na ovaj način dolazi do zamora prilikom odlučivanja te se produktivnost smanjuje", kaže Simić. Svojim iskustvom potvrđuje nam to i Teodora, marketinška menadžerica u jednom velikom trgovinskom lancu, koja kaže da joj je "overthinking dugo bio nevidljivi suparnik svih odluka". Često bi preispitivala svoje poteze i opcije "sve dok ne bi bilo savršeno" da bi na kraju propuštala rokove i prilike. "Mislila sam da sam dobar radnik time što sam do detalja razmatrala svaki scenarij, ali to me je samo vuklo unazad", kaže ona.
U tišini noći, um putuje dalje nego što bi trebao... | Depositphotos
Kako se vratiti u okvire učinkovitosti
U timskom radu, pretjerano razmišljanje može imati i širi učinak. "Može dovesti do produljenja procesa, širenja panike i napete timske dinamike", navodi psihoterapeutkinja. Kada je lider sklon ovoj pojavi, to se često prevodi ili u nesigurnost i gubitak autoriteta, ili u perfekcionističku rigidnost pa i tiraniju, što blokira napredak tima i samih pojedinaca.
Ipak, naglašava Simić, overthinking nije uvijek beskoristan. U kriznim situacijama ili etičkim dilemama, sagledavanje problema iz više kutova može biti dragocjeno, ali pod uvjetom da konačnu odluku donese stabilna i racionalna osoba ili tim.
Na pitanje kako se izvući iz začaranog kruga, psihoterapeutkinja kaže da postoje tehnike koje mogu pomoći da se pretjerano razmišljanje drži u okviru koji ne narušava odluke i produktivnost:
Kontrola brige: Potrebno je svakodnevno jasno ograničiti vrijeme namijenjeno višeslojnom razmišljanju na unaprijed određen interval, dok se sve misli i teme koje izazivaju brigu svjesno odlažu do tog trenutka. "U međuvremenu se pažnja usmjerava na sada i ovdje, čime se briga drži pod kontrolom i stvara prostor za mentalni odmor u kojem se odluke mogu donositi spontanije i efikasnije".
Pravilo 70 posto informacija: ako imate oko 70 posto relevantnih podataka, vrijeme je za odluku jer čekanje potpune jasnoće često vodi u paralizu.
Kretanje i šetnja: fizička aktivnost poput brzog hoda može prirodno regulirati živčani sustav i smanjiti anksioznost povezanu s overthinkingom.
.webp){kind=icon}
