.webp){kind=icon}
Ivan Meštrović, veliki hrvatski umjetnik i jedan od najistaknutijih kipara prve polovice 20. stoljeća, ostavio je neizbrisiv trag diljem negdašnje Jugoslavije. Meštrovićeve skulpture i spomenici, kao što su Rimska Pietà, Job i Pobjednik, i danas inspiriraju nove generacije umjetnika i promatrača širom svijeta.
Meštrović je, osim što je bio kipar, bio i slikar, arhitekt i pisac, koji je 1952. godine darovnicom hrvatskom narodu darovao svoja brojna remek-djela, arhitekturu i prostore kojima danas upravljaju Muzeji Ivana Meštrovića. Točnije, aktom darivanja Meštrović je poklonio hrvatskom narodu četiri svoja objekta i 132 umjetnička djela.
Objekti koji se danas nalaze pod upravom Muzeja su njegov dom i atelje u Zagrebu, obiteljska vila i obnovljeni renesansni kaštilac u Splitu, kao i crkvica u Otavicama, rodnom kraju njegove obitelji. Najpoznatija je Galerija u Splitu, inače i omiljeno mjesto samog umjetnika.
Privatna arhiva
Galerija u Splitu
Tijekom 1920-ih Ivan Meštrović kupovao je parcele na području Meja, zapadnog dijela Splita, da bi stvorio prostor za rad, stanovanje i izlaganje.
Vila na Mejama bila je omiljeno boravište Ivana Meštrovića i njegove obitelji, ali nije postala njegovo prebivalište. Ipak, u Galeriji se danas nalaze mnoga umjetnikova remek-djela: mramorna Psiha iz 1927. i Kontemplacija iz 1924., brončani Daleki akordi iz 1918., Kiklop iz 1933., Perzefona iz 1946., Gospa s djetetom iz 1917. i Job iz 1946., drveni Žalosni anđeli i Veseli anđeli iz 1916. te gipsna Rimska Pietà iz 1943., obuhvaćajući sva razdoblja umjetnikovog bogatog stvaralaštva do 1946. godine.
Uz muzejsku građu (skulpture, crteže, slike, arhitektonske nacrte i namještaj), Galerija čuva i dokumentaciju koja upućuje na život i opus umjetnika, kao i arhivski materijal.
Privatna arhiva
Pogledaj galeriju
Privatna arhiva
Pogledaj galeriju
Privatna arhiva
Pogledaj galeriju
Privatna arhiva
Pogledaj galeriju
Privatna arhiva
Pogledaj galeriju
Privatna arhiva
Pogledaj galeriju
Privatna arhiva
Pogledaj galeriju
Privatna arhiva
Pogledaj galeriju
Od Splita do Sjedinjenih Američkih Država
Meštrović je rođen u slavonskom gradiću Vrpolje, ali je svoje djetinjstvo proveo u selu Otavice u Dalmaciji. Rođen je u seoskoj katoličkoj obitelji, što je duboko utjecalo na njegov rad.
Školovao se u klesarskoj radionici Pavla Bilinića u Splitu. Nakon šegrtovanja otišao je na Akademiju u Beču, gdje se formirao pod utjecajem secesije. Djela nastala u razdoblju Prvog svjetskog rata prikazuju Meštrovićevo intenzivnije posezanje za religijskim motivima, navodi Muzej.
Privatna arhiva
Glava Krista
Oblikujući brončanu Glavu Krista, kipar naglašava trenutak patnje i boli, fokusirajući se upravo na bolom iskrivljen izraz lica. Poput posljednjeg izdaha, život napušta napaćeno tijelo, izranjajući iz mračne šupljine širom otvorenih usta, ostavljajući za sobom tek namreškane titraje epiderme grudnog koša na izdisaju.
U razdoblju nakon Velikog rata, pobjeda i osjećaj optimizma prevladavaju u novim formama umjetnika na brojnim prikazima Gospe s djetetom. Uz njih se pojavljuju motivi žena i anđela s glazbenim instrumentima.
Privatna arhiva
Nakon školovanja u Beču radio je i izlagao u mnogim europskim kulturnim centrima, poput Rima, Pariza, Londona, Ženeve i Cannesa. Ipak, jedno od najvažnijih razdoblja njegovog stvaranja je međuratno razdoblje, koje je proveo u Hrvatskoj.
Ipak, godine 1925. duže vrijeme boravi u SAD-u, odvojen od obitelji. Svojim radovima iskazuje nostalgičnu čežnju za idiličnim obiteljskim životom.
Privatna arhiva
Žena u zanosu molitve (Ufanje)
Međuratno razdoblje vrijeme je Meštrovićevog najplodnijeg sakralnog stvaralaštva, kada je prema vlastitim nacrtima izveo četiri crkve.
Drugi svjetski rat
Tijekom Drugog svjetskog rata, zbog njegovog antifašističkog stava i stava prema Njemačkoj (kada je odbio Hitlerov poziv za posjet Berlinu 1930-ih), ustaše su ga zatvorile na tri i pol mjeseca, osudivši ga na smrt.
Meštrović je iz zatvora pušten 1942. godine, a nakon toga bio je i u kućnom pritvoru. Uz pomoć Vatikana, prebacio se u Veneciju zbog izlaganja na Venecijanskome bijenalu 1942. godine, zatim opet odlazi u Rim, a potom u Švicarsku 1943. godine.
Privatna arhiva
Perzefona
Prema grčkoj mitologiji, Perzefona je kći Zeusa i Demetre koju je oteo bog podzemlja Had i učinio je svojom suprugom. Perzefoni je, na zahtjev njene majke, dopušteno da od proljeća do jeseni živi na zemlji, dok je zimu bila prisiljena provoditi u podzemnom svijetu kao njegova vladarica i božica smrti. Ta skulptura prikazuje Perzefonu u trenutku očaja za izgubljenom slobodom, naglašenim dramatičnim izrazom vapaja i rukama uzdignutim prema nebu.
Meštrović suosjeća s njenom boli i tim putem iskazuje vlastite traume lišenosti slobode za vrijeme provedeno u ustaškom zatvoru 1941. i 1942. godine. U zatočeništvu je izradio 20-ak crteža sakralne tematike koji su kasnije realizirani u drvenim reljefima i skulpturama koje evociraju jednake emocije boli i patnje kao i Perzefona.
Job
Privatna arhiva
Ekspresija fizičke i duševne boli prikazana je na paradigmatskom ostvarenju skulpture Job iz 1946. godine, oblikovane u Rimu neposrednim iskustvom vlastitog zatvaranja, te civilizacijskom patnjom proisteklom iz vihora Drugog svjetskog rata.
Skulpturi su prethodili crteži koje je Meštrović nacrtao tijekom zatočenja u ustaškom zatvoru u Zagrebu u studenom 1941. godine.
"Model za to ostvarenje bio je prosjak s rimskih ulica, no uistinu riječ je o simboličkom autoportretu. Posvemašnjom zgrčenošću čučeće figure, agitacijom njene ispijene muskulature i nemirne epiderme, kipar je apsolutni naglasak stavio na krik Joba, ali i čovječanstva, usmjerenog k nebu."
"Job, koji strpljivo trpi Božje iskušenje, autoportret je samoga Meštrovića i iskaz njegove duševne agonije za vrijeme utamničenja, gdje je uz pomoć vjere pretrpio samoću, bolest i strah za vlastiti život. Iskaz patnje i unutarnjeg nemira naglašen je grčem koji prožima cijelo tijelo, ekspresijom gotovo čujnog vapaja te dinamičnom obradom površine skulpture. Prvi brončani odljev ove skulpture predstavljen je na Meštrovićevoj samostalnoj izložbi u muzeju Metropolitan u New Yorku 1947. godine, a od 1955. dio je umjetničke kolekcije Sveučilišta Syracuse (New York, SAD) na kojem je Ivan Meštrović radio kao profesor."
Nakon Drugog svjetskog rata emigrirao je u SAD, gdje je radio kao profesor. Preminuo je 1962. godine u South Bendu, a sahranjen je u obiteljskom mauzoleju u Otavicama. Prošle godine obilježilo se 140 godina od rođenja velikog umjetnika. Tim povodom, u studenom je u Zagrebu organizirana velika retrospektivna izložba kojoj su prisustvovali visoki politički dužnosnici poput predsjednika Vlade Andreja Plenkovića.
Izložba je trajala do ožujka, još jednog važnog mjeseca za slavnog kipara, kada su Meštrović i njegov Kapitel dostigli rekordnu prodaju na aukciji od 32 tisuće eura, što je najviša cijena zabilježena za djelo poznatog hrvatskog kipara unutar Hrvatske, premašivši procijenjenu vrijednost od 25 tisuća eura.
Rimska Pietà
Privatna arhiva
Rimska Pietà ili Velika Pietà najpoznatija je skulptura Ivana Meštrovića koja prikazuje mrtvog, s križa skinutog Isusa u majčinom krilu. Meštrović ju je modelirao pod utjecajem tragičnih ratnih zbivanja, početkom 1943. u Rimu, gdje je tijekom rata pronašao utočište.
Privatna arhiva
Presudan utjecaj na konačan izgled djela izvršila je Michelangelova mramorna Pietà iz oko 1550. godine, koja se nalazi u Firenci. Skulpturalnu kompoziciju čine figure Isusa, Bogorodice, Marije Magdalene i Josipa Arimatejca, čiji je lik zapravo Meštrovićev autoportret.
Simboli Beograda
Ivan Meštrović stekao je svjetsku slavu, a njegova djela čuvaju se kao dio stalne postavke u muzejima, galerijama i zbirkama širom svijeta. Neka njegova djela dostupna su i na javnim mjestima, poput Kalemegdana ili Avale u Beogradu.
Poznat je i njegov mauzolej obitelji Račić u Cavtatu, mauzolej obitelji Meštrović u Otavicama, kao i Dom hrvatskih likovnih umjetnika. Projektirao je također spomen-crkvu kralja Zvonimira u Biskupiji kraj Knina nadahnutu starohrvatskim crkvicama, kao i Galeriju Ivana Meštrovića, te obnovio stari Kaštelet ili Crikvine u Splitu.
Spomenik Neznanom junaku je monumentalni mauzolej na vrhu brda Avale na jugoistoku Beograda, u općini Voždovac. Gradnju spomenika prvi je inicirao jugoslavenski kralj Aleksandar I. Karađorđević i trebao je biti posvećen svim žrtvama Prvog svjetskog rata, ali godine upisane u spomenik (1912.–1918.) pokazuju da spomenik nije posvećen samo žrtvama Prvog svjetskog rata, nego i žrtvama Balkanskih ratova 1912. i 1913. godine. Priča počinje i ranije, kada je tu pronađen grob mladog, nepoznatog srpskog vojnika.
"Umjetnost je pjesma i molitva u isti mah"
“Moja se umjetnost izražava u tvrdom drvu i kamenu, ali ono što umjetnost sadržava nije ni od drva ni od kamena, ono je izvan prostora i vremena. Umjetnost je pjesma i molitva u isti mah.” Ivan Meštrović, O mojoj umjetnosti (Kolo, New York, 1924.)
Grob leži na pet uspravnih blokova granita i okružen je karijatidama koje drže krov. Karijatide na spomeniku simboliziraju majke poginulih vojnika, ali i narode i regije koje su sačinjavale tadašnju Kraljevinu Jugoslaviju: Šumadinka, Panonka-Vojvođanka, Kosovka, Dalmatinka, Zagorka, Slovenka i Makedonka.
Pobjednik
Pobjednik je naziv trijumfalnog spomenika koji je otkriven 1928. na desetogodišnjicu proboja Solunskog fronta. Nalazi se na Gornjem gradu Beogradske tvrđave, iako je prvotno trebao biti postavljen na Terazijama u centru fontane.
Spomenik čine brončana muška figura sa sokolom u lijevoj ruci i spuštenim mačem u desnoj.
Privatna arhiva
