.webp){kind=icon}
Dirigent i skladatelj Leonard Bernstein te glumica Felicia Montealegre nisu bili očiti par. Prvo, tu je bio Bernsteinov blistavi slavni lik: do vremena kada su se vjenčali 1951. godine, gomile su tog glazbenog genija pratile kako skače s trijumfa na trijumf.
Onda su tu bile njegove homoseksualne ljubavne veze, koje jedva da je i pokušavao sakriti. Njihova zajednica, kako je zapisala njihova zajednička prijateljica Rozamond Bernier u svojim memoarima, "bila je najbolji mogući potez za njega, ali ne baš glatka vožnja za nju."
Te burne vode dramatizirane su u filmu Maestro koji je režirao i u kojem glavnog lika igra Bradley Cooper. Film je stigao u kina 22. studenog i može se gledati na Netflixu od 20. prosinca.
Cooper je imao obilje referentnog materijala za ulogu. Kao glazbeni direktor New York Philharmonic Orchestre, Bernstein je rano i s oduševljenjem prihvatio televiziju, njegove "koncerte za mlade", gdje bi objašnjavao čaroliju glazbenog djela na djeci razumljivom jeziku, vidjeli su milijuni.
No kao da to nije bilo dovoljno, skladao je za niz uspješnih mjuzikala, posebno za West Side Story koji je proširio njegovu reputaciju izvan takozvane visoke umjetnosti. Pričljiv i glamurozan, Bernstein je bio prijatelj s predstavnicima plemstva, slavnim ličnostima i predsjednicima. Dosta se govori o Cooperovu nosu koji je uvećan protezama, ali na ekranu je sličnost nevjerojatna te vjerodostojnosti doprinosi i njegov melodični glas inspiriran holivudskim klasikom His Girl Friday iz 50-ih godina prošlog stoljeća.
Montealegre, koju u filmu izvrsno tumači Carey Mulligan, manje je poznata ličnost. Istina, karijeru je započela kao glumica, ali nakon udaje za Bernsteina, njeni najistaknutiji javni nastupi često su bili tihi: fotografi su je slikali pored njega na gala priredbama, koncertima i humanitarnim događanjima u besprijekorno dizajniranim odjevnim kombinacijama. Privatno, postala je domaćica u New Yorku koja je svoje stanove, dupleks na Park aveniji i raskošno imanje u Dakoti, pretvorila u centar blistavog društvenog vrtloga.
Mulliganina Montealegre u brak ulazi bez obmane. Voli svog muža, njihovo okruženje i slavu, bar neko vrijeme. Njegov homoseksualni život, dok je god diskretan, nije zabrinjavajući, posebno nakon što dobe troje djece.
Međutim, diskrecija nije bila Bernsteinova jača strana. Maestro počinje dosta vedro, u maniri jednog od njegovih mjuzikala: Njegov veliki uspjeh, kada skoči na Carnegie Hall nakon što dirigent Bruno Walter oboli od gripe, ustupa mjesto njegovu udvaranju Montealegre (ili preciznije, njenu udvaranju njemu). Postoji čak i sanjiva plesna sekvenca u crno-bijeloj tehnici.
Film postaje konvencionalniji, ponovo u boji, na moju sreću, kada se radnja objedini oko kućne drame. Bez obzira na njegovu naklonost prema njoj, Bernstein dozvoljava da ga njegov frenetični radni život i česte afere iscrpljuju dok 1960-ih prelaze u 1970-e. Riječ "dragi", koju ona na početku šapuće Bernsteinu kao izraz naklonosti, kako vrijeme prolazi, koristi se sa sve većim sarkazmom. No Mulligan, koja je ovladala majstorstvom prikazivanja inteligentne otpornosti, osigurava da Montealegre nikada ne upadne u stereotip žene u zlatnom kavezu.
Film svakako flertuje s tim, ipak. Veći dio Maestra odvija se u elegantnoj samoći njihove kuće na selu u Connecticutu ili u njihovu dnevnom boravku na Manhattanu. Cooper, koji je scenarij napisao s Joshom Singerom, uhvatio je inteligenciju obitelji Bernstein. I u sretnim i u napetim trenucima, dijalog je ispunjen šaljivim dosjetkama i opaskama.
Maestro je posebno uživanje kada prelazi iz privatnog u javno. Bernstein može biti divan sa svojom djecom i zabavan sa svojim prijateljima, ali na podiju, jedinim pravim javnim trenucima u filmu, on oživljava. Cooper se uključio u više orkestara prilikom istraživanja uloge i izuzetno dočarava čuvenu fizičnost dirigenta. Različite scene u koncertnim dvoranama prikazuju radosne, histrionične gestikulacije koje su doprinijele da Bernstein postane kulturna ikona.
Glazbena podloga filma uglavnom je glazba koju je komponirao Bernstein, i vrlo je efektna. Tu su napeti dijelovi iz West Side Storyja dok Bernstein kući dovodi mladića po imenu Tommy Cothran (Gideon Glick). Čujemo njegov turoban Mass dok Montealegre Cothrana počinje doživljavati kao stvarnu prijetnju njihovu braku.
Čitav je Maestro zapravo usko povezan sa stvarnim događajima. No unatoč nekoliko dijelova ekspozitornog dijaloga tu i tamo, dobro je što je film impresionistički, niz povezanih vinjeta. Gledateljima bi moglo pomoći znati o brojnim stvarnim osobama i povijesnim referencama koje su uvedene bez objašnjenja, ali ti detalji u velikoj mjeri nisu bitni. Maestro je, u suštini, priča o paru koji je holivudski sjaj zamijenio za život među zvijezdama.
