Kada, vozeći Lašvanskom dolinom, dvjestotinjak kilometara od najbliže morske obale, između brda Srednje Bosne, trgovačkih centara i živopisnih sela, ugledate jahte – prva pomisao je fatamorgana. Nije, ljudi u ovom dijelu Bosne i Hercegovine već su čuli za neobičnu priču o tome kako je ljubav jednog Riječanina i Bosanke rezultirala gradnjom luksuznih plovila, a odnedavno i kamp-prikolica.
Derubis jahte stvorili su Denis i Lejla Kraljević, a njihov proizvod već je pokupio simpatije i nagrade te osvojio tržište onih koji su spremni izdvojiti veću količinu novca na osobni luksuz. Najmanje pola milijuna eura stoji jedan od dva modela broda koji se proizvode u Vitezu, dok je cijena za luksuznu kamp-prikolicu deset puta niža, a nastala je zbog zahtjeva tržišta u vrijeme pandemije COVID-19.
I ovdje je ulogu odigrala bosanskohercegovačka komparativna prednost jeftine radne snage, ali na osnovu reakcija s tržišta, svjetskih sajmova i specijaliziranih medija koji ukazuju kako su kvaliteta i originalnost došli do izražaja. Sad im nedostaje još samo strateški partner kako bi zaplovili punim jedrima. Mogu proizvesti tri jahte godišnje, dok kod proizvodnje kamp-prikolica taj broj može biti i viši od 120.
Stvar je veoma jednostavna – brodovi se tehnički proizvode tamo gdje se mogu proizvoditi, kaže nam Denis Kraljević, kao da se opravdava što je došao na ideju graditi brodove tako daleko od mora.
"Nekad je pored mora preskupo jer ljudi možda i nemaju uvijek velikih radnih navika, a s druge strane tamo su skupi tereni. Mi smo godinama gradili brodove u Rijeci, pa smo shvatili da je jako teško raditi i poslovati", priča nam čovjek koji brodove gradi već 30-ak godina, a nagrađivani je autor prvog električnog katamarana u Europi, 2008. godine, kad je dobio nagradu za najboljeg konstruktora Europe.
Kaže kako je sam odabir Viteza u središnjoj Bosni dobra stvar jer je okružen kvalitetnim kooperantima koji zapravo s Derubisom zajednički grade brodove. Proizvodnja stakala je blizu, koža je u Visokom… Kaže i kako je lijepa priča što se oko jednog proizvoda napravio pravi mali miniklaster.
Kraljević gradi brodove 30-ak godina, a u Vitezu puni osmu godinu. Prvo je bila pripremna faza razmišljanja kako nešto takvo napraviti u BiH.
"Razmišljali smo dugo, i bolje da smo tako postupili, više razmišljali, a sporije ulazili u posao. Tako smo posljednje tri godine uspjeli napraviti brodogradilište i proizvodnju kamp-prikolica", govori nam Kraljević i posebno ističe kako su sve stvari koje su trebali predvidjeti uspjeli ranije vidjeti i pripremiti se za to, pa ih nisu ni iznenadile. Iznenadila ih je volja ljudi koji su htjeli biti dijelom njihove priče.
Kako bi napravili brod, potrebno je izgraditi jedan model, onda od njega napraviti kalupe, pa sve to uskladiti sa zakonom i tek potom, kada se napravi prvi brod, idu standardizacije – to je procedura od dvije godine koja prethodi izgradnji prvog broda. Oni su sada u trećoj godini i iza njih su tri broda.
"Mi smo jeftiniji od Europe i od cijelog svijeta jer smo nažalost iz Bosne i Hercegovine, ali morate biti i jeftiniji kako biste bili konkurentni. Pola milijuna eura je početna cijena za brod – bila je. Mislim da ćemo morati korigirati cijenu naviše. To je cijena za brod dužine 44 stope", kaže nam čovjek koji ne ostavlja dojam vlasnika brodogradilišta luksuznih brodova, koji sa svojim radnicima rame uz rame obavlja manualne poslove.
Od Viteza do najbliže morske luke je 220 kilometara, Kraljević kaže kako nije poseban problem specijalnim vozilima brod otegliti u luku. Postoje specijalna vozila, policija koja prati taj transport u noćnim uvjetima i za tren brod bude na vodi, spreman za plovidbu. Proizvode dva tipa brodova i dva tipa kamp-prikolica. Pandemija je ljude udaljila od masovnih okupljanja, klasičnih ljetovališta i proizvodnja prikolica je u svijetu skočila za 70 posto. Za kamp-prikolice već su dobacili do Njemačke i zemalja Zapadne Europe, ali glavni cilj im je top tržište – Norveška.
"Zapošljavaju 20-ak ljudi, toliki postotak proizvodu doprinesu kooperanti. Radne snage ne nedostaje… Mi još dugo nećemo moći proizvesti ono što možemo prodati. Danas je lako naći tržište i za brodove i za kamp-prikolice", govori nam Kraljević.
Brodovi, kamp-prikolice, šalimo se s Kraljevićem kako je naredni sigurno zrakoplov, a on nam veli: "Da je novca, bio bi i zrakoplov."
"Moramo hodati po zemlji i širiti se onoliko koliko nam sredstva dozvoljavaju, budući da iza nas ne stoji nijedna banka. Teško dolazimo do kredita. Mi smo ipak takva zemlja, razumijevanje za nove projekte ne postoji. Političari se bave sa sobom, narod je ogorčen. Ono što mi ovdje radimo, radimo isključivo vlastitim snagama, nitko ne stoji iza nas – niti politika, niti banke, nitko", kaže nam u dijelu razgovora gdje snovi i razvoj susretnu stvarnost.
Ipak, ovi ljudi ne žele dopustiti da im lokalna ograničenja zaustave napore, jasno vide budućnost, a ponose se što su to imali i ranije. Kaže nam kako je davno predvidio kako će budućnost izgledati. Oni su i u brodove i u kamp-prikolice počeli ugrađivati veliki dio električne opreme.
"Ništa drugo nema perspektivu poput struje. Vjerujem kako će struja zamijeniti apsolutno sve, zbog svoje jednostavnosti i čistoće", kaže nam na kraju čovjek koji proizvodi plovila milijunske vrijednosti, a radni dan provodi radeći na lijepljenju pozicija jednog od brodova koji "u luci" tvorničke hale u Vitezu još sanjaju valove svjetskih mora.