Superautomobili nisu uvijek super užitak za vožnju.
Na stazama sam već nekoliko puta sa zadovoljstvom izlazila iz auta i ljubazno odbila još jedan krug. Previše surov, previše nepredvidiv, nedovoljno udoban. Nakon nekoliko krugova jednostavno osjetim da je dovoljno. Upravo u trenucima kada su živci napeti, a koncentracija počinje popuštati, stvari se brzo zakompliciraju. Pogreška pri više od 220 kilometara na sat i sudar sa zaštitnom ogradom predstavljaju rizik koji nije vrijedan još jednog kruga.
Da budem iskrena, nisam profesionalni vozač. Više nego ekstremi, privlači me superauto koji ostaje miran i suveren pri svakoj brzini i daje mi osjećaj sigurnosti za upravljačem. Najvažnija mi je predvidljivost, udobnost i osjećaj da imam stvari pod kontrolom. Ako to znači da sam jednostavno običan vozač, neka tako bude.
Čitaj više
Munja udara u München - BMW dobiva svoj prvi pravi električni automobil
Ključna prednost platforme "Neue Klasse" je upravo to što je od početka projektirana za električnu mobilnost.
22.03.2026
Testirali smo Renault Clio - Novi izgled i novi motor u paketu sa starim, provjerenim kvalitetama
Dizajn novog Clio radikalno je promijenjen u odnosu na prethodnu generaciju, tu je i nova motorizacija, a mi smo detaljno testirali kako sve to skupa funkcionira na cesti.
21.03.2026
Test Cupra Tavascan: Španjolski Kinez kojem su u Bruxellesu progledali kroz prste
Kupe Cuprе bi, zahvaljujući zelenom svjetlu u Bruxellesu, mogao postati jedan od najvažnijih električnih modela Volkswagena.
20.03.2026
Ferrari sprema snažniji, luksuzni Purosangue - cijena: 450.000 eura
Ferrari priprema performansnu verziju svog luksuznog modela Purosangue koja će zadržati atmosferski V12 motor, ali donijeti poboljšano upravljanje i dodatnu premium razinu ponudi talijanskog proizvođača superautomobila.
15.03.2026
Zato sam bila još više oduševljena kada sam početkom mjeseca u Španjolskoj mogla sjesti za upravljač Aston Martin Valhalle, vrijednog nešto više od milijun dolara. S visokim spojlerom i velikim otvorima za zrak, djeluje kao futurističko biće spremno za napad. S 1064 konjske snage i maksimalnom brzinom oko 350 kilometara na sat nudi performanse koje zaista oduševljavaju.
Kada sjedneš za upravljač, prvo te iznenadi koliko je zapravo nenametljiv i prijateljski. Valhalla djeluje lako i samouvjereno, bez obzira na brzinu. U unutrašnjosti vlada prijatan mir, a izbor između četiri načina vožnje omogućava brzo prilagođavanje vlastitom tempu. Auto reagira precizno i bez napora, pa sam jednako uživala na krivudavim seoskim putevima oko San Sebastiana kao i na stazi Circuito de Navarra. Ako bih bila potpuno iskrena, svakodnevni putevi su mi čak bili draži.
Na današnjem tržištu superautomobila sve više je u prvom planu pokazivanje rijetkih i izuzetno moćnih automobila koje većina ljudi uopće ne može nabaviti. Cijena u sedmeroznamenkastim iznosima i snaga preko tisuću konjskih snaga danas gotovo da više ne izazivaju posebnu pažnju jer su postali gotovo "normalni". Za Aston Martin, Valhalla znači popunjavanje važne praznine u ponudi, smještajući se između DB12 vrijednog 262.000 dolara i trostruko skuplje Valkyrie. Prema riječima izvršnog direktora Adriana Hallmarka, privlači prije svega nove kupce, jer 70 posto vlasnika Valhalle nikada ranije nije imalo Aston Martin. Od ukupno 999 planiranih primjeraka, 152 su već predali kupcima, dok se još 500 očekuje do kraja 2026. godine.
Radi se o sve izraženijem trendu milijunskih sportskih automobila koje kupuju ljudi koji ih ne voze samo na stazama, već ih često bez ustručavanja voze i na opuštenim okupljanjima automobilskih entuzijasta u svojoj okolini.
Kada je upotrebljivost postala važnija od ekstrema
"Normalno" je u ovom svijetu, naravno, vrlo rastezljiv pojam. Onaj tko si može priuštiti Valhallu svakako nije prosječan kupac. Hallmark mi je u Španjolskoj rekao da većina vlasnika dodatno prilagođava svoj automobil po svojim željama, što prosječnu vrijednost brzo podiže na oko 1,6 milijuna dolara. Ipak, u posljednjih nekoliko godina u ovom segmentu pojavilo se toliko novih modela da tržište može djelovati gotovo zasićeno.
Prije deset godina bilo je dovoljno imati 700 konjskih snaga i cijenu od šest znamenki da automobil iskače iz mase. Danas to više nije dovoljno. Proizvođači zato traže onu srednju točku između svakodnevnih sportskih automobila, poput Porsche 911 Carrere, i ekstremnih hiperautomobila, poput Koenigsegg Jeska. Prvi nudi oko 400 konjskih snaga, dok drugi dostiže oko 1600.
Hannah Elliott/Bloomberg
"Tržište je veoma ograničeno," kaže Stephan Winkelmann, predsjednik i izvršni direktor Lamborghinija. On procjenjuje da je zanimanje za najsnažnije automobile, koje je malo, ali ipak stabilno čak i u današnjem prilično turbulentnom automobilskom okruženju, na svjetskoj razini oko 45.000 vozila.
Kako smo do toga došli? Početak seže u 2013. godinu, kada su se pojavila tri revolucionarna plug-in hibridna modela. Ferrari je predstavio LaFerrari, hibrid od 950 konjskih snaga, po cijeni od oko 1,4 milijuna dolara. McLaren je uslijedio s P1, verzijom od 904 konjske snage, po cijeni oko 1,1 milijun dolara. Porsche je predstavio 918 Spyder, hibrid od 887 konjskih snaga, koji je s dodatnom opremom gotovo dostizao cijenu od milijun dolara.
Ti modeli su tada bili pravo otkrivenje. Pokazali su da hibridna tehnologija ne mora biti samo stvar efikasnosti, već može pružiti i brzinu, emocije i mnogo više karaktera. Na tržištu kolekcionara, od svog predstavljanja, značajno su porasli u vrijednosti, što im je dodatno učvrstilo status kao svojevrsnih mjerila svoje generacije.
Pored dizajna i performansi, jedna od ključnih prednosti bila je njihova upotrebljivost u stvarnom svijetu. Automatski mjenjači i bolje dotjeran dizajn učinili su ih znatno prijatnijim za vozača u odnosu na prethodne generacije. Porsche 918 Spyder, na primjer, bio je znatno lakši za upravljanje nego Carrera GT, koja je slovila za zahtjevnu i poprilično nepopustljivu, prije svega zbog oštrog kvačila i vrlo živahnog karaktera.
Više od deset godina kasnije, zanimljivo je da Porsche očigledno ponovno razmišlja o nasljedniku. Izvršni direktor Michael Leiters je privukao veliku pažnju 11. ožujka kada je nagovijestio da u kompaniji nastaje novi vrhunski model. Sve ukazuje da će se on potpuno prirodno svrstati u ovu klasu.
Zasićeno tržište
Za one koji su spremni potrošiti oko milijun dolara, izbora zaista ima mnogo, od McLaren Elve do Lamborghini Revuelta. Ferrari u ovom segmentu i dalje ostaje glavni igrač i nudi više različitih modela, među kojima je i SF90 XX Stradale s 1016 konjskih snaga.
Valhalla se tome pridružuje kao još jedna opcija za kupce koji žele nešto što se izdvaja. S gotovo tisuću planiranih primjeraka, ona je zapravo znatno "serijski" automobil u usporedbi s, na primjer, Aston Martin Valkyrie, koja je ograničena na 150 kupea i 85 spider verzija, ili Aston Martin Valour, koji je ograničen na 110 primjeraka. Ovaj posljednji još uvijek nije rasprodan, ali se u Aston Martinu očekuje da će se to dogoditi do kraja ljeta.
Da bude jasno: ovo nikako nije automobil za svakodnevne obaveze. Do 100 km/h ubrzava za 2,5 sekunde, a na ravnoj stazi Circuito de Navarra dostigla sam 230 kilometara na sat i to iskustvo bih rado ponovila. Prtljažnika gotovo i nema, a unazad vidiš otprilike koliko i u kombiju. Ako želiš prijeći viši rubnik ili strmi prilaz, prvo moraš podići prednji dio posebnim ključem. Brave na vratima su skrivene kao mali ključevi ispod elegantne, duge linije bokova, pa ih ponekad bude teško pronaći. Također, ekrani u unutrašnjosti su prilično mali i daju dojam kao da su ostali iz drugog vremena, skoro naknadno ugrađeni.
Ali sve su to u suštini sitne zamjerke. Ovi automobili su svjetlosnim godinama udaljeni od zahtjevnih karaktera svojih prethodnika, koji su sa veoma teškim kvačilima, glasnim i divljim motorima, gotovo nikakvom preglednošću i teškim upravljačem od vozača tražili znatnu snagu i vještinu. S njima su se mogli baviti samo zaista iskusni vozači, a uspoređivanje s "trkačkom poljoprivrednom mehanizacijom" nije bilo daleko od istine.
Valhalla je u usporedbi s tim mnogo smirenija i civiliziranija. Na putu je iznenađujuće tiha, a šasija djeluje vrlo izbrušeno i čak pomalo razmaženo. Upravljanje zadnjim kotačima i šasija podešena s trkačkom preciznošću čitaju put skoro unaprijed i bez drame. Umjesto napetosti ili osjećaja da moraš ukrotiti nešto neukrotivo, automobil zapravo pojednostavljuje vožnju i čini je opuštajućom. Na vjetrovitoj, sivoj stazi u Španjolskoj zato sam bez problema ostala u automobilu duže nego što sam prvobitno planirala.
.webp){kind=icon}
