Evo zašto američki predsjednik i dalje ignorira zakon

Teško je previdjeti Trumpovo nepoštivanje vladavine prava. Uzmimo za primjer: sva trojica sudaca koje je imenovao u američki vrhovni sud podržali su hitnu noćnu odluku kojom se dopušta daljnja i nezakonita deportacija venecuelanskih državljana u Salvador, unatoč prethodnoj jednoglasnoj odluci suda da se deportacije bez saslušanja ne smiju dogoditi.

Bolest se ne može liječiti bez jasne dijagnoze. Kako bi učinkovito odgovorili na Trumpove postupke, i država i pravosudni sustav moraju razumjeti motive njegovog rata protiv vladavine prava, ne samo prepoznati da ga vodi.

Iako bi moglo biti primamljivo tako misliti, najbolja dijagnoza nije da je Trump jednostavno lud ili da želi postati diktator. Njegovi postupci mogu se racionalno objasniti u smislu njegovih motivacija i njegovog ponašanja u prošlosti.

Jednostavno rečeno, Trump je tijekom proteklih osam godina, koje uključuju dva neuspješna postupka opoziva, tri razvodnjena kaznena slučaja i jednu bezubu osudu u New Yorku, naučio da ga osobno ništa ne košta kršenje zakona. Poput djeteta koje ne snosi nikakve posljedice za svoje postupke, zaključio je da pravila za njega ne vrijede. Nastavit će kršiti zakon dok ga to nešto ne košta.

I dok nezakonito ponašanje otežava ostvarivanje njegovih političkih ciljeva, Trump je više puta pokazao da mu je daleko manje stalo do stvarnih posljedica nego do poruka koje njegovi postupci prenose. Ilegalne radnje plaše i ljute njegove protivnike, koji zatim izazivaju opsežnu medijsku pokrivenost koja njegovim sljedbenicima govori da se suočava s elitama koje ni sami ne vole.

Kad sâm predsjednik ne želi poštovati zakon, trebali bi postojati unutarnji institucionalni mehanizmi koji ga na to prisiljavaju. Jedan takav je Ured pravnog savjetnika (OLC) pri američkom ministarstvu pravosuđa. Taj ured već desetljećima djeluje kao svojevrsni samostalni pravni ured u sastavu izvršne vlasti. Prije nego što predsjednik učini bilo što što bi moglo biti pravno sporno, mora dobiti službeno mišljenje OLC-a, tj. dokument koji analizira pravne aspekte i zaključuje je li neka radnja dopuštena i kako se može izvesti.

Američki predsjednik | Bloomberg

U konvencionalnim upravnim tijelima, OLC-ovi memorandumi često se tretiraju gotovo kao da imaju snagu zakona. Sustav nije savršen: za vrijeme predsjedništva Georgea Walkera Busha, odvjetnik u tom uredu John Yoo napisao je i tzv. "mišljenja o mučenju" u kojima je krivo (da ne kažemo moralno upitno) zaključio da određene metode "pojačanog ispitivanja" nisu zabranjene saveznim zakonima koji brane korištenje torture.

Međutim, OLC-ov sustav također može biti samoispravljajući. Kad je Jack Goldsmith preuzeo OLC, odmah je uočio pravne pogreške u memorandumima i povukao ih. Bio je to čin osobne hrabrosti koji je zaustavio Goldsmithov brzi i zasluženi uspon u konzervativnim pravničkim krugovima. Ujedno je to bio čin institucionalne obnove. Odbijanje prijašnjih memoranduma učvrstilo je reputaciju OLC-a kao istinski neovisnog i kao sredstvo odvraćanja od nezakonitih radnji provedbe.

Trump je stavio OLC u stranu jednostavno ga ignorirajući, što je Goldsmith također istaknuo. Izvršne naredbe koje dolaze iz Bijele kuće očito su nezakonite, čak i bez formalnog savjetovanja s OLC-om. Nakon što se takav mehanizam kontrole izgubi, bit će ga iznimno teško oživjeti u budućoj vladi. Okupljanje vjerodostojnog OLC-ova tima koji nije podložan samo pravnom tumačenju pojedinog stolca zahtijeva vrijeme, a kako bi najbolji odvjetnici uopće pristali raditi u takvom timu, moraju vjerovati da će njihovo mišljenje biti važno.

Tu je i ministar pravosuđa, najviši dužnosnik za provođenje zakona u zemlji. On također može djelovati kao provjera predsjednika inzistirajući na tome da su predsjednikovi postupci zakoniti. Čini se da Pam Bondi nije zainteresirana za tu ulogu, radije objavljuje potporu predsjednikovoj politici na društvenim mrežama, čak i kada je očito nezakonita. Za usporedbu, William Barr, koji je bio državni odvjetnik u prvoj Trumpovoj administraciji, čini se gotovo kao model zakonske suzdržanosti, iako je učinio mnogo da pomogne Trumpovim interesima, uključujući potkopavanje istrage Roberta Muellera. Barr je bio majstor suptilnog tumačenja pravnih pravila s ciljem maksimiziranja predsjedničke moći. No barem na površini, ipak je ostavljao dojam da poštuje vladavinu prava. Bondi čak i to ne radi.

Ishod je da Trump djeluje racionalno nakon što je uklonio institucionalne prepreke svojim postupcima. Ne samo da nema što izgubiti nezakonitim djelovanjem, on time i dobiva, čak i kad ga sudovi zaustave.

Rješenje je dakle pronaći načine da se Trumpu nametnu stvarne posljedice za kršenje zakona. Malo je vjerojatno da će to doći od vrhovnog suda, koji je ukinuo kazne, niti od Kongresa, gdje se opoziv ne čini realnom opcijom. To će morati doći izravno od ljudi koji će se izraziti kroz izbore, prosvjede i ankete. U američkoj demokraciji narod je izabrao Donalda Trumpa. Sada se ti isti ljudi moraju zaštititi od njegovog napada na zakon. Ako to ne učine, demokracija SAD-a neće preživjeti.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar