Tko će prvi trepnuti – Trump ili Xi

Kada je američki predsjednik Donald Trump pozvao Kinu da mu se obrati kako bi se započeli pregovori o rješavanju trgovinskog sukoba između dviju najvećih svjetskih ekonomija, neki su promatrači ocijenili da je time prekršio vlastita pravila pregovaranja, opisana u njegovoj knjizi Trump: The Art of the Deal iz 1987. godine, koju je napisao u suradnji s američkim novinarom Tonyjem Schwartzom.

"Najgore što možete učiniti pri sklapanju posla izgledati je očajno. Tada druga strana osjeti krv i gotovi ste", stoji u toj svojevrsnoj Bibliji pregovaranja, u kojoj je taj citat predstavljen kao Trumpova prva zapovijed.

Dok se na društvenim mrežama neki korisnici prisjećaju glasina da Trump nije ni napisao, a možda ni pročitao tu knjigu, glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt pokušala je naglasiti Trumpovu poruku: "Lopta je na kineskom terenu. Kina mora sklopiti dogovor s nama. Mi ne moramo sklopiti dogovor s njima."

Ta izjava uslijedila je nakon što je službeni Peking naredio kineskim zrakoplovnim kompanijama da obustave kupnju novih zrakoplova američkog Boeinga, u sklopu trgovinskog rata između SAD-a i Kine, u kojem je SAD uveo carine od čak 145 posto na kineski uvoz, dok je Kina odgovorila protumjerama u visini od 125 posto.

Kina traži poštovanje

Kina želi vidjeti niz konkretnih poteza Trumpove administracije prije pristanka na trgovinske pregovore, uključujući suzdržavanje članova američkog kabineta od omalovažavajućih komentara, navodi osoba upoznata s kineskim stavovima, prema pisanju Bloomberga.

Ostali zahtjevi uključuju dosljedniji stav SAD-a, kao i spremnost da se ozbiljno razmotre kineske brige u vezi s američkim sankcijama i statusom Tajvana. Prema istom izvoru, Peking također želi da SAD imenuje pregovarača koji uživa povjerenje predsjednika te koji može pomoći u oblikovanju sporazuma koji bi potpisali Trump i kineski čelnik Xi Jinping.

Za Xija je gubitak obraza ili pregovaranje pod pritiskom neprihvatljivo, naglašava komentator francuskog nacionalnog radija France Inter Franck Mathevon, koji dodaje kako se "kineski predsjednik ne boji javnog mnijenja".

"On je zasigurno spremniji od Trumpa tražiti žrtve od svog naroda. Osim toga, Kina ima poluge kojima može pritisnuti Washington: rizik visoke inflacije u SAD-u, kontrolu nad rijetkim sirovinama (čiji je izvoz već djelomično obustavljen), pa čak i devalvaciju juana ili masovnu prodaju američkih državnih obveznica", navodi Mathevon i dodaje da Kina nije odbila pregovore: "Ona nije započela taj trgovinski rat, ali je spremna suočiti se s njim."

Nestrpljivi Trump

Na Trumpove hvalospjeve kako mu mnogi svjetski lideri "ljube stražnjicu" kako bi pokrenuli pregovore, belgijski dnevnik Le Soir poručuje da će se "Kina boriti do kraja" te da "Xi Jinping nije netko tko će Trumpu ljubiti stražnjicu".

"Pitanje je samo može li sudar tih dviju tektonskih ploča dovesti i do čega osim ekonomskog potresa ili tsunamija", zaključuje belgijski list.

Kreator Trumpove trgovinske politike Stephen Miran | Bloomberg

 

Dok komentatori nagađaju tko će prvi popustiti i sjesti za stol, stručnjaci s Wall Streeta pokušavaju objasniti što je pošlo po zlu s, kako tvrde, Trumpovim pristupom trgovinskom ratu, čiji je cilj bio izdvojiti SAD iz kineske gospodarske orbite i ponovno pokrenuti američku industrijalizaciju.

Investicijski savjetnik i kolumnist John Markman je na društvenoj mreži X objasnio kako je sve krenulo s dobrim planom – novom američkom trgovinskom politikom koju je osmislio harvardski ekonomist Stephen Miran, tada postavljen za šefa ekonomskog savjetodavnog vijeća Bijele kuće.

"Ideja je bila koristiti carine za povrat novca u SAD, održavanje stabilnih cijena za američke potrošače i poticanje poštene trgovine s drugim državama", napisao je Markman. Miranov je plan sadržavao tri osnovna pravila: "Prvo, ojačati dolar kako bi se neutralizirali carinski troškovi. Drugo, carine uvoditi postupno, po dva posto do maksimalno 20 posto, bez šokova. Treće, olakšati američkim tvrtkama izvoz."

Wall Street je, prema Markmanu, bio oduševljen, ali Trump je, kako kaže, bio nestrpljiv i potpuno zanemario ta pravila.

"Umjesto postupnog rasta, on je ispalio carinsku bombu: 54 posto za Kinu, 25 posto za Južnu Koreju, 24 posto za Japan, 20 posto za EU i najmanje 10 posto za sve ostale, sve odjednom, bez upozorenja. Tržišta su se našla u panici", tvrdi Markman, ističući da je Miranov plan mogao funkcionirati samo ako su druge zemlje imale vremena prilagoditi valute i tržišta.

Iako je Trump naknadno uveo 90-dnevni odgodu carina za sve osim Kine, globalna ekonomija i dalje osjeća posljedice.

Kina danas igra istu igru kao Japan prije pola stoljeća

Komentatori se slažu da Kina ima veću izdržljivost od SAD-a. Poljski analitičar Jerzy Surdykowski iz Rzeczpospolite tvrdi kako SAD ni Europa ne mogu proizvoditi tako jeftino, a preseljenje industrije zahtijevalo bi golema ulaganja.

"Zato se Trump koprca. Sada je povukao carine na elektroniku, a Kina šuti. Peking se vodi starom izrekom: 'Samo budala ide u rat, a mudar čovjek sjedi na obali rijeke i čeka da truplo neprijatelja otpluta nizvodno'", piše Surdykowski, dodajući kako su to loše vijesti i za američke saveznike, uključujući i nas.

Trump je smanjio carine na elektroniku proizvedenu u Kini | Bloomberg

 

Po njegovom mišljenju, Kina danas čini isto što i Japan prije pola stoljeća – iskorištava tehničke vještine, krade znanje gdje god može i koristi jeftinu radnu snagu kako bi preplavila svijet proizvodima, osobito jeftinom elektronikom. Uz to, ističe da je Kina, financiranjem američkog duga, postala vlasnik dijela američkog bogatstva. "Svake godine dio američkog novca završi u kineskom džepu."

"Trump pokušava zaustaviti taj život na kredit kaznenim carinama, ali Amerika je već prodana, a ključ ima Kina, koja bi, ako poželi, mogla srušiti dolar", zaključuje poljski komentator.

Europa traži saveznike

Mnogi europski komentatori upozoravaju da se ne smije biti naivan prema Kini. Francuski portal Les Echos ističe da je Kina od ulaska u Svjetsku trgovinsku organizaciju 2001. godine "lukavo iskoristila pravila kako bi pretekla mnoge nacije, postavši svjetska tvornica potpomognuta subvencijama".

"Rizik da nas preplave jeftini kineski proizvodi sve je veći. EU ne smije postati dobrovoljna žrtva američko-kineskog razdvajanja. U sve fragmentiranijem svijetu, mora graditi trgovinske saveze i koristiti snagu svojih 450 milijuna potrošača – bez sklapanja pogrešnih prijateljstava", zaključuje komentatorica Les Echosa Clemence Leamistre.

Prema njoj, EU bi trebao surađivati sa zemljama jugoistočne Azije, Indijom i Meksikom te poticati ratifikaciju sporazuma Mercosur s državama Latinske Amerike, "umjesto da Kini širom otvara vrata jedinstvenog tržišta".

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar