Koliko daleko je stigao Iran u razvoju nuklearnog oružja?

Već desetljećima kolaju sumnje da Iran razvija kapacitete za atomsku bombu. Ova zemlja posljednjih godina ubrzava proizvodnju fisijskog materijala, a vjerojatno je sposobna proizvesti dovoljno obogaćenog uranija za bombu u manje od tjedan dana.

To pojačavanje proizvodnje uslijedilo je nakon što je američki predsjednik Donald Trump tijekom svojeg prvog mandata odlučio povući se iz međunarodnog sporazuma kojim je Teheran ograničio svoje nuklearne aktivnosti u zamjenu za slabljenje sankcija.

Otkad je po drugi put ušao u Bijelu kuću, Trump je rekao kako želi sklopiti novi sporazum s Iranom, a dvije zemlje sredinom su travnja krenule u nove nuklearne pregovore. Ipak, američki predsjednik u svojem je drugom mandatu ponovno krenuo provoditi politiku "maksimalnog pritiska" snažnih sankcija, a otvorio je i mogućnost vojnog djelovanja.

Kako Trumpova administracija pristupa Iranu?

Trump je sredinom veljače na svojoj društvenoj platformi Truth Social pozvao da se odmah počne s radom na "provjerenom sporazumu za nuklearni mir", iako nije naveo pojedinosti o tome što bi takav sporazum uključivao.

U ožujku je poslao pismo iranskom lideru ajatolahu Aliju Hameneiju i zemlji dao rok od dva mjeseca da sklope novi nuklearni sporazum, kaže jedan izvor upoznat sa sadržajem pisma.

Američki i iranski dužnosnici 12. su travnja održali prvi sastanak u posljednjih nekoliko godina. Predvodili su ga Trumpov izaslanik za Bliski istok, Steve Witkoff, i iranski ministar vanjskih poslova Abas Aragči. Nakon tog sastanka u Omanu, obje strane pristale su održati novi krug pregovora.

Witkoff je za američki Fox News izjavio kako će se Trumpova administracija fokusirati na ograničavanje iranskih kapaciteta za rakete i obogaćivanje uranija, a ne na ukidanje čitavog nuklearnog programa. Taj pristup marginalizirao bi američke i izraelske lidere koji pozivaju na zaustavljanje svih aktivnosti.

Prikaz nuklearnih postrojenja u Iranu | Bloomberg

Nejasno je kako bi SAD reagirao u slučaju da ne dođe do sporazuma, ali Trump je nekoliko puta ponovio kako bi uzeo u obzir vojno djelovanje kako bi spriječio da Iran dođe do nuklearnog oružja. Njegova administracija u suradnji s Izraelom radi na scenarijima za potencijalni napad u slučaju da diplomatski put ne donese rezultate, izvijestio je ranije Bloomberg.

Iako je američka vlada otvorila dijalog s Iranom, Trump je istovremeno oživio svoju strategiju iz prvog mandata, u sklopu koje na zemlju vrši maksimalni pritisak. Naredio je ministarstvu financija i State Departmentu da osiguraju snažniju provedbu postojećih sankcija, s ciljem da iranski izvoz nafte svede na nulu.

SAD nikada nije uspio u potpunosti zaustaviti isporuku sirove nafte iz Irana. Izvoz je tijekom prvog Trumpovog mandata zaista pao na prosječnih 400.000 barela dnevno 2019. i 2020. godine, dok je u velikom dijelu 2018. godine dnevni izvoz premašivao 2 milijuna barela dnevno, pokazuju podaci koje je prikupio Bloomberg. Ipak izvoz je tijekom mandata predsjednika Joea Bidena ponovno skočio na oko 1,6 milijuna barela dnevno, izazvan izbjegavanjem sankcija i njihovom slabijom provedbom od SAD-a.

Ako se izvoz ponovno smanji, to bi moglo umanjiti prihode od nafte od, prema procjenama američke administracije za energetske podatke, 53 milijarde dolara godišnje. Na taj način bi se stvorio pritisak na iransko gospodarstvo.

Što je Iran dosad poduzeo kako bi se približio nuklearnoj bombi?

Nuklearni sporazum iz 2015. godine sklopili su Iran, pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a i Njemačka. Iran se u sklopu sporazuma obvezao da 15 godina neće obogaćivati uranij više od 3,7 posto. Taj prag označava koncentraciju fisijskog izotopa uranij-235 potrebnog za nuklearne elektrane. Iran je također obećao kako će ograničiti svoje zalihe obogaćenog uranija na 300 kilograma, odnosno oko 3 posto količine koju je imao na zalihama prije sporazuma.

Inspektori iz UN-ove Međunarodne agencije za atomsku energiju kažu kako je Iran poštovao uvjete sporazuma u trenutku kada se SAD iz njega povukao tijekom Trumpovog prvog predsjedničkog mandata. Tada su ograničenja značila da bi Iranu trebalo 12 mjeseci da proizvede dovoljnu količinu fisijskog materijala za proizvodnju nuklearnog oružja.

Godinu dana nakon što se SAD povukao iz sporazuma i ponovno uveo sankcije - povukavši tako Iranu obećane gospodarske koristi - Teheran je ponovno počeo raditi na svojem nuklearnom programu. Ne samo da je zemlja ponovno počela obogaćivati uranij na 20 posto, već je i po prvi put došla do 60 posto, što je razina čistoće koja je, kažu iz IAEA, u principu ista kao ona u gorivu za oružje.

Iranski inženjeri sada na mjesečnoj razini proizvode dovoljno 60-postotnog obogaćenog uranija za jednu bombu, pokazuju podaci IAEA. Agencija je u veljači objavila izvješće u kojemu stoji da su se iranske zalihe obogaćenog uranija u prethodna tri mjeseca povećale za 50 posto i dosegle 275 kilograma.

Rast zaliha obogaćenog uranija | Bloomberg

Taj materijal brzo se može obogatiti na razine od 90 posto, kakve se nalaze u većini nuklearnog oružja, a potom proizvesti 15 do 25 kilograma goriva za jednostavne bojeve glave. Ipak, Iran bi trebao usavršiti proces korištenja goriva u oružju kako bi kreirao funkcionalni uređaj sposoban za gađanje udaljene mete.

Ovaj rast kapaciteta bilježi se u kontekstu činjenice da nadzor UN-ovog Vijeća sigurnosti nad nuklearnim aktivnostima Irana istječe u listopadu, a zajedno s njim i mehanizam za ponovno uvođenje sankcija ukinutih u sklopu nuklearnog sporazuma.

Zašto je obogaćivanje uranija toliko važno?

Dolazak do materijala potrebnog za izazivanje atomske fisije najteži je korak u procesu proizvodnje nuklearne energije ili bombi. Države moraju izgraditi industrijsku infrastrukturu za proizvodnju izotopa uranija-235 koji čine manje od jedan posto čestica u rudama uranija, no ključni su za održavanje fisijske lančane reakcije.

Za odvajanje materijala koriste se tisuće centrifuga koje se vrte pri supersoničnim brzinama. IAEA pažljivo prati promjene skladišta uranija, na razini grama, diljem svijeta i tako osigurava da se uranij ne koristi za proizvodnju oružja.

Iran oduvijek tvrdi kako razvija nuklearnu energiju, a ne nuklearno oružje, no svjetske sile u te tvrdnje sumnjaju. Zemlja je izgradila dva podzemna postrojenja ojačana čelikom na dvije glavne lokacije za obogaćenje uranija, u Fordowu i Natanzu, što otežava uspješan napad iz zraka.

U godišnjoj procjeni razine prijetnje koju je provela američka obavještajna zajednica, a koja je objavljena  u ožujku 2025. godine, zaključeno je da Iran trenutačno ne gradi nuklearno oružje, ali da je vodstvo zemlje vjerojatno pod sve većim pritiskom da to počne činiti.

Što je još Iranu potrebno da stvori uvjete za lansiranje nuklearnog oružja?

Uz fisijski materijal, potreban je mehanizam za bombu, kao i metoda za slanje oružja do mete. Vrlo je vjerojatno da Iran već ima tehničko znanje za proizvodnju uređaja kakav je SAD upotrijebio u napadu na Hiroshimu 1945. godine.

Iranski pilot morao bi preživjeti upad u neprijateljski teritorij kako bi izbacio bombu. Druga opcija je transfer oružja unutar kontejnera kopnom ili brodom.

Kako bi pogodio udaljenu metu, Iran treba bojevu glavu koja bi bila dovoljno malena da stane na jedan od balističkih projektila i preživi ponovni ulazak u Zemljinu atmosferu. Teheran još nije proveo testiranja koja bi sugerirala da znaju proizvesti nuklearnu bojevu glavu.

U zemlji su se do 2003. godine provodile studije o tome kako sastaviti takav uređaj. Izvještaji američkih obavještajaca pokazuju kako Iran vrlo vjerojatno nije ponovno počeo na tome raditi. Procjene o tome koliko bi im trebalo da završe potrebne aktivnosti kreću se od četiri mjeseca do dvije godine. Najmoćniji iranski balistički projektil ima procijenjeni domet od maksimalno 5.000 kilometara, što znači da im je u dometu čitava Europa.

Može li Izrael napasti nuklearna postrojenja u Iranu?

Izrael već dugo smatra kako mogućnost da Iran razvije nuklearnu bombu za njih predstavlja egzistencijalnu prijetnju i silom želi ograničiti iranske ambicije po tom pitanju. Rašireno je vjerovanje da je upravo Izrael odgovoran za atentate na šest iranskih nuklearnih znanstvenika u Teheranu od 2010. godine, kao i za nekoliko napada na nuklearna postrojenja u zemlji.

Izraelski dužnosnici u nekoliko su navrata sugerirali kako bi zemlja, u slučaju da Iran dođe na prag razvoja nuklearnih kapaciteta, iz zraka napala tamošnji nuklearni program. Te planove testirali su 2022. godine.

Iako je Izrael 1981. godine uspješno uništio irački nuklearni reaktor u izgradnji, a 2007. bombardirao navodno nuklearno postrojenje u Siriji, izazovi koje predstavlja Iran mnogo su veći.

Iranskih postrojenja toliko je mnogo da obavještajni dužnosnici upozoravaju kako bi napad tek odgodio, ali ne i uništio sposobnost zemlje da razvije tehnologije potrebne za proizvodnju nuklearnog oružja. Nadalje, bilo kakav napad zakomplicirala bi činjenica da najnapredniji izraelski borbeni zrakoplovi zahtijevaju nadopunjavanje goriva u zraku kako bi uspješno izvršili misiju u Iranu i sigurno se vratili kući.

Generalni direktor IAEA, Rafael Grossi, izjavio je kako je Iran privremeno zatvorio svoja nuklearna postrojenja iz sigurnosnih razloga tijekom prvog raketnog napada na Izrael u travnju 2024. godine. Dodao je kako ga iznimno brine mogućnost izraelskog napada na nuklearna postrojenja u Iranu i pozvao na "maksimalnu suzdržanost."