Odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa da se SAD pridruži izraelskom bombardiranju Irana izazvala je burne reakcije diljem svijeta, od komentara laika na društvenim mrežama kako je "počeo Treći svjetski rat", do izjava vanjskopolitičkih novinara i stručnjaka da "svijet galopira prema mračnom ponoru" te da ono što se na geopolitičkoj razini "događa na taktičkoj razini predstavlja kaos". Štoviše, da je kaos postao strategija svjetskih sila.
U svijetu koji, prema ocjeni austrijske stručnjakinje za geostrategiju Veline Čakarove, više ne funkcionira prema tradicionalnim principima realpolitike i geopolitike, ova 2025. godina označava novu prekretnicu. Svijet se nalazi "u nepoznatim vodama", zbog čega svi pokušavaju procijeniti tko će i koliku cijenu platiti zbog Trumpova napada na Iran, koji, osim javno proklamiranog cilja uništenja iranskog programa nuklearnog oružja što Teheran poriče, očigledno podrazumijeva i moguće rušenje režima u Teheranu.
Američko bombardiranje Irana, čini se, najviše zabrinjava europske komentatore, premda ima i onih koji pozdravljaju Trumpovu vojnu intervenciju. Među njima je komentator portugalskog tjednika Visao, Luísa Delgada. On smatra da je Iran morao naučiti ovu lekciju te da je "desetljećima nekažnjeno poticao, financirao i opskrbljivao terorističke skupine".
"Sankcije su se pokazale smiješno neučinkovitima u gotovo svakom slučaju (dovoljno je pogledati Rusiju). Sada je vrijeme da se prijeđe na bitno: zaustavljanje jednog od najvažnijih izvora koji opskrbljuje vojnim sredstvima razne skupine u regiji i, prije svega, prisiljavanje Irana da odustane od svojih nuklearnih snova", smatra Delgado, dodajući kako ništa od toga nije ni dobro ni utješno, ali da nije bilo druge opcije.
Nenaučena lekcija iz Iraka
S druge strane, uredništvo nizozemskog liberalnog dnevnika NRC Handelsblad u uvodniku upozorava da "bez obzira koliko neki režim može biti za osudu, bez obzira koliko prijeteće druga zemlja može izgledati, potreban je pravni dokaz prije nego što se krene u napad". Kako ističu, to je jedna od lekcija iz američkog napada na Irak 2003. godine.
"Budući da Trump toliko odbacuje međunarodno pravo u slučaju Irana, još je važnije da EU ostane čvrsta. Jedini put naprijed je kroz diplomaciju i poštovanje ljudskih prava te međunarodnih sporazuma. EU je već neslavno podbacila u slučaju Gaze. Ako sada učini isto s Iranom, učinkovito će pomoći otvoriti vrata svijetu u kojem vrijedi samo zakon džungle", smatra NRC Handelsblad.
Na političko rješenje na Bliskom istoku poziva i komentator švicarskog dnevnika Neue Zürcher Zeitung, Eric Gujer, koji smatra da će ajatolasi imati slobodu voditi propagandni rat protiv "velikog Sotone", dok će istovremeno moći biti sigurni da "američko ratno zrakoplovstvo neće moći bombardirati svoj put do promjene režima".
"Samo kopnene trupe mogu srušiti državno vodstvo. U međuvremenu, SAD je naučio iz Iraka da mogu dobiti svaku bitku, ali da na kraju ipak izgube rat. Amerika je u sličnoj poziciji kao i Izrael. Bez političkih rješenja, vojna moć postiže vrlo malo. Bilo da je riječ o Iranu ili Gazi, u labirintu Bliskog istoka nasilje samo rađa još više nasilja", ističe Gujer.
Strah od širenja nasilja
Upravo zbog širenja spirale nasilja zabrinut je i komentator belgijskog dnevnika La Libre Belgique, Philippe Paquet, koji ističe da bi se SAD možda mogle ograničiti na obavljanje posla za koji Izrael nema kapaciteta, posebno na uništavanje najbolje zaštićenih nuklearnih lokacija svojim "bombama za razbijanje bunkera". Ipak, Paquet upozorava da je rizik od uvlačenja i zaglavljivanja u dugotrajnom sukobu vrlo realan.
"A to bi moglo imati i druge neizvjesne i opasne posljedice. Postoji opravdan strah da će Iran uzvratiti oružjem koje mu je dostupno, a to znači terorizmom, koji će najvjerojatnije pogoditi nevine žrtve diljem svijeta", smatra belgijski komentator.
Donedavno je Trump arapskom svijetu obećavao prosperitet i mir, a sada potiče neizvjesnost u regiji, primjećuje komentator talijanskog dnevnika La Stampa. Stefano Stefanini ističe kako Trump odjednom zastupa izraelsku tezu: najprije eliminirati iranski problem, a kada Iran bude kažnjen i sveden na prihvatljivu razinu, tada se može ponovno razgovarati o regionalnoj suradnji.
"Arapske zemlje u Zaljevu dočekale su Trumpa raširenih ruku i otvorenih novčanika. Sada preispituju svoju solidarnost s Iranom, zabrinute zbog utjecaja na pomorski promet, naftu i plin, i nadaju se da će Trumpova jednadžba mir kroz snagu brzo dati rezultate. Nisu željele Iran s nuklearnim oružjem, ali znaju i da ni SAD ni Izrael nemaju plan za ono što slijedi", upozorava Stefanini.
Zatvaranje Hormuškog tjesnaca moglo bi dovesti do globalnog vala inflacije | Bloomberg
Kako ističe Andrea Rizzi, komentator španjolskog lista El País, mala je vjerojatnost da će se ostvariti Trumpova nada da će se iranski režim, oslabljen jasnom demonstracijom vojne inferiornosti – već očitom u sukobima s Izraelom 2024. godine – odlučiti na bezuvjetnu predaju koju traži Bijela kuća. Mnogo je vjerojatnije, dodaje Rizzi, da će Iran tražiti osvetu, pri čemu među mogućim oblicima iranske odmazde navodi i napade na brodove u Perzijskom zaljevu i Hormuškom tjesnacu, kroz koji prolazi oko 20 posto globalne potrošnje nafte i plina.
U međuvremenu, iranski parlament već je izglasao blokadu Hormuškog tjesnaca, ali za konačnu odluku o tome nije nadležan – sva je moć u rukama vrhovnog vođe, ajatolaha Alija Khameneija. Ako do blokade dođe, to bi moglo drastično povećati cijene roba i usluga diljem svijeta, a posebno bi bile pogođene velike ekonomije poput Kine, Indije i Japana, koje su među vodećim uvoznicima nafte koja se transportira tim morskim tjesnacem.
"To bi imalo snažne posljedice na globalnim tržištima nafte i plina. Vrijedi se prisjetiti dubokih posljedica inflatorne spirale povezane s ratom u Ukrajini. Upravo je ta inflacija u velikoj mjeri pomogla Trumpu da pobijedi na izborima. Cijene hrane i energije bile su temelj političkog i geopolitičkog potresa", ističe Rizzi i dodaje kako se Trump ipak nada da neće doći do spirale novog nasilja. "Ali mogućnost nekontrolirane spirale dovoljno je ozbiljna da su je svi prethodni predsjednici prije Trumpa izbjegavali. Rizik koji je preuzeo je ogroman".
Trumpov rizik na unutarnjem planu
A Trump se sada našao u situaciji da sam sebi proturječi, i u vanjskoj i u unutarnjoj politici. Prije mjesec dana predstavljao se kao državnik koji prekida "eru američkih ratova i projekata izgradnje država u Afganistanu i Iraku", koje su vodili američki neokonzervativci. Isticao je kako se okrenuo izravnim pregovorima s iranskim vodstvom oko spornog nuklearnog programa, želeći pokazati "novi put prema očitijoj nadi i boljoj budućnosti".
No sada, nakon što je Izrael u ciljanom bombardiranju ubio sve iranske pregovarače s kojima je Trumpov izaslanik Steve Wittkoff vodio razgovore, a američka vojska se pridružila napadu na Iran, Trumpovi potezi u izravnoj su suprotnosti sa stavovima njegova glavnog ideologa i medija koji ga podržavaju.
Bivši Trumpov savjetnik i svojevrsni ideolog MAGA pokreta Steve Bannon inzistira na tome da Amerika mora prestati "krvariti za globalističke ratove" u Ukrajini i na Bliskom istoku. Prije nekoliko dana, u podcastu Tuckera Carlsona, izjavio je kako bi "rat s Iranom razbio koaliciju (američkih radnika, farmera i običnih građana) i ubio Trumpovu agendu". Iako je, kako kaže, godinama branio Izrael, upozorava da bi Trumpa "ove nepromišljene odluke mogle uništiti".
Na podsjetnik da se protivio ratu u Iraku zbog loših obavještajnih podataka, Trump tvrdi da je već tada znao da Irak nije imao oružje za masovno uništenje, ali da je Iran drugačiji, da je "blizu nuklearne bombe" te da "ne smijemo dopustiti da se to dogodi".
Ovakav preokret u Trumpovoj vanjskoj politici, kako se procjenjuje, mogao bi utjecati ne samo na podršku koju uživa u pokretu MAGA, već i na mogući neuspjeh republikanaca na izborima na pola predsjedničkog mandata, kada se biraju svih 425 članova Zastupničkog doma Kongresa SAD-a, trećina članova Senata, kao i 35 od ukupno 50 guvernera saveznih država.
U svom inauguracijskom govoru u siječnju, Trump je obećao da će izbaciti ratne huškače iz Bijele kuće i vratiti svjetski mir, podsjeća komentatorica švedskog dnevnog lista Sydsvenskan, Heidi Avellan, ističući pritom da su odluku o intervenciji u ovom ratu oštro kritizirali utjecajni pojedinci u njegovim redovima, poput Bannona i Carlsona, a vjerojatno i mnogi njegovi pristaše.
"Trump je želio donijeti mir na Bliski istok, ali umjesto toga tenzije rastu i očekuju se uzvratni udari, kako od Irana, tako i od njegovih posrednika u regiji", ističe Avellan.
Kina zabrinuta, ali "slavi"
Kina je javno "duboko zabrinuta" zbog događaja na Bliskom istoku, ali, kako procjenjuje Alan Kohler, privatno vjerojatno slavi. Ovaj kolumnist australijskog ABC Newsa navodi da Amerika ponovno kreće u rat, ali da će Kina biti "pobjednik kao što je to bio slučaj prije dvadeset godina", kada je u tijeku uspona Kine kao industrijske sile Amerika bila stalno ometana i oslabljena ratovima i nemirima.
"Počelo je s ‘ratom protiv terora’ nakon 11. rujna, zatim Afganistanom, Irakom 2003., Jemenom od 2002., Libijom 2007., Sirijom od 2014., spornih američkih izbora i neredima 6. siječnja 2021., Ukrajinom, a zatim Gazom tijekom protekle dvije godine, dva trgovinska rata Donalda Trumpa, a sada – Iranom. Trump je razumio problem i u kampanji govorio ‘ne više ratova’, ali nije mogao odoljeti pritisku američkog vojnog establišmenta i Izraela", istaknuo je Kohler, dodajući da je u međuvremenu "Kina tiho sklapala prijateljstva, gradila svoju vojnu moć kao dio frenetične industrijske politike i nije je koristila (iako je provodila industrijsku špijunažu da bi dobila tehnologiju)".
Prošlotjedni samiti, prema ocjeni ovog australskog novinara, savršen su primjer razlike između dviju svjetskih supersila, ističući da je Trump napustio samit G7 u Kananaskisu u Kanadi uz prijetnje ostalim članicama i odbijanje da potpiše zajedničku izjavu, dok je kineski predsjednik Xi Jinping bio u Astani u Kazahstanu na samitu Kine i Srednje Azije gdje je potpisan Ugovor o stalnom dobrosusjedstvu i prijateljskoj suradnji.
Kohler smatra da su se do 20. stoljeća ratovi vodili zbog plijena i robova, a danas su "osmišljeni da učvrste ili naduvaju nacionalne lidere, obično autokrate ili potencijalne autokrate, i ne rade ništa osim što oslabljuju i odvlače pažnju svima koji su uključeni". Prema Kohlerovoj analizi, Kina je naučila lekciju od Amerike. Zbog toga je, smatra on, malo vjerojatno da će Kina odustati od svoje politike „dobrosusjedstva" i izvršiti invaziju na Tajvan, kao ni da će blokirati to otočje jer bi kinesko vodstvo nerado uništilo tajv"nsku ekonomiju prije nego što ga preuzme.
"Vidjeli su (Kinezi) što je američka agresija učinila sama sebi u proteklih 24 godine", zaključuje Kohler.
.webp){kind=icon}
Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...