Koliko je zapravo Hrvatska nesigurna država?

Tragedija koja se dogodila u zagrebačkoj Osnovnoj školi Prečko je s razlogom potresla cijelu Hrvatsku. Tuga, bijes, i potraga za krivcem su sasvim razumljive reakcije društva na takve tragedije.

Za to što je psihički bolesni devetnaestogodišnjak ušetao u školu, ušao u prvi razred i nožem izbo djecu i učiteljicu je netko odgovoran, institucija ili pojedinac. Kako je moguće da osoba za koju se zna da ima psihičke probleme i s povijesti nasilja može tako lako izvršiti stravični napad na najranjivije, djecu.

Održavanje prosvjeda, zahtijevanje istrage i odgovornih osoba za takav propust je očekivana reakcija roditelja, medija i javnosti. Tragedija se mogla izbjeći da je netko u lancu odgovornosti pravodobno reagirao.

Sve emocije su opravdane. Strah, bijes i tuga roditelja sve djece u Hrvatskoj prirodne reakcije na ovakvu tragediju. Ali negativnim emocijama treba dati vremena da se "ispušu", a ne na temelju njih planirati nove politike, od kojih će vjerojatno biti više štete nego koristi.

Jako brzo nakon tragedije se u javnosti počeo stvarati narativ o tome kako je Hrvatska nesigurna država, u kojoj je rizično živjeti i koja ima velikih problema s nasiljem. To je sasvim pogrešno, i samo stvara iskrivljenu percepciju.

Duško Jaramaz/PIXSELL

Oportunisti iz raznih profesija propagiranjem tog prigodnog ali krivog narativa za pet minuta slave i koji politički bod stvaraju pogodno tlo za donošenje krivih politika, utemeljenih na krivim informacijama.

Iako nikada ne može biti "premalo" nasilja, Hrvatska nipošto nema problema s rasprostranjenim nasiljem. Čak i u okviru najsigurnijeg kontinenta na svijetu, Europe, je jedna od najsigurnijih država.

Nikada manje ubojstava

Broj ubojstava, najgorih zločina, u Hrvatskoj desetljećima pada. Vrhunac je bio 1991., kada je zabilježeno 437 ubojstava godišnje. Početkom 21. stoljeća godišnji broj ubojstava u Hrvatskoj pada ispod 100, nakon 2012. ispod 50, a u razdoblju 2018.-2022. su prosječno godišnje u Hrvatskoj ubijene 32 osobe.

Bloomberg Adria

To je veliki napredak u procesu svojevrsnog civiliziranja Hrvatske, a broj ubojstava godišnje je danas u Hrvatskoj nekoliko puta manji nego je bio 80-ih godina prošlog stoljeća, ne samo 90-ih.

Stopa ubojstava na sto tisuća stanovnika je u Hrvatskoj među najnižima u Europi. Švicarska, Italija, Norveška, Slovenija, Španjolska, Poljska, Portugal i Slovačka su 2022. imale manji broj ubojstava na sto tisuća stanovnika, ali sa stopom od 0,79 ubojstava na sto tisuća stanovnika Hrvatska spada u devet najmanje smrtonosnih država na kontinentu.

Jedna od najmirnijih država svijeta

Ubojstva nisu jedini oblik nasilja. Kriminal, rat, političko nasilje, nasilni prosvjedi, terorizam, kriminal...nasilje ima mnogo lica. Ali i ukupno gledajući, Hrvatska je jako mirna država miroljubivih građana.

Svjetski indeks mira (eng. Global Peace Index) mjeri nekoliko kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja kojima se može odrediti koliko je neka država "mirna". Osim stope ubojstava na sto tisuća stanovnika uključeni su percepcija kriminala u društvu, terorizam, politička nestabilnost, broj policajaca na 100 tisuća stanovnika, ostali nasilni zločini osim ubojstava i drugo.

Bloomberg

Uz nabrojane domaće sigurnosne pokazatelje mjeri se stupanj militariziranosti države (vojni izdaci kao % BDP-a, broj vojnika...) i uključenost u međunarodne ili unutardržavne sukobe.

Razumljivo, države EU su jedna od najmirnijih država na svijetu. A među njima je država jedna od najmirnijih država. U ovom pokazatelju ocjena jedan predstavlja idealnu najmirniju državu na svijetu, a što je ocjena dalje od 1 i bliže dva ili više to je država nemirnija.

Island, Irska, Austrija i Švicarska su najmirnije u Europi, s ocjenama između 1,112 i 1,35. BiH, Francuska i Cipar imaju ocjene oko 2, pa su one najnemirnije u Europi (izuzmemo li Rusiju i Ukrajinu).

Iskrivljena percepcija prošlosti

Oni koji smatraju da su ubojstva češća nego prije pet, deset, dvadeset ili više godina su u zabludi, a oni koji smatraju da je Hrvatska nesigurnija država nego je bila prvih godina 21.stoljeća, devedesetih, osamdesetih ili ranije imaju iskrivljenu percepciju.

To nije ništa neobično, i nije vezano isključivo za dojam o razini nasilja, ubojstvima itd. Psiholozi taj fenomen nazivaju ružičastom retrospekcijom.

Naime, ljudski im ima tendenciju da idealizira prošlost, sjećajući se da je bila bolja nego što je zaista bila. To je slučaj kod svega, od politike, kvalitete života i sigurnosti pa sve do percepcije o osobama i događajima.

Beta/AP photo/Damir Krajac

Negativnih emocija i događaja koji su se dogodili nedavno se ljudi puno bolje sjećaju, bolje ih osjećaju i naglašavaju ih. Tragedija koja se dogodila prije nekoliko dana će sasvim sigurno biti „upečatljivija“ nego tragedija koja se dogodila prije nekoliko godina, pod pretpostavkom da se ove druge uopće osoba može sjetiti.

Primjerice, pitate li danas nekoga o tome što misli o problemu samoubojstava vjerojatno će vam odgovoriti da je to sve veći problem, možda i procijeniti da su do toga dovele društvene mreže, ekonomski problemi ili nešto drugo.

Ali stopa samoubojstava u Hrvatskoj oštro pada od 2000. godine. Padaju i na razini cijelog svijeta, sa svjetskog vrhunca koji je dosegnut 1994.

Pretjerana reakcija će biti destruktivna

Ljudsko pamćenje je varljivo, a trenuci s nakupljenim negativnim emocijama zbog pretrpjelog društvenog šoka nisu dobro vrijeme za donošenje dugoročnih politika. Razumljiva je reakcija da se želi nešto napraviti, ali odgovor na pitanje što treba napraviti treba donijeti kada se smire dojmovi.

Hrvatska ni po kojem kriteriju nije nesigurna država. Nažalost, tragedija se dogodila i nitko ne može vratiti vrijeme. Moral, empatija i emocije nam nalažu da ne možemo ignorirati ono što se dogodilo. Pa ipak bi trebalo sve dugoročne mjere i politike donositi „hladne glave“, a ne u afektu. Od nekih politika može biti puno više štete nego koristi.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar