.webp){kind=icon}
Izašao je novi popis najbogatijih Slovenaca, koji svake godine objavljuju Finance, a na kojem se, zbog suvlasništva u tvrtkama, nalazi niz obitelji, i to već na samom vrhu. Najbogatiji Slovenac prošle godine prema ocjeni Finance Managera Igor Lah, koji se vodi s članovima obitelji, ukupno posjeduje 385 milijuna eura imovine, odnosno 119 milijuna više nego prošle godine.
U nadolazećim će se godinama dogoditi drugi najveći prijenos imovine u povijesti samostalne Slovenije, tzv. srebrni tsunami. Kako će se s time suočiti najbogatije obitelji?
Imovina obitelji Lah se prema procjeni autora popisa u četiri godine utrostručila, što se prvenstveno može pripisati velikom rastu vrijednosti Steklarne Hrastnik, koja ove godine najavljuje dobit od 22 milijuna eura te se procjenjuje na gotovo četvrt milijarde eura. Drugi važan dio imovine su nekretnine, među kojima prevladavaju velike zgrade u Ljubljani, objedinjene u grupu Ceeref. Lahove tvrtke također posjeduju udjele u nekim dijelovima državnih elektrodistribucijskih kompanija.
Drugo mjesto na popisu dijele bivši supružnici Login, koji su devet godina bili na vrhu popisa. Razvod je rezultirao i time da se njihova imovina tretira odvojeno. Kao "obitelj", ove bi godine bili vrijedni 690 milijuna eura, i time nedostižni.
Među prvih deset se na petom mjestu nalazi obitelj Šešok, koja vodi tvrtku Iskra, a na šestom su mjestu s procijenjenom imovinom od 268 milijuna eura Belokranjci, supružnici Dari i Vesna Južna. Na desetom su mjestu Ivo s kćeri Anastasiom Tajom Boscarol, vrijedni 213 milijuna eura. Nisu to sve obitelji na popisu, prema procjenama urednika časopisa Finance Manager Jure Ugovška, obitelji drže čak četvrtinski udio.
Vesna i Dari Južna | STA
U idućim će se godinama više od četvrtine poduzetnika povući iz tvrtki. Prema procjenama Instituta za ekonomsku demokraciju, takve tvrtke zapošljavaju gotovo 100 tisuća ljudi i godišnje stvaraju vrijednost od oko 14 milijardi eura. Kome će predati tvrtke i kako, stvar je odluke vlasnika, a sam izazov pronalaska nasljedstva nov je za relativno mlado slovensko gospodarstvo. Uz to, kako upozoravaju u Institutu, interes za nasljedstvo unutar obitelji, kada tvrtka prelazi s roditelja na potomke, opada.
Iskra, najveća obiteljska industrijska tvrtka u Sloveniji
Jedna od rijetkih iznimaka gdje je tvrtka prešla s roditelja na djecu je obitelj Šešok, čija se imovina procjenjuje na 300 milijuna eura, što je za 10 posto manje nego prošle godine.
Direktori Iskre s predsjednikom uprave Dušanom Šešokom na čelu preuzeli su Iskru 2006. godine. Na kraju su u vlasništvu ostali samo Šešok i drugi član uprave Jože Godec, od kojeg su Šešokovi sinovi Klemen i Matija kupili udio od 41,2 posto i potom ga povećali na 47 posto.
Dušan Šešok | STA
"Naš je primjer nešto drugačiji od klasičnog obiteljskog nasljedstva jer smo Matija i ja započeli izvan današnjeg obiteljskog sustava", rekao je za Bloomberg Adriju Klemen Šešok. Kako je istaknuo, prag Iskre prvi su put prešli prilikom preuzimanja vlasničkog udjela.
"Prijenos vodstva dogodio se tijekom sastanka u tvornici u Semiču prije osam godina, kad je otac simbolično rekao: 'Evo, dečki, ovo su ključevi, ja sada idem na more'", slikovito je opisao Klemen Šešok. Nakon toga su "stotinu puta pali na nos, ustali i stvorili danas najveću obiteljsku industrijsku tvrtku" u Sloveniji.
Na popisu se nalazi još nekoliko obitelji gdje se imovina podijelila među djecom. Najpoznatiji je slučaj obitelji Gregorčič, vlasnika G4 Groupa, čija je imovina procijenjena na 147 milijuna eura (na 13. mjestu). Otac Franc Gregorčič podijelio je imovinu i tvrtke među tri sina.
Zanimljiv je i slučaj obitelji Klarič, vlasnika Adventure Investmentsa i Media Publikuma, koji dijele 13. mjesto na popisu s imovinom od 147 milijuna eura. Sin Tilen otkupio je udio po tržišnoj cijeni od oca Darka Martina.
Lubej: Zatvoren način razmišljanja slovenskih vlasnika
"Slovenija je relativno mali prostor, mnogi konkurenti nisu spremni prodati tvrtke", ocjenjuje Samo Lubej, stručnjak za upravljanje imovinom. Dodaje da u Sloveniji nemaju investicijske fondove ili druge nasljednike koji bi tvrtku dalje vodili.
"Slovenija izvozi 80 posto onoga što proizvodi, i normalno je da ne može sama obaviti sve transakcije među tvrtkama, kao ni kod izvoza. Dakle, logično je da određeni postotak tvrtki, kao kod izvoza, kupe stranci", smatra Lubej.
Slovenci se, inače, od dolaska stranaca u domaće tvrtke zaziru kao "kao vrag od križa". "To je zatvoren način razmišljanja, to je u globalnom svijetu štetno i neprikladno. Razmišljati da je Europljana 500-tinjak milijuna, a Slovenaca samo dva milijuna, zapravo je nužno. Da tvrtka ostane slovenska, super je, ali u današnjim ekonomskim uvjetima to nije realno", upozorava.
Dewesoft i suvlasništvo te najave novih zakona
Nakon brojnih inicijativa iz gospodarstva, slovenska je vlada pripremila dva zakona koji se bave nagrađivanjem zaposlenika i djelomično rješavaju pitanje nasljedstva. Slovensko ministarstvo gospodarstva priprema obnovu zakona o sudjelovanju zaposlenika u dobiti, dok se ministarstvo za solidarnu budućnost bavi uvođenjem modela ESOP (engl. employee stock ownership plan). Taj model predviđa i mogućnost da zaposlenik prilikom izlaska iz tvrtke svoj udio proda drugim zaposlenicima. Na kraju tvrtkom upravljaju samo oni koji su svakodnevno aktivno uključeni u nju.
Kako su naglasili u ministarstvu, kod zakona s modelom ESOP najvažnije je da suvlasništvo bude posredno u rukama zaposlenika samo dok su zaposleni u tvrtki. Inače, praksa pokazuje da model nije dugoročno održiv.
Jedan takav primjer je tvrtka Dewesoft. Većinski vlasnik Jure Knez se na popisu nalazi s procijenjenih 243 milijuna eura vrijednosti udjela, što je za 59 posto više nego prošle godine. Knez je vlasnik 61,1 posto Dewesofta i ima 79,4 posto glasačkih prava. Zaposlenici Dewesofta mogu postati suvlasnici tvrtke kupnjom udjela po knjigovodstvenoj vrijednosti. Tako postaju suvlasnici i primaju dividende. Kada otiđu, svoj udio u tvrtki prodaju po knjigovodstvenoj vrijednosti.
Jure Knez | Katapult
Načini prijenosa vlasništva
Prijenos vlasništva tvrtke na zaposlenike apsolutno je i samo dobrovoljna odluka vlasnika, istaknuo je Igor Feketija, državni tajnik u slovenskom ministarstvu rada. "Najviše se fokusiramo na mala i srednja poduzeća, koja su većinom osnovana prije 30 godina i vlasnici te prve generacije poduzeća sada se povlače", rekao je Feketija.
Prijenos se, po njegovim riječima, može dogoditi na tri načina:
- Vlasnik tvrtku preda djeci, pri čemu praksa pokazuje da tvrtke zbog nepripremljenosti sredstava mogu biti ugrožene.
- Postupan prijenos preko zaposlenika, što se financira iz dobiti za koju su određeni vlasnici ovlašteni.
- S pomoću treće strane koja financira transakciju.
