Gotovo cijelo ovo desetljeće mala, plinom bogata zemlja Katar jedno je divovsko gradilište. U pripremama za domaćinstvo FIFA Svjetskog kupa ovog studenog izgrađeno je sedam stadiona, nove ceste i deseci hotela. Imamo emisije štetnih plinova koje je ta izgradnja stvorila, na koju još dodajemo putovanja zrakoplovom za prijevoz igrača i navijača, što dovodi do činjenice da je ovo Svjetsko prvenstvo najprljavije ikad.
Organizatori Svjetskog prvenstva obećali su neutralizirati negativan utjecaj na okoliš. Planiraju kompenzacijom događaj učiniti ugljično neutralnim, teoretski plaćajući da se ugljik ukloni ili smanji iz atmosfere negdje drugdje.
U praksi, plan je pun mana. Katar i FIFA ne samo da ne ublažavaju štetni utjecaj na okoliš, već ga možda nenamjerno povećavaju. Konkretno, kupit će 1,8 milijuna kompenzacija te uz pomoć Globalnog vijeća za ugljik (GCC) sa sjedištem u Dohi poduprijeti novu, lokalnu organizaciju koja vodi evidenciju o projektima koji ne zadovoljavaju minimalne svjetske standarde.
GCC certificira kredite koji "neće imati nikakve razlike u globalnim emisijama", rekao je Gilles Dufrasne, voditelj politike u neprofitnoj organizaciji Carbon Market Watch i stručni savjetnik Vijeća za integritet za dobrovoljno tržište ugljika. "Ono što GCC ovdje nudi je u najboljem slučaju neznanje, a u najgorem slučaju očit pokušaj stvaranja veće ponude jeftinih kredita niske kvalitete s iluzijom vjerodostojnosti."
Problem je, kaže Dufrasne, u tome što se projekti koje GCC odobrava mogu povezati s razvojem obnovljive energije u zemljama u razvoju poput Indije, Turske i Srbije. U prošlosti je solarna energija, energija vjetra ili hidroelektrana mogla generirati ugljične kredite na temelju toga što je dodatni prihod motivirao ulagače da poduzmu korake za zamjenu energije fosilnih goriva. Bez kredita, projekti obnovljivih izvora energije ne bi bili izgrađeni.
U većini zemalja to više nije slučaj. Od 2010. do 2021. cijena obnovljive energije pala je za gotovo 90 posto. Solarna energija i energija vjetra su u velikoj potražnji. Tamo gdje ulagačima nije potreban dodatni poticaj za njihovu izgradnju, ne bi trebali generirati kredite koji drugima daju dozvolu za pumpanje novih emisija u atmosferu kroz, recimo, velike građevinske projekte ili avioputovanja.
Uz nekoliko ograničenih iznimaka, kaže Dufrasne, "izdavanje ugljičnih kredita velikim projektima obnovljive energije u 2022. protivno je temeljnim pravilima integriteta tržišta ugljika".
Zato su Verra i Gold Standard, dva najveća svjetska certifikatora projekata smanjenja ugljika, od 2019. odbili projekte obnovljive energije povezane s mrežom u svim zemljama osim u najsiromašnijima. "Došli smo do zaključka da samo oni u najmanje razvijenim zemljama imaju dodatni efekt", rekao je David Antonioli, izvršni direktor Verre. Nadležno regulatorno tijelo uvelo je zabranu kako bi "osiguralo da se financiranje ugljika usmjeri tamo gdje je najpotrebnije", rekao je.
Inicijativa Science Based Targets ide dalje, govoreći da bi tvrtke trebale kupovati samo kompenzaciju od projekata koji aktivno uklanjaju ugljik iz atmosfere, definicija koja isključuje projekte obnovljive energije.
GCC se, međutim, ne slaže. Glavni operativni direktor Kishor Rajhansa kaže kako svaki projekt procjenjuje pojedinačno, a obnovljiva energija može biti legitiman izvor kompenzacije. "Obnovljiva energija je najveća pojedinačna aktivnost za ublažavanje klimatskih promjena za postizanje svijeta s nultom potrošnjom", rekao je.
"Načelno se ne slažemo s idejom koju iznose Verra i Gold Standard oko opće odluke o svim projektima iz razvijenog svijeta", rekao je Rajhansa. "Želimo svakom vlasniku projekta dati priliku da pokaže dodatnu vrijednost."
Trenutno postoji gotovo 600 projekata koji čekaju na odobrenje GCC-a, a koje su predali projektni ulagači ili posrednici koji se više nemaju kome obratiti. Indijska energetska tvrtka Emergent Ventures podnijela je nekoliko solarnih projekata povezanih s mrežom GCC-u na certifikaciju. "To je jedini standard koji dopušta registraciju projekata obnovljivih izvora energije", rekao je direktor Emergent Venturesa Atul Sanghal. "Ovo je glavni razlog za registraciju pri GCC-u."
GCC bi mogao generirati do 400 milijuna kredita tijekom sljedećeg desetljeća, rekao je Rajhansa. Po današnjim cijenama, to bi vrijedilo oko milijardu dolara. Gotovo svi su projekti obnovljive energije i oslanjaju se ili na metodologiju GCC-a ili na onu koju je izradio Mehanizam čistog razvoja Ujedinjenih naroda, uspostavljen 1997. protokolom iz Kyota koji se sada smatra zastarjelim i de facto mrtvim, prema Dufrasneu.
Nadoknade ugljika mogu se kupiti i prodati uz malo nadzora. Ujedinjeni narodi i druga globalna tijela rade na univerzalnim standardima, a regulatori su sve više zainteresirani za razmjene koje su se pojavile kako bi povezale kupce i prodavače.
Do sada su organizatori Svjetskog prvenstva bili jedini kupci kredita verificiranog od GCC-a, koji naplaćuje provjeru projekata i u vlasništvu je katarske vlade. Međutim, GCC označava sve odobrene i predane projekte kao "CORSIA prihvatljive", što znači da ih zrakoplovni prijevoznici mogu koristiti za ispunjavanje svojih obveza kompenzacije prema istoj shemi.
FIFA je početkom mjeseca rekla da će svi organizatori događaja, FIFA, Vrhovni odbor i njegov odbor za Katar 2022., samostalno odlučiti hoće li i gdje kupiti kompenzaciju. FIFA sada kaže da neće kupovati kompenzacije koje je potvrdio GCC.
Vrhovni odbor rekao je da podržava osnivanje GCC-a u 2016. kako bi se doprinijelo regionalnoj klimatskoj akciji, ali GCC sada djeluje kao neovisna organizacija. "Održivost je definirala sve naše planiranje i poslovanje", dodao je Odbor, što uključuje novu solarnu elektranu, rasadnik, zelene površine i električne autobuse.
Pojava GCC-a potaknula je nove pozive za globalnu regulaciju dobrovoljnog tržišta ugljikom, uspostavljajući zajednički, visoki standard za kredite za koje se može vjerodostojno tvrditi da kompenziraju emisije. Čak i ako je GCC pooštrio svoje standarde u skladu s drugim tijelima, ništa ne može spriječiti drugu organizaciju da se pojavi kako bi provjerila kredite za obnovljivu energiju, a dok su god kompenzacije provjerene, tvrtke će ih kupovati i primijeniti na neto nulte ciljeve.
"Bez mnogo strožih pravila i nadzora, tržišta neće igrati značajnu ulogu u postizanju ciljeva Pariškog sporazuma; naprotiv, moglo bi dovesti do povećanja emisija", rekao je Jürg Füssler, izvršni partner u INFRAS-u, konzultantskoj tvrtki za održivost, i bivši član UN-ova stručnog odbora za metodologije kreditiranja ugljika.
Kupci kredita loše kvalitete "odvraćaju resurse i pozornost od potrebnih stvarnih i dodatnih aktivnosti ublažavanja", rekao je Füssler, i ne uspijevaju pomaknuti iglu na značajnom smanjenju emisija.