Prosječna neto vrijednost milenijalaca od 2016. svake godine raste za 23 posto, premašivši 278.000 dolara u 2021. godini, prema istraživačkoj kompaniji Cerulli Associates. Iako je to znatno niže od 978.964 dolara generacije X, milenijalci su zabilježili najveću stopu rasta od bilo koje generacije.
Kao rezultat njihova rastućeg bogatstva, mnogi milenijalci prvi put traže financijskog savjetnika. U Hrvatskoj milenijalcima poduzetnicima pomažu mentori koje je Centar za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća (Cepor) okupio na jednom mjestu. Osnovali su Klub poduzetnika seniora (Sentor) s ciljem okupljanja iskusnih, mahom umirovljenih poduzetnika zainteresiranih djelovati pro bono u ulozi mentora drugim poduzetnicima.
Bivša vlasnica HSM informatike Blaženka Urbanka jedna je od njih. Tvrtku je prepustila sinovima i nakon par godina uživanja u mirovini se ponovno aktivirala te je sada mentorica.
Smatra kako čovjek ipak mora vratiti dug društvu.
"Tijekom svog razvoja poslovanja nisam ni svjesna bila koliko sam zapravo informacija dobivala off the record. Izabrala sam si jednog kolegu od kojeg sam učila, nije bio ni svjestan da sam ga odabrala kao mentora. Zašto ne pokušati dati nekom mlađem strukturiranu informaciju. Posebno jer vas vaša djeca nerado slušaju", kroz smijeh je objasnila Urbanka.
Djeca nerado, a Porin Dedić pažljivo upija svaku njenu riječ, svaki njen savjet. Dedić je s partnerom, također milenijalcem, osnovao tvrtku Divion OOH.
"Digitalizirali smo cijelu akademsku zajednicu, u principu digitalne screenove i tako funkcioniramo kao produžena ruka akademskoj zajednici." Rade vijesti iz kulture, umjetnosti i tehnologije. Htjeli smo monetarizirati cijelu investiciju kroz komercijalni sadržaj, započinje Dedić svoju priču. "Žena i ja smo kupili stan, stiglo je i dijete, a i kriza. Smatram da kriza daje nove prilike".
I tako je krenuo, pratio je podcaste, čitao… "Ništa vas ne može pripremiti na ulazak u poduzetnički ring, od udaraca ispod pasa do političkih igara, ima svega." Shvatio je da ne može sam i zatražio pomoć od Cepora. "Zaguglao sam i prijavio se", a Cepor ga je spojio s Blaženkom Urbankom.
"Došao mi je s toliko želja da sam mu na prvu rekla – a da vi upišete postdiplomski negdje", smije se. "On mi je najambiciozniji mentorirani kojeg sam do sad imala. Dedić je htio sve i to odmah sada, kako da skoči iz menadžera i voditelja prodaje gdje je sad do voditelja firme od 200, 300 zaposlenih. Savjet je bio da pričeka, da je to proces i da se ništa ne može dogoditi preko noći."
"Dosta mi je pomogla sa svojim iskustvima da ne radim greške koje su izuzetno skupe u tim samim početcima", kaže Dedić koji cjelokupno iskustvo opisuje kao sjajno.
"Dobio sam veteranku IT scene u Hrvatskoj. Odjednom sam se našao u nepoznatom, pa HR pa zapošljavanje pa računovodstvo… Užasno puno vremena mi je oduzimala birokracija, trebao mi je netko iskusan da me strukturira. Da prođemo kroz procese kako bi firma na kraju dana počela rast. Što se i dogodilo, uz Urbankine zlatne savjete."
"Sve je instinktivno, mentorica je rekla da ne postoji play book za to. Neke stvari jednostavno moraš proći, pogriješiti da bi shvatio".
Nova generacija je otvorena za sve i prilagođavaju se momentalno situaciji i mislim da su puno fleksibilniji od starije poduzetničke garde, složni su i mentor i mentoriran.
Godine su samo iluzija
Godine nisu spriječile Pera Vidovića, vlasnika tvrtke Ambijenti, da potraži pomoć mentora. "Svako jutro budio sam se s 20 pitanja u glavi na koje nisam znao odgovor", rekao je Vidović.
Njega je Cepor spojio s Borisom Popovićem, vlasnikom Alarm automatike. Popović, inače mlađi od Vidovića, još nije u mirovini, ali kaže kako ovako vraća svoj dug društvu. "Dobro je činiti dobro, zar ne?"
"U suštini, zadovoljstvo mi je raditi s poduzetnicima, oni su vrlo zanimljivi ljudi, kreativni i imaju neke ideje. Ono što većina poduzetnika ne voli niti je u tome dobra je menadžment."
Popović priznaje da je napravio puno grešaka u 33 godine menadžmenta. "Ali zato mogu pomoći drugima da ne ponove moje greške. Kad sam bio mlađi, da mi je netko mogao dati savjet, vjerojatno bih si prištedio nekoliko godina života, a i puno pokušaja i promašaja."
Od njegova bogatog iskustva itekako je profitirao Pero Vidović. "Dao mi je svoje primjere, a ja sam učio na njegovim greškama", priznaje. Nije nam želio otkriti koji je problem imala njegova tvrtka, ali su mu pune riječi hvale za mentorski program.
"Taj aha! efekt koji vidiš u očima one druge strane isto kreira neko zadovoljstvo", dodaje Popović. Važno je s druge strane imati zrelu osobu, osobu koju je svjesna da ima problem, a da nema rješenje za njega i da možda može čuti nešto od nekoga, dodaje.
"Vidović mi je iznio svoj problem, mi smo o tome razgovarali, što kako. Kao i svaki poduzetnik, i on je mislio da je to problem koji ima samo on. To nije neki problem koji je i patološki i to je normalan problem bio za taj stupanj razvoja i imao je nekoliko mogućih rješenja. Kad sam mu rekao rješenja, osmjeh mu se vratio na lice."
"Bio sam u grču kad smo počeli razgovarati, priznaje Vidović. Nismo imali okvir, dolazio sam mu s tri lista sitno ispisanih pitanja, ne možete obraditi u par sati sva ta pitanja, uvijek nam je falilo vremena."
Ne može netko izvući rješenja iz ladice, ali razgovorom se osvještava da ima rješenja kao smjer gdje ih se može naći, slažu se mentori i mentorirani. Savjeti su zasad pro bono, a detalji o prijavi mogu se pronaći na Ceporovoj stranici.