Kolumnist Bloomberga James Tarmy ove je godine izvijestio da je u proteklih pet godina kod Sotheby'sa, Christie'sa i Phillipsa zabilježen značajan rast transakcija od više od milijun dolara. Prema izvješću koje su zajednički potpisali Sotheby's i londonska istraživačka tvrtka ArtTactic, ta analiza uključivala je prodaju suvremene, impresionističke, moderne i tradicionalne kineske umjetnosti.
Rezultati pokazuju snagu sekundarnog prodajnog tržišta visoke klase i njegovu vitalnost za financijske rezultate tih aukcijskih kuća. Tarmy također ukazuje na značajan pad broja prodanih umjetnina vrijednih milijun dolara, dok je prosječna cijena pojedinačnog djela porasla. Prosječna cijena za umjetničko djelo u cjenovnoj kategoriji od milijun dolara ili više iznosila je 5,3 milijuna dolara 2018. godine, da bi se do 2022. godine popela na šest milijuna dolara.
Nadalje, prošlogodišnja djela procijenjena na 20 milijuna dolara ili više činila su 45,2 posto svih takvih prodaja. Drugim riječima, manje umjetnosti donosi više novca.
Nova generacija ljubitelja umjetnosti
Promjene na tržištu umjetnosti ogledaju se i u afinitetima nove generacije ljubitelja umjetnosti. Milenijalci s visokim prihodima predstavljaju najbrže rastuću grupu kolekcionara i kupuju više umjetničkih djela od bilo koje druge demografske grupe.
"Danas postoji 3000 milijardera, što ukazuje na godišnju stopu rasta od 17,5 posto u 2020. godini. Postoji i 60 milijuna milijunaša, od kojih oko 10 do 15 posto kupuje ili ulaže u umjetnost. Kako ti brojevi rastu, vidimo promjenu u obrascima ponašanja nove generacije ljubitelja umjetnosti. Demografija se mijenja, a nova generacija ljubitelja umjetnosti je raznolikija, globalnija, manje elitistička i manje zainteresirana za ono što je generacija njihovih roditelja kupovala", kaže Rita Alay Libera Del Curto Askenasy, direktorica prodaje u renomiranoj londonskoj agenciji MTArt, koja je nedavno objavljena u Sunday Timesu kao jedna od najbrže rastućih tvrtki u Ujedinjenom Kraljevstvu, procijenjena na 35 milijuna funti.
Došlo je i do nekih drugih promjena. Kolekcionarke su prosječno trošile više od muškaraca, pri čemu je 34 posto žena u posljednje dvije godine potrošilo više od milijun dolara, dok je toliko potrošilo samo 25 posto muškaraca. To je svakako utjecalo na teme u fokusu.
"Primjećujemo sve veći fokus na ultrasuvremenu umjetnost, što objašnjava zašto neki od umjetnika koje predstavljamo, poput Delphine Diallo, Àsìkà ili Rayvenn Shaleigha D'Clark, dobivaju sve više pažnje. Delphine Diallo, francusko-senegalska umjetnica čiji je manifest povratiti ženske narative kroz umjetnička djela, bavi se temama u umjetnosti o kojima se dosad nije raspravljalo. Također je odabrana za izložbu u Somerset Houseu u Londonu pod nazivom "BLACK VENUS – Reclaiming Black: Women In Visual Culture", što pokazuje sve veći interes kolekcionara i institucija za te teme. Britansko-nigerijski umjetnik Àsìkò izlagao je u Gagosianu u Londonu u ožujku ove godine, a odabrala ga je Ashley Adjaye, umjetnička direktorica inicijative The World Imagined za veliku javnu umjetničku instalaciju pokraj katedrale svetog Pavla u Londonu i još jednu monumentalnu koja se trenutno može vidjeti u Knightsbridgeu. Adjaye Associates odabrao je tri umjetnička djela za izložbu u središnjem paviljonu Venecijanskog arhitektonskog bijenala ove godine. Naposljetku, crna britanska umjetnica Rayvenn Shaleigha D'Clark odabrana je za postavljanje javne brončane skulpture u Alabami. To je značajan događaj i ukazuje na promjene u svijetu umjetnosti s obzirom na to da je dosad 97 posto svih skulptura dolazilo isključivo od bijelaca. Ove kustoske odluke službeno su priznanje novim narativima u institucionalnom svijetu umjetnosti, što je podržao i ovogodišnji Art Basel", zaključuje Rita Alay Libera Del Curto Askenasy.
Predsjednik Zaklade MTA i kolekcionar umjetnina Amir Gross Kabiri ima muzej The Hub of Fine Arts koji se nalazi u Mostaru, u Bosni i Hercegovini. The Hub of Fine Arts izlaže umjetnička djela iz zbirke Zaklade MTA. Zbirka je nastala prikupljanjem umjetnina nastalih u najznačajnijim umjetničkim stilovima prve polovice 20. stoljeća: konstruktivizam, geometrijska apstrakcija, postimpresionizam, kubizam, fovizam, futurizam i ekspresionizam. Kabiri kaže da dosljedno i redovito posjećuje sajmove i izložbe diljem svijeta, posebice one na kojima se prikazuju umjetnička djela umjetnika koje ima u svojoj kolekciji.
"Na tim se sajmovima uvijek može naći neka velika umjetnina za kupiti, no iznimna djela se uglavnom prodaju puno prije sajmova. Što se tiče stanja na tržištu, ono, kao i ostala tržišta, ovisi o trendovima i raspoloženju kupaca, na što utječe opća, globalna financijska situacija. No umjetnost je dugoročna investicija ako se financira i stvara s vizijom, planom i znanjem. Ako ste dovoljno hrabri i imate dugoročnu viziju, možda ćete pronaći velika umjetnička djela tijekom financijskih previranja."
"Dobro umjetničko djelo ne može se objasniti, samo osjetiti!"
Umjetnost svojim vlasnicima pruža neprocjenjivo zadovoljstvo i čini se kao parametar prilično zaštićen od bilo kakvih makroekonomskih uvjeta. Kad je riječ o cijenama koje su ljubitelji umjetnosti spremni platiti za djelo, pravilo je – zaboravite na brojke! Čini se da tom odlukom, kao i kad su dijamanti u pitanju, dominiraju želja i inspiracija.
Jedna od najdramatičnijih aukcijskih prodaja posljednjih godina i više je za The Sugar Shack, djelo koje je 1976. godine naslikao Ernie Barnes, bivši nogometaš koji se kasnije proslavio kao umjetnik. Bill Perkins, menadžer fondova iz Amerike, godinama je žudio za tim radom. Čak je bezuspješno pokušao kupiti još jedno djelo istog umjetnika od glumca Eddieja Murphyja. Kad je slika došla na aukciju kod Christie'sa, od početne procjene od 200 tisuća dolara, u konkurenciji s 22 druga ponuđača, kupio je sliku za rekordnih 15 milijuna dolara. "Po mom mišljenju, nema ništa američkije od tog umjetničkog djela. Ja vjerujem da će njegova djela imati još veću vrijednost u budućnosti", rekao je tada Perkins, kako ga Tarmy citira u članku za Bloomberg.
"Kada biram umjetničko djelo za svoju kolekciju, ono mora imati dijalog s mojim bićem i mojim emocijama. Ako me dirne, učinit ću sve da to kupim. To određuju boje, tema i koliko je djelo živopisno. Ne mogu to opisati riječima. Dobro umjetničko djelo ne može se objasniti, može se samo osjetiti. U mojoj zbirci nalaze se umjetnička djela koja predstavljaju sve stilske pravce moderne: suprematiste, futuriste, foviste, kubiste, impresioniste i postimpresioniste. Svako djelo ima sociološki kontekst i odražava kolektivnu svijest vremena u kojem je nastalo. Predstavljaju faze naše i svjetske povijesti. U kolekciji imam više od 300 umjetnina. Svaki je rad odabran nakon pažljivog pregleda i razmatranja. Umjetnička djela kupujem na temelju autonomne odluke i inspiracije, a cijena ne određuje moju odluku. Zato se u mojoj kolekciji nalaze djela čija se vrijednost kreće od oko 100 milijuna dolara do nekoliko stotina tisuća dolara. Svaki kolekcionar gradi kolekciju prema osobnim stilskim afinitetima i vjerujem da moja kolekcija može ispričati priču o tome tko sam ja, mom karakteru i mojim težnjama. To je moj izričaj i nasljeđe koje želim ostaviti budućim generacijama", kazao je Kabiri, koji je kao veliki ljubitelj umjetnosti i filantrop dao veliki doprinos u promicanju i približavanju vrhunske umjetnosti lokalnoj zajednici u Mostaru, te šire, u regiji, a koji je u razgovoru za Bloomberg Adriju najavio nove inicijative u tom smjeru: "Već surađujemo s nekim značajnim regionalnim institucijama te planiramo brojne aktivnosti na putujućim izložbama, javnim predavanjima i edukativnim programima. Svakako da će u te aktivnosti biti uključeni domaći umjetnici i znanstvenici."