"O našoj snazi i rastu ovisi snaga drugih, širenje slobodne svjetske trgovine i jedinstva te trajno povjerenje u naše vodstvo i našu valutu.", izjavio je John F. Kennedy 1962. u govoru pred Ekonomskim klubom New Yorka.
"Kada čujete razgovor o oštrom zakonu o trgovini, sjetite se da će oštrina prema trgovini, žili kucavici gospodarstva, imati najgore moguće posljedice za potrošača i američkog radnika. Prvo, to će povećati cijenu većine onoga što kupujemo. Ali gore od toga, moglo bi nas uvući u trgovinski rat koji uništava gospodarstvo", izjavio je Ronald Reagan u radio obraćanju iz Bijele kuće 1987.
Nisu bili jedini koji su dijelili slične stavove o slobodnoj trgovini. Desetljećima su predsjednici SAD-a podržavali slobodnu trgovinu i njeno širenje, bilo da se radilo o demokratima kao što je bio J.F.Kennedy, ili republikancima kao što je bio Ronald Reagan.
Čitaj više

Republikanci i demokrati udruženi protiv Trumpa - žele ograničiti njegove ovlasti
Senatori razmatraju druge mehanizme za ukidanje postojećih Trumpovih carina.
04.04.2025

Trumpove carine sadomazohistički su eksperiment
Trump je srušio ekonomski model baziran na slobodnoj trgovini razvijan od kraja Drugog svjetskog koji je SAD Marshallovim planom izvezao u Europu, a Europa kasnije u ostatak svijeta.
04.04.2025

Ove hrvatske kompanije već su reagirale na Trumpove carine
Končar, najveći domaći neto izvoznik, danas je imao najgoru reakciju s padom od 3.7 posto.
03.04.2025

Evo koliko bi Hrvatska bila pogođena carinama da nije u Europskoj uniji
Prema Trumpovoj formuli carinska stopa na Hrvatski izvoz u SAD bila bi svega 0,05 posto.
03.04.2025
Slobodna međunarodna trgovina je bio jedan od stupova američke izuzetnosti, vanjske politike, ekonomske veličine, svjetske prisutnosti i utjecaja. O tome koliko je bila efikasna svjedoči činjenica da je SAD najveće gospodarstvo na svijetu, sa standardnom stanovništva koju velika većina svijeta može samo poželjeti, da je pobijedio u Hladnome ratu i da je od ranih 90-ih jedina ekonomska, vojna i geopolitička velesila. Pitanje slobodne trgovine nije samo stvar ekonomije nego i općenite globalne nadmoći.
Trump ruši temelje SAD-a
Više od 60 godina nakon Kennedyeve izjave Donald Trump uvodi carine cijelom svijetu pod argumentom da sve države svijeta "pljačkaju" SAD. Stup ekonomske i vanjskopolitičke doktrine SAD-a je srušen.
Razuman čovjek bi se pitao kako to da SAD ima 20 tisuća dolara veći BDP po stanovniku korigiranim za razliku u cijenama od Kanade, 21 tisuću dolara veći od EU, 56 tisuće dolara veći od Meksika i 57 tisuća dolara veći od Meksika ako ga te države "pljačkaju" zadnjih nekoliko desetljeća.
Ali ne Donald Trump. On je jednostavno vidio da SAD uvozi puno više proizvoda iz tih država nego što u njih izvozi i donio zaključak da se radi o pljački. Koliki je uvoz i izvoz usluga, novčani transferi i zbog čega SAD može imati trgovinski deficit neprekidno 50 godina (od prve polovice 70-ih godina prošlog stoljeća) a opet biti najbogatija država na svijetu to Trumpa manje zanima.
Trump ruši temelje SAD-a | Bloomberg
Bilo kako bilo, Trump je razbio višedesetljetni svjetski poredak temeljen na relativno slobodnoj trgovini koji je gradio SAD od kraja Drugog svjetskog rata. To je bio jedan od stupova na kojem se temeljila globalna uloga SAD-a, njegova nadmoć i uloga svjetskog hegemona.
Prošireni atlantizam, slobodna trgovina, liberalna demokracija, osobne slobode i legalizam su u temeljima američke projekcije moći diljem svijeta. Te vrijednosti okupljaju političke i vojne saveznike SAD-a, primarno EU, Veliku Britaniju, Australiju, Japan i Južnu Koreju.
Ta geopolitička, vojna i gospodarska suradnja se počela rastakati. Objava Trumpovih carina od 20 posto za EU, 10 posto U.K i Australiji, 24 posto Japanu i 24 posto Južnoj Koreji je očito rušenje slobodne trgovine. Ostale stupove na kojima počiva uloga SAD-a i njegov odnos sa saveznicima je Trump već najavio rušiti.
Ukratko, SAD se želi izolirati od tradicionalnih saveznika. To će oni morati prihvatiti htjeli to ili ne. Ali problem je što SAD ne može imati globalnu ulogu koju ima, monopolističku poziciju kao jedina zaista globalna sila, bez saveznika. Jako je velik je vojno i ekonomski, ali ne dovoljno velik da može efikasno sam zadržati trenutačnu moć.
SAD više ne želi biti svjetski hegemon
Dobrim dijelom je globalni utjecaj stvar povjerenja. Dolar je praktički svjetska valuta zbog toga što se u njegovu stabilnost i snagu najviše vjeruje.
EURUSD:CUR
EUR-USD X-RATE
1,0956 USD
-0,00960 -0,87%
vrijednost na početku trgovanja
0
posljednja zaključna vrijednost
1,1052
promjena od početka godine
5,8142%
dnevni raspon
0,00 - 0,00
raspon u 52 tjedna
1,01 - 1,12
Ista stvar vrijedi za cijeli SAD. Ako države na svijetu procjene da nije više partner na kojega se može osloniti njegov utjecaj će nužno padati.
Mnogi predviđaju propast SAD-a ili bar njegovo svrgavanje s trona glavne svjetske sile. Zadnjih par desetljeća su takve prognoze bile posebno popularne, posebno za vrijeme izbijanja svjetske financijske krize 2008. koja je počela u SAD-u.
Predviđanje propasti SAD-a ima dugu povijest, staru minimalno stotinjak godina. Danas nisu ništa realnije nego prije. SAD je još uvijek uvjerljivo glavna svjetska sila. I nije bilo realnih naznaka da će prestati biti tijekom 21. stoljeća. Osim ako sam sebi ne ukine tu ulogu, svojevoljno.
Izolacionizam je zapravo bio politika SAD-a sve do Prvog svjetskog rata, barem deklarativno. Ali to je bila više politička laž za glasače nego stvarnost. U stvarnosti je SAD intervenirao više ili manje kroz cijelo 19. stoljeće, primjerice u Sjevernoj Africi 1801. i 1815., Čileu 1811. I Koreji 1871. valja napomenuti i dva rada, protiv Meksika i Španjolske, te državno sponzorirano osnivanje cijele nove države u Africi, Liberije.
Ali tijekom 20. i 21. stoljeća je SAD značajno proširio svoju globalnu prisutnost i promijenio doktrinu s intervencija samo u Zapadnoj hemisferi (tzv. Monroeva doktrina) na intervencije u cijelom svijetu. To mu je omogućilo da postane prvo jedna od dvije glavne svjetske sile a nakon propasti SSSR-a jedina svjetska sila.
EU će zbog toga što joj najveći trgovinski partner zatvara vrata morati produbiti gospodarske i trgovinske veze s Kinom, ali i drugim državama svijeta. Prvi na redu od tih sporazum će bit ugovor o slobodnoj trgovini s državama Mercosur, što uključuje Argentinu, Boliviju, Brazil, Paragvaj i Urugvaj. Austrija se sve do nedavno protivila tome sporazumu ali je nakon Trumpovih tarifa promijenila stajalište.
21. stoljeće je trebalo biti stoljeće SAD-a, koji je svojom globalnom vojnom, trgovinskom i političkom prisutnošću bio u najboljoj poziciji da ostane jedina svjetska sila. Ali to ne bi mogao ostvariti sam, bez nastavka bliske suradnje i savezništva s EU, Japanom, Australijom i Južnom Korejom.
Nastanak multipolarnog svijeta
Objava de facto trgovinskog rata saveznicima baca veliku sumnju na globalnu vodstvo SAD-a. Prijetnje vojnog napuštanja Europe se u EU shvaćaju kao raskid višedesetljetnog savezništva. U pitanju je i voljnost obrane Tajvana su slučaju invazije Kine na otok. Povjerenje građana i političara prema SAD-u naglo pada od Zapadne Europe do Japana. Sve su to naznake da SAD svojevoljno napušta ulogu svjetskog hegemona, u skladu s politikom izolacionizma Donalda Trumpa.
Vakuum moći koji će nastat će prvo pokušati ispuniti Kina, ali i ostale države poput Rusije i Indije. Htjela to ili ne, EU će također morati prihvatiti novu ulogu u multipolarnom svijetu.
Kina definitivno ima mogućnosti i želje da postane jedna od sila u novom svjetskom poretku. Rusija i Indija imaju želju ali nemaju mogućnosti. EU pak ima mogućnosti ali nema želju. SAD je do sada preko svojih saveznika u Istočnoj Aziji zatvarao Kini izlaz na svjetska mora. Južna koreja, Japan, Tajvan i Filipini tvore svojevrsni "lanac" oko Kine koji joj u situaciji otvorenog sukoba ili napetosti onemogućava izlaz na ocean. Ni jedna od tih država nije sklona Kini i bliski je saveznik SAD-a. Napuštanje saveznika u Europi testira i njihovo povjerenje u savez s SAD-om.
Rađa se multipolarni svijet. U 21. stoljeću je SAD mogao dominirati uz svoje povijesne saveznike EU, Australiju, Japan i Južnu Koreju ali se odriče te uloge. Mnogi smatraju da je to dobro ali povijest pokazuje kako multipolarnost ne osigurava mir, prosperitet i suradnju. Sasvim suprotno, povijesno su razdoblja multipolarnosti i duopola češće nestabilna i razorna razdoblja u kojem se svi sukobljavaju sa svima.
Dezintegracija svjetske slobodne trgovine je uvod u stvaranje regionalnih trgovinskih blokova, prvi korak prema svijetu s više centara moći. Bez obzira na to sviđa li se novi svijet Europljanima ili ne, morat će naučiti kako funkcionirati u njemu. Djelomično je taj proces već započet velikim naoružavanjem država EU te diversifikacijom dobavnih pravaca sirovina i energenata. Nova uloga EU u svijetu se upravo definira uslijed nastanka multipolarnog svijeta. Mora se postaviti kao jedan od centara moći jer će u suprotnome biti rastrgana od strane drugih.