Nogometni klubovi odavno su prestali biti samo simboli privrženosti, odanosti i mjesto zabave za milijune navijača – preobrazili su se u biznise. To su biznisi čiji vlasnici i/ili dioničari teže ostvariti profit ili prihvatljiv povrat na investiciju. Uglavnom, kupnja dionica nogometnih klubova način je na koji investitori diversificiraju svoja ulaganja u jedan od najpopularnijih oblika zabave. U Europi je i dalje dominantan oblik vlasništva kroz privatni kapital u nogometnim klubovima, no nogometni divovi poput Manchester Uniteda, Borussije Dortmund, Juventusa ili Lazija biznisi su čiji kapital čine javno dostupne dionice.
Motivi izlaska nogometnih klubova na burzu mogu se promatrati iz dviju perspektiva: maksimizacije povrata investicija za vlasnike ili osiguranja određene razine profita. Ovisno o motivima investitora, prikupljeni kapital može se usmjeriti u ulaganje u stadion i dovođenje popularnih igrača ili pak u financijsko restrukturiranje (npr. smanjenje duga). Najbolji primjer za to je Manchester United, koji je 2012. godine javno ponudio svoje dionice (IPO) s ciljem prikupljanja sredstava za otplatu duga, a ne za kupnju novih igrača. Dakle, navijači kotiranje na burzi vide kao način povećanja uspjeha kluba u natjecanjima, dok investitori nastoje povećati tržišnu vrijednost.
Koji god bili motivi za izlazak klubova na burzu, njihova vrijednost ovisi o kretanju cijena dionica, koje su izravno povezane s rezultatima na terenu. Najreprezentativniji primjer je Borussia Dortmund, koja je četiri kola prije kraja sezone 2023. imala cijenu dionice od 4,39 eura. Tri dodatne pobjede i iščekivanje posljednjeg kola, kada je pobjedom mogla osigurati naslov, podigli su cijenu dionice na 5,88 eura. Gubitak titule doveo je do pada cijene na 4,13 eura. Dakle, vrijednost Borussije izravno je povezana s performansama na terenu. Slično, vrijednost dionica Fenerbahçea naglo je porasla u srpnju ove godine nakon rekordnog transfera mladog igrača Arde Gülera u Real Madrid za 20 milijuna eura uz bonuse i postotak od buduće prodaje. Vrijednost dionica porasla je za 9,1 posto, dok je obujam trgovine dionicama utrostručen u odnosu na prosjek.
Financijska tržišta ne prave razliku između kompanija i nogometnih klubova kada je riječ o špekulativnim prodajama. Primjer za to je Manchester United, čije su dionice porasle za 27 posto između 10. i 25. listopada 2022. godine zbog špekulacija o mogućem preuzimanju kluba. Interes su pokazali britanski milijarder Jim Ratcliffe, državni investicijski fond Saudijske Arabije, investitori iz Katara i druge private equity tvrtke. No obitelj Glazer, tadašnji vlasnik kluba, nije bila spremna na prodaju, pa je rast cijena bio kratkotrajan, a do ožujka 2023. dionice su pale za oko 16 posto.
Cijene dionica nogometnih klubova, kao i dionica bilo koje druge kompanije, vođene su ponudom i potražnjom te načinom vođenja kluba. Makroekonomski čimbenici, poput sklonosti povećanoj ili smanjenoj potrošnji navijača, također utječu na tržište. Pandemija COVID-19 značajno je uzdrmala nogometnu industriju jer su prihodi od prodaje ulaznica gotovo nestali, ali su prihodi od televizijskih prijenosa dostigli rekordne razine (procjenjuje se da su ti prihodi tijekom dvije nogometne sezone iznosili 4,5 milijardi eura).
Međutim, ako se osvrnemo na specifičnosti nogometne industrije, rezultati pojedinačnih momčadi u domaćim, ali ponajprije u međunarodnim natjecanjima izravno utječu na cijene dionica. Potpisivanje ugovora s atraktivnim igračima poboljšava percepciju kluba, što se potom odražava i na cijene dionica. Suprotan učinak imaju skandali koji prate klubove, jer kazne mogu znatno utjecati na njihovu vrijednost. Primjerice, dionice Juventusa pale su s 0,67 eura na 0,39 eura tijekom skandala s namještanjem utakmica 2006. godine, zbog kojeg je klub izbačen iz Serie A. Veliki sponzorski ugovori značajan su izvor prihoda za klubove. Ne radi se samo o logotipu na dresu, već kompanije plaćaju velike iznose da bi stadioni nosili njihova imena (Etihad za Manchester City, Allianz za Bayern München). Sponzori se natječu tko će sponzorirati klub, a primjer toga je odluka Borussije iz prošle sezone da uvede dva tipa dresova. Evonik je sponzor opreme za sva međunarodna klupska natjecanja, prijateljske utakmice u inozemstvu i njemački kup, dok je 1&1 Telekom sponzor za utakmice u Bundesligi.
Glavni generatori prihoda
Kada podvučemo crtu i ekonomsku isplativost postavimo u kontekst, za investitore čiji je cilj generirati veće stope dobiti, faktori poput prodaje igrača, sponzorskih ugovora, prihoda od emitiranja i prodaje opreme i ulaznica glavni su izvori prihoda. Kao i kod drugih kompanija, bruto marža proizvoda (u ovom slučaju nogometaša) može se mjeriti prema omjeru prihoda koje klub ostvaruje kroz sve izvore prihoda od potpisivanja ugovora s atraktivnim igračem, u usporedbi s njegovom plaćom koja opterećuje troškovnu stranu. Dobri rezultati, atraktivnost za televizijske kuće i vojska navijača donose profit vlasnicima klubova. Ako klubovi svoju troškovnu stranu ne opterete velikim transferima i visokim plaćama igrača, investitori su zadovoljni generiranom EBITDA-om.
Korištenjem odanosti navijača i prepoznatljivosti brenda, nogometni klubovi također ulaze u druge poslove koji im generiraju prihode. Borussia se smatra jednim od klubova s velikom bazom odanih navijača. Kako je Borussia iskoristila to da generira gotovo 30 posto EBITDA-e? Odgovor se krije u ulasku Borussije u poslove koji su indirektno povezani s nogometom, ali izravno s navijačima: prihodi od rezervacija hotela i automobila, usluge prijevoza avionom, brodom i vlakom, kao i turistički paketi koje nude turističke agencije.
Odlaskom Alexa Fergusona 2014. godine, rezultati Manchester Uniteda nisu bili impresivni, a navijači nisu navikli na "tako loš United". Kada je klub izašao na njujoršku burzu, cijena dionica bila je 14 dolara, što je klub vrednovalo na 2,3 milijarde dolara i tada ga činilo najvrjednijim timom na svijetu. Otad, dionice Manchester Uniteda nisu imale jasan smjer, sve do spomenute špekulacije o preuzimanju kluba. Nakon završetka sage o preuzimanju, cijena dionica postupno je padala jer klub nije uspio pronaći stabilnog i dosljednog nasljednika Alexa Fergusona. To nedvosmisleno utječe i na trenutnu vrijednost kluba. Međutim, iako se navijači Manchester Uniteda ne mogu pohvaliti dobrim rezultatima svog kluba, klub prosječno godišnje 46 posto svojih prihoda ostvaruje na temelju dugogodišnjeg izgrađivanja jakog brenda kroz sponzorstva i prodaju opreme.
Koristi od izlaska na burzu prilično su ograničene i većina je koncentrirana na motive investitora, odnosno žele li veći povrat na investicije (ROI) ili generiranje dobrih poslovnih rezultata. Bez obzira na to koji put izaberu, nužno je ulaganje u privlačenje navijača i stvaranje velike baze jer su oni najveći generatori prihoda. S druge strane, potrebni su dobri rezultati i prisutnost na međunarodnoj sceni jer uspjesi u natjecanjima diktiraju vrijednost, ali i profit klubovima. Dakle, nogometnu industriju možemo promatrati kao industriju zabave koju svi pratimo, a nismo svjesni da su nogometni klubovi među najvećim kompanijama u svijetu zabave, o kojoj ovise mnoge druge industrije poput mode, prijevoza, turizma...
.webp){kind=icon}
