.webp){kind=icon}
Za Borisa Johnsona dobra je stvar što većina Britanaca neće razmišljati o Brexitu kada u četvrtak budu glasovali na lokalnim izborima. Iako će mnogi koji su podržali odlazak Britanije iz Europske unije (EU) i dalje premijera smatrati zaslužnim, troškovi izlaska doprinose gospodarskim pritiscima s kojima se trenutno suočavaju.
Još uvijek je prerano za kvalitetnu analizu učinka Brexita i novih trgovinskih odnosa Ujedinjenog Kraljevstva (UK) i EU-a koje je donio prije nekih 16 mjeseci. No, kako se trend globalizacije sve više preokreće, UK je zapravo postao živi primjer utjecaja novopodignutih trgovinskih barijera i ekonomskog razdvajanja na gospodarstvo.
Kolaps uvoza UK-a iz EU jedan je od upečatljivijih rezultata prvog cjelogodišnjeg pregleda trgovine nakon Brexita koji su provela četiri istraživača iz Centra za ekonomske performanse na London School of Economics. Dok je trgovinska razmjena s ostatkom svijeta uglavnom slijedila slične obrasce nakon referenduma 2016., uvoz iz EU-a pao je za oko četvrtinu u odnosu na uvoz izvan EU-a nakon što je novi trgovinski sporazum stupio na snagu – i to bez ubrajanja roba čija bi razmjena bila najviše pogođena pandemijom.
Budući da se dvije trećine uvoza UK-a koriste kao proizvodni inputi, uvoz po višim cijenama utječe na cijene druge robe, uključujući hranu. Think tank UK in a Changing Europe procjenjuje kako su trgovinske barijere uzrokovane Brexitom uzrokovale 6-postotni porast cijena hrane u UK-u. Adam Posen, predsjednik Peterson instituta za međunarodnu ekonomiju u Washingtonu i bivši kreator politike Bank of England, prošli je tjedan rekao kako se 80 posto razloga zbog kojih će inflacija u UK-u ostati visoka dulje nego u ostalim G7 zemljama može svesti na efekte Brexita.
No, ne slažu se svi da je utjecaj Brexita na cijene tako jasan. Ekonomist Julian Jessop priznaje kako će Brexit povećati troškovne pritiske, ali većinu divergencije od EU-a pripisuje energetskoj politici.
Slika izvoza također nije crno-bijela. Izvoz robe iz UK-a u EU pao je nakon Brexita, ali na prvi pogled ne izgleda tako dramatično. Zanimljivo je što su istraživači primijetili nagli pad u broju izvoznih odnosa. Čini se kako je novi trgovinski sporazum za oko 30 posto u svakom kvartalu smanjio raznolikost robe koja se izvozi u Uniju. Dok su veliki izvoznici mogli apsorbirati povećane fiksne troškove, mnoga manja poduzeća jednostavno su napustila manje profitabilna tržišta EU-a.
Pad od nekoliko postotnih bodova BDP-a raspoređenih tijekom više godina nešto je što su zagovornici Brexita uvijek bili spremni prihvatiti. No fokusiranjem isključivo na izravan udar na gospodarski rast riskira se neshvaćanje šire slike utjecaja Brexita – primjerice, kako će se niža izravna strana ulaganja odraziti na inovacije, raznolikost talenata i produktivnost. Kada su mala poduzeća pogođena – a oni su najveći gubitnici Brexita – dinamika vraćanja britanskog gospodarstva u balans slabi.
Nedostatak radnika mogao bi povećati dio plaća, ali treba uzeti u obzir i da su imigranti iz EU-a također imali neto doprinos državnim financijama UK-a. Iako je nakon Brexita došlo do porasta imigracije izvan EU-a, pad migrantskih radnika iz Unije nakon referenduma već je pogoršao probleme na tržištu rada, poput nedostatka vozača kamiona i berača voća, ali i radnika u zdravstvu. Otežavanje imigracije možda je politički korisno kao demonstracija vraćanja kontrole, ali nije jasno kojoj drugoj svrsi služi.
Unatoč obećanju "Globalne Britanije" – u suštini trgovački slobodnije nacije – britanska trgovinska otvorenost naglo je pala u usporedbi s drugim naprednim gospodarstvima.
Britanska vlada prošlog je tjedna objavila kako ipak neće uvoditi ograničenja na robu koja ulazi u UK iz EU-a do kraja godine, što bi uvoznicima nagomilalo dodatnih milijardu funti troškova.
U ovoj priči nema jednostavnih rješenja. Dovoljno je za primjer uzeti novu oznaku U.K. Conformity Assessed (UKCA), koju sve tvrtke koje prodaju u Velikoj Britaniji moraju imati od siječnja sljedeće godine, umjesto dosadašnjeg oslanjanja na "CE" oznaku Unije, koja svjedoči da su tvrtke ispunile zdravstvene, sigurnosne i ekološke propise EU-a. Iako nema naznaka da će UK odstupiti od velike većine EU standarda (s obzirom na to da je proizvodnja u UK-u temeljito integrirana u lance opskrbe EU-a), Unija je odbila priznati oznaku UKCA, pa Britanija zapravo nameće bespotreban trošak vlastitim tvrtkama i potrošačima stvaranjem redundantnog sustava.
Kad bi Britanija ublažila neko od svojih pravila, potrošači bi prepoznali standard EU-a kao potencijalno superiorniji. Ako, pak, UK želi nametnuti strožu regulativu u nekim područjima, tvrtke bi se jednostavno mogle vratiti priznavanju EU trademarka i zaobići domaće propise.
Pobornici Brexita uvijek su bili spremni, barem u teoriji, žrtvovati neku ekonomsku prednost radi ponovnog stjecanja suvereniteta. Ali nitko nije predvidio kako će se svijet tako dramatično promijeniti i tu cijenu učiniti daleko skupljom. To možda još nije naštetilo Borisu Johnsonu na biralištima, ali znatno otežava njegov posao ostvarivanja gospodarskog rasta.
