.webp){kind=icon}
Putujete li ovoga ljeta na Mediteran? Nadam se da ste pronašli dobru ponudu jer postaje sve teže pronaći jeftine letove.
Vjerojatno ste naslućivali da se era apsurdno jeftinih kratkih letova u Europi bliži kraju. Prema turističkom pretraživaču Kayak, ljetni letovi između Ujedinjenog Kraljevstva (UK) i kontinenta trenutno su za trećinu skuplji nego lani. A dva nova izvješća jasno pokazuju kako nije riječ samo o privremenoj turbulenciji.
To je nova stvarnost jer se zračni prijevoznici moraju nositi s velikim izazovom dekarbonizacije i pooštravanjem klimatskih zakona.
Prva prepreka proizlazi iz dviju velikih promjena u Sustavu trgovanja emisijama Europske unije (EU ETS). Zračni prijevoznici moraju imati dovoljno dopuštenih emisija da pokriju svaku tonu ugljičnog dioksida ispuštenu u atmosferu na letovima koji počinju i završavaju u Europskom gospodarskom prostoru, UK-u i Švicarskoj. Trenutno otprilike polovicu tih naknada dobivaju besplatno. No 2026. godine tom dogovoru dolazi kraj jer udio emisijskih jedinica koje moraju platiti od 2024. počinje rasti. To će u samo tri godine udvostručiti njihove troškove ugljika.
Jedinična cijena emisija ugljičnog dioksida nedavno je skočila i premašila 100 eura, prvi put krajem veljače, i kako se čini – neće se vratiti. U izvješću koje je sastavio Alex Irving, europski prometni analitičar u Bernsteinu, procjenjuje se da će europski zračni prijevoznici ove promjene do 2027. godine platiti oko pet milijardi eura.
Cijena zagađivanja
To je samo manji dio priče. Tijekom sljedeća tri desetljeća, zrakoplovstvo se mora transformirati iz industrije koja zagađuje okoliš – avioni su odgovorni za 2,5 posto globalnih emisija CO₂ – u industriju nulte emisije. U skladu s Destination 2050, planom europskog sektora za smanjenje emisija, to će se postići ulaganjem u buduće zrakoplove i infrastrukturu, povećanjem učinkovitosti poslovanja i korištenjem alternativnih goriva i tehnologija za uklanjanje ugljika.
Izvješće istraživačkih skupina SEO Amsterdam Economics i Royal Netherlands Aerospace Centre, koje su naručila tijela zrakoplovne industrije, procijenilo je trošak postizanja nulte neto emisije do 2050. godine na enormnih 820 milijardi eura.
Cilj je nulta emisija
Oba izvješća zaključuju da sektor neće moći sam apsorbirati te troškove. Same izmjene EU ETS-a smanjit će operativnu dobit šest najvećih zračnih prijevoznika (Ryanair, EasyJet, Wizz Air, Vueling, Eurowings i Transavia) za procijenjenih 77 posto. To znači da će cijene karata morati biti više, a zauzvrat će dobiti neizbježno uništenje potražnje. Kako Irving kaže: "Da je moguće naplaćivati više bez poremećaja potražnje, zrakoplovne tvrtke to bi već činile."
Rast potražnje osjetljiva je tema za zrakoplovne tvrtke, kako pokazuje nedavna bitka oko predloženih ograničenja letova između nizozemske vlade i amsterdamske zračne luke Schiphol. Zasad, prognoze su dobre. Udruga zračnog prometa sugerira da će se broj putnika gotovo udvostručiti i doći na nešto manje od osam milijardi do 2040. u odnosu na razine iz 2017. godine. Vrijeme će pokazati hoće li rastuće cijene karata to ublažiti, ali ostaje pitanje je li rast uopće kompatibilan s ambicijama za ugljičnom neutralnošću.
Odgovor je teško progutati. Dekarbonizacija letenja dovoljno je složena i bez dodatnih putnika. Primjerice, na brifingu Kraljevskog društva istaknuto je kako bi samo za zadovoljavanje postojeće potražnje zračnog prometa u Ujedinjenom Kraljevstvu za biogorivima zahtijevalo oko polovicu poljoprivrednog zemljišta u zemlji.
Manje letova je, naravno, najlakši način da se smanje emisije ugljičnog dioksida, pa bi pad potražnje imao svoje klimatske prednosti. Izvješće zrakoplovne industrije pokazuje da bi do 2050. godine pad potražnje zbog većih cijena emisije smanjio za 12 posto, a ekonomske mjere – kao što su obveze trgovanja emisijama i ulaganja u uklanjanje CO₂ – dovele do daljnjeg smanjenja od dva posto u usporedbi sa sadašnjim poslovanjem.
Nesrazmjer u količini letova
Ipak, ima nečeg tužnog u mahanju zbogom niskim cijenama koje su putovanje svijetom učinile dostupnim milijunima ljudi. Oni koji koriste najviše letova ujedno su i najsposobniji progutati dodatne troškove. U Ujedinjenom Kraljevstvu, 10 posto najbogatijih troše puno više energije leteći nego što ukupno potroši 20 posto najsiromašnijih. Uvođenje naknade za česte putnike, kao što su predložile grupe za klimatske kampanje, moglo bi pomoći u rješavanju te nejednakosti i stvoriti novi tok financiranja za dekarbonizaciju sektora – iako bi to bilo iznimno teško provesti.
Podsjetimo da postoje i drugi načini kretanja po Europi. Eurostar je prošli tjedan proslavio petogodišnjicu svoje linije London–Amsterdam uz tvrdnju da je uštedio više od 83 tisuće tona CO₂ koji bi bili ispušteni u atmosferu. Možda će, s rastom cijena letova na kratkim relacijama, međunarodno putovanje željeznicom postati primamljivije i pristupačnije.
Puno je nepoznanica kada je u pitanju dekarbonizacija zrakoplovstva. Velik dio tehnologije koju sektor želi koristiti, kao što su električni zrakoplovi ili zrakoplovi na vodik, još nije spreman za polijetanje. Ali jedno je sigurno: Ispred nas su vrlo skupa i izazovna desetljeća.
