Solarne elektrane niču ondje gdje se nekad nisu mogle zamisliti

Desetljećima je karta obnovljive energije u Europi izgledala jednostavno: solarna energija uglavnom se koristila na sunčanom jugu, dok se sjever oslanjao na vjetar. No drastičan pad cijena opreme i viša cijena električne energije učinili su solarne projekte isplativima i na mjestima koja su se nekada smatrala pretamnima, prehladnima ili preudaljenima da bi se isplatili.

Velike solarne elektrane grade se oko Arktičkog kruga u nordijskim zemljama, krovni paneli šire se sjeverom Škotske, a tehnologija je čak pronašla svoju ulogu i na izrazito oblačnim Farskim otocima u Atlantskom oceanu. Njezin uzlet daje vladama još jedan način za elektrifikaciju njihovih gospodarstava, uz istovremeno povećanje domaće proizvodnje energije.

Diljem nordijskog područja investitori i energetska poduzeća u 2025. godini prvi su put dodali više novih solarnih kapaciteta nego kapaciteta vjetra, a očekuje se da će se taj vodeći trend nastaviti i ove godine, prema podacima BloombergNEF-a. Vlade su revidirale i vlastita predviđanja naviše jer broj instalacija premašuje očekivanja. Švedska je svoj izvorni solarni cilj za 2030. godinu dosegnula još 2023. i već je blizu ispunjenja novog, ambicioznijeg cilja. Finska je svoj cilj za kraj desetljeća ostvarila šest godina ranije.

"Pitanje više nije radi li solarna energija ovoliko daleko na sjeveru", rekao je Warren Campbell, glavni izvršni direktor švedske tvrtke za razvoj solarne energije Alight AB. "Pitanje je koliko ćemo je izgraditi."

Developeri već planiraju sljedeći val projekata. Tvrtke su predložile još najmanje 300 megavata solarnih kapaciteta u finskoj sjevernoj regiji Laponiji. Projekti od oko 600 megavata traže priključke na mrežu na sjeveru Švedske.

Zamašnjak koji je industrija uhvatila na sjevernom krilu Europe u oštroj je suprotnosti s njezinim problemima južnije. U Španjolskoj je instalirano toliko solarnih kapaciteta da cijene električne energije oštro padaju, pa investitori ostvaruju vrlo malen ili nikakav povrat na uloženi novac.

No u nordijskim zemljama ovaj je zaokret potaknut znatno boljom ekonomskom isplativošću. Cijene panela i prateće opreme u Europi pale su za 30 posto od 2021. godine, prema podacima tvrtke Aurora Energy Research, dok su više cijene električne energije učinile projekte daleko privlačnijima. Nordijske veleprodajne cijene u prosjeku su iznosile oko 11 eura po megavatsatu u 2020. godini, prije nego što su skočile na više nego deseterostruku razinu tijekom energetske krize koja je uslijedila nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. U prvih šest mjeseci ove godine u prosjeku su iznosile 79 eura.

Malo koji projekt bolje ilustrira tu transformaciju od Exilionova solarnog parka Simo, smještenog malo južnije od Arktičkog kruga. Tommi Riski, direktor poslovnog razvoja i tržišta električne energije u toj tvrtki, kaže da je u ranoj fazi projekta uobičajena reakcija bila: "Tko zaboga gradi solarnu elektranu u Laponiji?"

Manje od tri godine kasnije, ovaj projekt vrijedan 40 milijuna eura proizvodi električnu energiju gotovo 22 sata dnevno usred ljeta.

Park većinu svojih prihoda ostvaruje tijekom ljetnih mjeseci. Solarni kalkulator Europske komisije pokazuje da bi projekt na sjeveru Finske proizveo oko 82 posto svoje godišnje proizvodnje između travnja i rujna. Za sličan projekt u Madridu taj bi udio iznosio 58 posto.

Exilionov poslovni model pretpostavlja da između studenoga i siječnja praktički nema proizvodnje, tretirajući bilo kakvu zimsku proizvodnju kao bonus. Na istoj lokaciji nalazi se i vjetroelektrana, koja većinu svoje električne energije proizvodi tijekom tamnih zimskih mjeseci, što ilustrira kako se ove dvije tehnologije sve više nadopunjuju u sjevernim klimatskim uvjetima unutar takozvanih hibridnih projekata. U njih se sve češće uključuju i baterije.

Rad tako daleko na sjeveru donosi i određene prednosti u odnosu na gradnju na kontinentu. Niže temperature pomažu solarnim panelima da rade učinkovitije, dok snijeg reflektira dodatnu svjetlost na obostranim panelima na lokaciji, što povećava proizvodnju.

 

Finska i sjeverna Skandinavija možda pružaju najjasniji primjer koliko daleko na sjeveru solarna energija velikih razmjera danas može funkcionirati. No taj pomak nije ograničen samo na nordijske zemlje. Diljem sjeverne Škotske kućanstva i tvrtke postavljaju panele rekordnom brzinom. Tvrtka za instalaciju AES Renewables postavila je solarne sustave sve do Thursoa na samom sjeveru, koji se nalazi gotovo na istoj geografskoj širini kao Oslo.

Gotovo 2000 domova diljem Škotskog visočja i otoka instaliralo je solarne panele u šest mjeseci do travnja, unatoč tome što ta regija prima jedva polovicu sunčeve svjetlosti u usporedbi s južnom Španjolskom. Ta je potražnja potaknula AES da poveća broj zaposlenih za više od 50 posto od početka prošle godine.

 

Instalacije se ubrzavaju i na Farskim otocima, vjetrovitom arhipelagu sjeverozapadno od Škotske koji se smatra jednim od najoblačnijih mjesta na svijetu. Otoci su prije nekoliko godina imali samo nekolicinu solarnih elektrana, no niži troškovi i sve veće zanimanje kućanstava i tvrtki to mijenjaju.

Lokalno komunalno poduzeće SEV procjenjuje da sada postoji više od 60 instalacija, dok još 25 do 30 čeka odobrenje. Iako Farski otoci ukupno gledajući imaju relativno malo sunca, nove solarne instalacije odlično se nadopunjuju s energijom vjetra i hidroenergijom, koje tijekom ljeta proizvode manje električne energije.

To omogućuje solarnoj energiji da popuni sezonsku prazninu u sustavu, i to upravo u razdoblju kada raste potrošnja fosilnih goriva. "Budući da se ljeti oslanjamo na skupi dizel, to predstavlja jasnu prednost za solarnu energiju", izjavila je Helma Maria Trondheim, inženjerka za istraživanje u tvrtki SEV.