Ni pandemija, niti ruski napad na Ukrajinu, ni rast geopolitičkih napetosti diljem svijeta, ni rastući protekcionizam nisu zaustavili globalizaciju, iako se vide znaci njenog preoblikovanja. Zajedno s financijskim šokovima i klimatskim izazovima nabrojane krize posljednjih godina često su se spominjale kao mogući uzroci deglobalizacije – smanjivanja ovisnosti o trgovinskim partnerima i vraćanja proizvodnje unutar nacionalnih granica.
Najnovija studija Svjetske trgovinske organizacije (WTO, World Trade Organization) o globalnim lancima pokazala je kako posljednjih godina nije došlo do deglobalizacije, ali ipak dolazi do prilagodbe. U 2024. godini globalni lanci bili su zaslužni za 46,3 posto vrijednosti svjetske trgovine, tek nešto manje od maksimalnih 48 posto dosegnutih 2022. godine.
Umjesto da se globalni lanci raskidaju, došlo je do njihove adaptacije, odnosno jače digitalizacije i regionalizacije. Uz to, trgovački odnosi su sve više rezultat brige oko obrane i sigurnosti, pokazuje studija na kojoj su uz WTO radili i Svjetski ekonomski forum, Azijska razvojna banka, Sveučilište međunarodnog biznisa i ekonomije iz Pekinga, te japanski Institut za ekonomije u razvoju.
U izvještaju se može vidjeti kako zapravo dolazi do reglobalizacije. Za početak, globalni lanci postaju manje koncentrirani što ne čudi s obzirom na to da su posljednjih godina pandemija i zaoštravanje lokalnih i regionalnih napetosti pokazali kako problemi u tek nekolicini luka ili na samo jednoj trgovačkoj ruti mogu zakočiti trgovinske tokove. Trgovci su očito pribjegli svojevrsnoj diverzifikaciji svojih lanaca.
Tome u prilog ide i podatak iz studije o tome da se od 2020. u brojnim državama povećao prosječan broj faza proizvodnje unutar globalnih lanaca. Uzroci za to su poremećaji u nabavnim lancima i preusmjeravanje trgovine, posebno u Europi te srednjoj i zapadnoj Aziji koja se sve više profilira kao tranzitni pravac. Porastao je i udio indirektnih pravaca između Kine i Sjedinjenih Američkih Država kroz povezujuće ekonomije poput Meksika i Vijetnama.
Ranžirni kolodvor u Los Angelesu | Bing Guan/Bloomberg
Još jedna promjena je digitalizacija. Globalni lanci tradicionalno su se bazirali na trgovini robom jer je bilo lakše fragmentirati proizvodnju fizičkih proizvoda nego uskladiti raspodjelu znanja kod usluga. No od 2019. udio usluga u globalnim lancima raste jer digitalizacija olakšava lance u kojima dominiraju isključivo usluge.
Ta promjena dijelom objašnjava otpornost globalnih lanaca posljednjih godina. Digitalne usluge, poput financija, telekomunikacija i informatike, relativno su izolirane od poremećaja u tokovima fizičke robe, pa su tijekom pandemije manje stradale.
Reglobalizacija umjesto deglobalizacije
Trgovinu robom je pak umjesto deglobalizacije preuzela reglobalizacija. Umjesto velikih ekonomija koje su dominirale globalnim lancima došlo je do preraspodjele. Primjerice, u Aziji su Tajland, Tajvan, Vijetnam, Singapur i Indija profitirali od reorganizacije nabavnih lanaca u kojima je ranije dominirala Kina. Postoje i znakovi kako raste i udio država iz Afrike i Latinske Amerike.
Udio velikih ekonomija poput Kine, Sjedinjenih Američkih Država, Njemačke ili Japana u globalnim je lancima još 2010. bio 76 posto. Do 2024. godine taj je udio smanjen na 64 posto, pokazuje studija. Kod velikih ekonomija primijećen je i trend regionalizacije. One su "smanjile ovisnost o stranoj dodanoj vrijednosti u domaćoj potrošnji", stoji u komentaru studije, što ukazuje na prebacivanje proizvodnje unutar vlastitih granica.
Digitalizacija je povećala udio usluga u globalnim lancima | Sarah Silbiger/Bloomberg
Brze reakcije vlada na niz recentnih kriza dijelom su zaslužne za ublažavanje njihova udara na globalne lance kao i za njihovu diverzifikaciju. Istraživanja su identificirala brojne ciljane intervencije, poput subvencija, u sektore kojima dominiraju globalni lanci poput poluvodiča, zelenih tehnologija, digitalne infrastrukture i rijetkih minerala.
Reglobalizaciju potiču i sve brojniji ciljani trgovinski sporazumi koji se pokazuju kao fleksibilan alat za suradnju među državama. Radi se o sporazumima koji su ograničeni, najčešće na pojedine sektore, a fokusiraju se na uklanjanje necarinskih zapreka u trgovini. Služe kao brz odgovor na nove probleme, a postaju i temelj za buduće multilateralne pregovore i sporazume.
Udio globalnih lanaca u ukupnoj svjetskoj trgovini u posljednjih desetljeće i pol najniži je bio 2009. godine kad je pao na brojku od oko 42 posto, a nakon toga se sve do pandemije uz blaže oscilacije uglavnom kretao oko razine od 45 posto, dok je tijekom pandemije uslijedio nešto oštriji pad, ali nakon nje i snažniji oporavak na današnje razine.
Mada su podaci na kojima se bazira studija prikupljeni prije lanjskog dizanja carina koje je izazvao američki predsjednik Donald Trump i rasta neizvjesnosti koje je s time došlo, posljednji dostupni podaci iz veljače ove godine ukazuju na to da glavni zaključci studije i dalje stoje, i da su globalni lanci otporni te da se nastavlja rast svjetske trgovine čak i u trenucima kad napetosti i nesigurnost rastu i kad je budućnost neizvjesna. Globalni lanci i dalje se pokazuju prilagodljivima, zahvaljujući brzim i kreativnim politikama kojima se zaobilaze prepreke trgovini.
.webp){kind=icon}
