Europska skladišta plina solidno napunjena

Tijekom vikenda, europsko tržište plina doseglo je prekretnicu: zalihe su premašile 50 posto kapaciteta skladišta, što nije mala stvar s obzirom na nisku početnu točku. Europski čelnici u Bruxellesu, Londonu i Berlinu mogu odahnuti, zasad je sve u redu.

No, da bi se proglasila konačna pobjeda, sve mora teći glatko do kraja sezone punjenja koja traje od travnja do studenog. Kao što je to bio slučaj mnogo puta od početka europske energetske krize 2021. godine, regija je uglavnom prepuštena na milost i nemilost vanjskih sila.

Europa je započela svoju godišnju sezonu punjenja plinom u nesigurnom stanju: zalihe su zimu 2024.-2025. završile na oko 33,5 posto kapaciteta, u odnosu na 55 posto u prethodne dvije sezone, kada su tople zime i vrtoglavi rast cijena smanjili potražnju.

Iako su europske cijene plina pale s dvogodišnjeg vrhunca od gotovo 60 eura po megavat-satu u veljači i dalje su više za oko 35 eura nego u ovom razdoblju 2024. i 2023. godine.

Smanjene zalihe znače da će Europa morati kupiti puno plina u proljeće i ljeto. S obzirom na to da su ruske isporuke plinovodom reducirane nakon što tranzitni sporazum preko Ukrajine nije obnovljen krajem 2024., to znači kupnju velikih količina ukapljenog prirodnog plina. Do sada je Europa imala tržište ukapljenog prirodnog plina samo za sebe. Naime, Kina, inače najveći globalni kupac, smanjila je potražnju zbog niske proizvodne aktivnosti, nusprodukta trgovinskog rata između Washingtona i Pekinga. Na strani ponude, proizvodnja se povećava kako sve više plina dolazi iz SAD-a i Kanade.

Prema postojećim europskim pravilima, zalihe se moraju popuniti do 90 posto do studenog. No Bruxelles radi na novim pravilima koja bi snizila cilj na 83 posto i omogućila fleksibilnost u točnom datumu do kojeg se skladišta moraju ispuniti. Njemačka nije čekala promjenu i prošli mjesec je jednostrano smanjila svoj cilj na 80 posto.

Europski čelnici vjeruju da ne treba skladištiti plin kao u prošlosti jer ravnoteža između ponude i potražnje nije toliko čvrsta. S jedne strane, potražnja za plinom je smanjena jer su energetski intenzivne tvrtke zatvorile tvornice, a nakon skromnog povećanja ponude 2024. godine globalni kapacitet proizvodnje LNG-a trebao bi se naglo povećati ove godine, a zatim i 2026. godine, s projektima u Sjedinjenim Državama, Kanadi, Kataru i Meksiku.

Ali smanjenje zahtjeva za zalihama ne dolazi besplatno. To znači da ćemo u zimu ući sa slabijom policom osiguranja, što je dobro ako sve ide po planu, ali ne tako dobro ako, primjerice, hladna zima optereti europsko tržište.

Gaz-System Poljska

Ako regija akumulira plin do kraja sezone prosječnim tempom iz protekle tri godine, do studenog bi trebala dosegnuti 80 posto, ispunjavajući novu, smanjenu obvezu. Ipak, to bi značilo da Europa u zimu ulazi s drugom najnižom razinom zaliha u novijoj povijesti, tek nešto manje od 77 posto koliko je zabilježeno na vrhuncu regionalne energetske krize 2021.-2022.

Štoviše, nema garancije da će se dosegnuti 80 posto kapaciteta. Postoje tri glavna rizika koja bi mogla zadržati zalihe ispod te razine, ako vlade ne interveniraju u kupnji: predsjednik Donald Trump kontrolira dva od njih, a treći je prepušten na milost i nemilost vremenskim uvjetima.

Prvi rizik je američka politika prema Rusiji. Četiri godine nakon što je Vladimir Putin naredio invaziju na Ukrajinu, Europa još uvijek uvozi puno ruskog ukapljenog prirodnog plina. Prošle godine činio je sedam posto ukupnog uvoza EU. S Putinom koji odbija zaustaviti rat, američki zakonodavci razmatraju nove sankcije protiv Rusije. Trump se nerado usredotočuje na izvoz ruske nafte, ali mogao bi biti otvoren na rusku prodaju ukapljenog prirodnog plina kroz takozvane sekundarne sankcije. U praksi, ova ograničenja bi nametnula kazne svim kupcima ruskog LNG-a, uključujući europske zemlje.

Za Ameriku je ovo politika u kojoj svi dobivaju, jer pritisak na Kremlj ima mali utjecaj na američke troškove energije. Zapravo, to bi američki LNG učinilo još privlačnijim. Europa bi se mogla naći u neodrživom političkom položaju – ne bi mogla kritizirati SAD zbog kažnjavanja Rusije dok se suočava s nestašicom plina u kritičnom trenutku sezone punjenja gorivom.

Još jedan rizik za Trumpa je trgovinski rat. Jedan od razloga zašto Kina kupuje tako malo LNG-a je utjecaj američkih tarifa na njezin proizvodni sektor. Ako Peking i Washington riješe spor, svaki daljnji gospodarski oporavak mogao bi dovesti do povećanja kineske kupnje, što bi naštetilo tržištu LNG-a.

Posljednji rizik je vrijeme. Do sada je proljeće u Aziji bilo hladno – posebno u Indiji, dijelom zbog ranog dolaska monsuna. Umjerene temperature smanjuju potrebu za klimatizacijom, što zauzvrat znači manju potražnju za proizvodnjom električne energije na plin. Ali to bi se moglo promijeniti kasnije tijekom ljeta.

Prošle godine, 16 posto europskog uvoza plina došlo je iz Sjedinjenih Država, a većina ga je nabavljena iz Meksičkog zaljeva, regije osjetljive na tropske oluje. Godišnja sezona uragana tek je počela i neće završiti do studenog. Do tada će opskrba biti ugrožena.

Zasad se sve kreće u smjeru uspješnih zadovoljavanja potreba Europe za plinom. No, europski se političari suočavaju s dugim ljetom, tijekom kojeg će morati pratiti i postupke Bijele kuće i vremensku prognozu.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar