Nastojanje Njemačke da oživi gospodarsku aktivnost ima i eksperimentalnu dimenziju budući da se dio tvrtki odlučio testirati kraće radno vrijeme.
Prvog dana veljače počine šestomjesečni program u kojemu će zaposlenici imati slobodan dan više tjedno za nepromijenjenu plaću. Tom je programu cilj utvrditi je li takav način rada zaposlenike čini sretnijima, ali i produktivnijima.
"Apsolutno sam uvjeren da se ulaganje u novi način rada isplati jer povećava motivaciju i stvara dobar osjećaj što u konačnici povećava učinkovitost. Ako četverodnevni radni tjedan funkcionira, to nas na dulji rok neće ništa koštati", smatra Sören Fricke, suosnivač tvrtke za organizaciju evenata Solidsense koja je jedna od 45 tvrtki sudionica programa.
Ovaj projekt odražava dublje promjene na njemačkom tržištu rada gdje manjak stručne radne snage stvara pritisak kompanijama. Taj manjak, uz inflaciju, ohrabrio je zaposlenike da traže veće plaće i očuvaju fleksibilnost i neovisnost koje su stekli tijekom pandemije.
No, neravnoteža također potiče napetosti između poslodavaca i zaposlenika. Vozači vlakova su u šestodnevnom štrajku tražeći od tvrtke Deutsche Bahn da skrati radni tjedan na 35 s 38 sati uz zadržavanje plaće. Sindikat građevinskih radnika traži povećanje plaće za više od 20 posto za mnoge od 930 tisuća ljudi u sektoru što bi, kako tvrde neki ekonomisti, moglo dodatno potaknuti inflaciju.
Osim što, prema jednom prošlogodišnjem istraživanju, pola njemačkih tvrtki ima problema naći adekvatne ljude, više od sedam milijuna Nijemaca će se umiroviti do 2035., a natalitet i imigracija ne nadoknađuju taj gubitak radne snage.
"Mogu se pozicionirati kao moderna tvrtka ili mogu reći da svi trebamo raditi više i u nekom trenutku više neće ostati nitko tko će moći raditi za mene", izjavio je Henning Roeper, direktor u tvrtki Eurolam koja proizvodi prozore i također sudjeluje u programu skraćenog radnog tjedna.
Njemačke se tvrtke muče naći odgovarajuće ljude
Prema novozelandskoj neprofitnoj tvrtki 4 Day Week Global, koja vodi program, proizvodnost bi, unatoč kraćem tjednu i istoj plaći, trebala ostati ista ili rasti. Dodatna korist za tvrtke bila bi smanjenje bolovanja zbog stresa, bolesti ili premorenosti.
U 2022. godini u prosjeku Nijemci nisu mogli raditi 21,3 dana što je donijelo trošak od 207 milijardi eura.
Ipak, ekonomist s Instituta za istraživanje tržišta rada u Nuernbergu Enzo Weber smatra da Njemačka ne ulaže dovoljno u inovaciju i digitalizaciju što ograničava rast produktivnosti. On ističe da bez tih ulaganja kraći radni tjedan neće donijeti značajan rast u tom smislu.
Martin Ademmer, analitičar za Bloomberg Economics, kaže da četverodnevni radni tjedan može povećati satnu produktivnost, no teško da takav rast produktivnosti može kompenzirati smanjeni broj sati. Po njegovim riječima, ta promjena sa smanjenjem raspoložive radne snage bi bila glavna zapreka ekonomskom rastu.
Idejom četverodnevnog radnog tjedna nije sretan ni ministar financija Christian Lindner koji također misli da je to prijetnja ekonomskom rastu.
Slični projekti u SAD-u, Kanadi i Ujedinjenom Kraljevstvu su pokazali da su prednosti vidljive, navodi 4 Day Week Global. U Ujedinjenom Kraljevstvu, primjerice, je za 65 posto pao broj dana provedenih na bolovanjima.
Produktivnost u Njemačkoj gubi dah
"Ako imam previše vremena težim perfekcionizmu, a to nije uvijek nužno. S manje sati možete dobiti isti rezultat", ocjenjuje dizajnerka korisničkog iskustva u tvrtki Solidsense Jasmin Galle.
Belgija je 2022. godine postala prva zemlja u Europi koja nudi opciju četverodnevnog radnog tjedna s istim brojem radnih sati.
Japan također potiče tvrtke na opciju kraćeg radnog tjedna kako bi ljudi mogli imati vremena za potrošnju i imali više djece, što onda ima pozitivan učinak na cijelu ekonomiju.
Jan Bühren, suosnivač konzultantske berlinske tvrtke Intraprenör, smatra da tvrtke moraju pokazati fleksibilnost i kreativnost.
"Naravno da četverodnevni radni tjedan ne funkcionira uvijek ni kod svakoga. Trebate znati ocijeniti gdje može, a gdje ne."
.webp){kind=icon}
