Obnova Ukrajine bit će spora, skupa i rizična, ali treba je odmah započeti

Dok u Ukrajini bjesni rat, razgovor o obnovi može se činiti preuranjenim. Kako zemlja išta može obnoviti s obzirom na stalnu prijetnju napadom?

Pa ipak, ispravno je što se vlade i multilateralni forumi, zajedno sa samom Ukrajinom, usredotočuju na obnovu.

Iako prvo načelo pomoći Ukrajini mora biti vojna pomoć uz humanitarnu potporu, nije prerano planirati neke aspekte obnove zemlje. Ovdje bi naglasak trebao biti na planiranju. Iako su sada potrebni neki hitni radovi na obnovi i druga podrška, velike isplate uglavnom će doći kasnije i od same Ukrajine zahtijevati provedbu određenih reformi. Ali bitno je postavljanje struktura i smjernica. Njih bi također trebala voditi Europa, i ne samo zato što bi nefunkcionalna ili nestabilna Ukrajina imala duboke političke, gospodarske i sigurnosne posljedice za kontinent.

Jasno je da je degradacija ukrajinskog gospodarstva dio ruskog plana, kako pokazuju raketni napadi na ogroman žitni silos u Mikolajevu i krađa zaliha žitarica. Vladimir Putin također je odbio humanitarne koridore, blokirao izvoz žitarica i napao tvornice, pogone i društvenu infrastrukturu te ceste, luke i željeznice.

Ove je godine očekivani pad bruto domaćeg proizvoda Ukrajine za 45 posto, a 99 posto tvrtki u zemlji prijavilo je gubitke. Ruske snage su oštetile, uništile ili zaplijenile ceste, željeznice, telekomunikacijske mreže, nekretnine, škole i bolnice. Pomorski promet je obustavljen. Milijuni su pobjegli iz zemlje; još su milijuni interno raseljeni. Prema podacima Kijevske škole ekonomije, gubitak ključne infrastrukture iznosi 105 milijardi dolara.

A to će biti samo mali dio ukupnog računa. SAD je potrošio 5 posto europskog BDP-a u razdoblju od četiri godine na Marshallov plan nakon Drugoga svjetskog rata – oko 179 milijardi dolara u današnjem novcu. Iznosi pet, šest ili 10 puta veći traže se za obnovu Ukrajine. Neki se krugovi zalažu za korištenje zamrznute ruske imovine u tu svrhu, iako je pravna osnova za to dvojbena.

Podjela novca

Postoji velik broj ekonomskih istraživanja o postkonfliktnoj obnovi, sa studijama slučaja u rasponu od Iraka do Afganistana, Šri Lanke, Haitija i drugih – rezultat ukazuje na to da ti napori često propadaju.

To ne mora biti slučaj u Ukrajini. Možda je to najsiromašnije europsko gospodarstvo, ali barem nema onu vrstu tereta zemalja koje se pokušavaju obnoviti zbog unutarnjeg sukoba. Njena su najveća snaga demokracija i civilno društvo, a rat je povećao važnost i jednoga i drugog.

Vlada Volodymyra Zelenskog također je od početka rata dobila visoke ocjene i za kompetenciju i za viziju i svatko tko je slijedio neravnu ukrajinsku postsovjetsku putanju znat će koliko je to neobično. Od prvog dana ruskog napada krenula je na očuvanje financijske stabilnosti i pojednostavljenje oporezivanja, raseljenima olakšavajući pristup uslugama.

Ipak, za to ne postoji udžbenik, kako je u Zoom pozivu priznao glavni direktor Europske banke za obnovu i razvoj Matteo Patrone. Koliko novca treba izdvojiti za koje prioritete obnove? Koliko bi trebalo biti u obliku bespovratnih sredstava, a koliko kredita? Tko bi trebao nadzirati isplate, u kojem terminu i pod kojim uvjetima? Treba li zamrznutu rusku imovinu prenamijeniti za obnovu?

Postoje različite faze u bilo kojem projektu rekonstrukcije ovog razmjera, ali Patrone primjećuje hitnu potrebu za popravkom vitalne infrastrukture kako bi se omogućio ponovni protok izvoza, posebno onih ključnih za sigurnost hrane. Obnavljanje željeznice, cesta i unutarnjih plovnih putova također će pomoći u ponovnom uspostavljanju normalnosti u dijelovima zemlje.

Kako bi ponovno privukli ozbiljna ulaganja, ulagači će se očito morati osjećati sigurno od ruskih topničkih napada. Ali ukrajinska vlada također mora pripremiti put nizom institucionalnih reformi. Program izgleda slično onome što su strani donatori, Europska unija i EBRD prije rata željeli, uključujući reformu pravosuđa, reformu korporativnog upravljanja i privatizacije u bankarstvu i drugim područjima gospodarstva u kojima država ostaje dominantna.

Patrone kaže kako su ukrajinski dužnosnici s kojima surađuje mudri i znaju da je, uz toliko javne potpore, sada vrijeme za hvatanje ukoštac sa stvarno teškim reformama.

Ali promjena neće biti laka, i to ne samo zato što se Ukrajina bori; također mora izbaciti stare navike i strukture. Zemlja je zauzela 122. mjesto od 180 na Transparency Internationalovu indeksu percepcije korupcije u 2021., a 23 posto korisnika javnih usluga reklo je kako su u prethodnih 12 mjeseci platili mito.

Da budemo pošteni, vlada se više trudi. Postoji 24-satna telefonska linija za rješavanje problema korupcije i elektronički registar koji javnosti omogućuje uvid u imovinu javnih dužnosnika i državnih službenika. Inovacije poput otvorenog sustava e-nabave ProZorro (igra ukrajinske riječi za transparentno, прозо́ро) posramile su Ujedinjeno Kraljevstvo.

Ipak, pred Ukrajinom je jako dug put. Razgovori o članstvu u EU mogu biti motivirajući, ali će vjerojatno biti spori i sporni. Zemlja će morati nastaviti s reformama i bez te mrkve.

Zelena nada

Ukrajina želi da njezin program obnove bude katalizator za zeleniji, održiviji rast. S obzirom na obrazovanu radnu snagu u zemlji i snagu u IT-u, to nije nerealno. Diverzifikacija od fosilnih goriva također je sigurnosni imperativ, iako će potrajati. Ukrajinska opskrba nuklearnom energijom, koja već čini 50 posto energetskih potreba zemlje, mora se modernizirati uz izgradnju više obnovljivih izvora energije.

Marshallov plan bio je velikodušan, ali njegov ključ bio je u stvaranju pravog okruženja za oporavak i ulaganja. Također je bio ciljan, odvajajući humanitarnu pomoć od potpore za obnovu, a dolazio je pod strogim uvjetima. Izrada bilo kojeg plana obnove morat će također biti puna uvjetovanosti i poticati daljnje političke i institucionalne reforme.

Autori nacrta za obnovu Ukrajine, koji je objavio Centar za istraživanje ekonomske politike, predložili su ustanovljenje neovisne od EU-a ovlaštene agencije, slično Upravi za gospodarsku suradnju koja je upravljala Marshallovim planom. Instrument RebuildUkraine koji je Europska komisija predložila i koji će ona voditi zajedno s Ukrajinom, te kojim će koordinirati pomoć država članica EU-a, međunarodnih financijskih institucija i multilateralnih grupa kao što je G7, naizgled odgovara tom zakonu, iako je dvojbeno da će takva, bez političkog uplitanja, i ostati.

Uz sav fokus na novcu, američka sigurnosna jamstva bila su kritična nadopuna poslijeratnom programu pomoći, kao što je tvrdio Benn Steil, autor knjige o Marshallovu planu (The Marshall Plan: Dawn of the Cold War, Simon & Schuster, New York, 2018). Ukrajina vjerojatno neće imati taj luksuz, barem ne jako dugo. Morat će potrošiti velik dio vlastitog proračuna na sigurnost.

Obnova Ukrajine bit će spora, skupa i puna rizika. Ali alternativa je nezamisliva. A što se rat više oduži, to će troškovi biti veći. Iako se važno pripremiti za obnovu, najveći iznos koji demokratski svijet može dati za buduću stabilnost Ukrajine je ulaganje u obranu zemlje sada.