Mentalna tranzicija na euro bi Hrvatima trebala biti lakša nego Nijemcima

Još nekoliko dana i kune bi trebale iščeznuti iz naših novčanika, ali to ne mora nužno značiti da ćemo ih se samo tako riješiti. Više od četvrtine njemačkih građana i danas cijene preračunavaju u marke. Njih 19 posto to čini u svakodnevnoj kupnji, a još dodatnih 7 posto to radi prilikom većih kupnji poput nekretnina ili automobila.

Njemačka marka, s kojom nas vjerojatno vežu jednake mentalne vježbe negdašnjeg preračunavanja, nestala je prije 21 godinu kad je Njemačka zajedno s još deset država uvela euro u svakodnevnu upotrebu. No, kao i Nijemci, četvrtina građana eurozone, koja je u međuvremenu proširena do 19, a od nove godine i na 20 članica, i dalje preračunava svoju novu valutu u staru.

Podaci su to koji proizlaze iz ankete Eurobarometra koja je lani u listopadu obuhvatila gotovo 18 tisuća ispitanika diljem svih članica eurozone. U prosjeku sasvim solidna većina građana, njih 72 posto, sve mjeri u eurima. No na razini eurozone njih 15 posto i dalje za svakodnevnu upotrebu eure preračunava u svoju staru valutu, a njih još dodatnih devet posto to radi samo za velike troškove.

Ustrajnost u tome je nešto više ukorijenjena u većim državama koje su nekad imale čvrste valute poput Italije, Njemačke i Francuske, pa čak i Belgije. U spomenutim državama udio onih koji se vraćaju starim valutama je viši od 25 posto, a u Belgiji doseže čak 31 posto. No i stanovnici nekih manjih država, poput Slovačke ili Austrije, nisu baš u potpunosti navikli na euro. U Slovačkoj to može čak biti i posljedica toga što je ta država sa svojom krunom raskrstila tek 2009.

No etimološki bliska Slovenija, koja se svojeg tolara riješila samo dvije godine ranije, je pri samom vrhu država gdje se razmišlja samo u euru. Tek šest posto građana konvertira u tolar (a možda i dinar; u anketi se ne specificira koja stara valuta je u pitanju), a njih 91 posto razmišlja isključivo u eurima. Na samom vrhu zemalja čiji su građani ponajviše prigrlili euro je Latvija gdje samo pet posto građana još konvertira u lat (ili rubalj), a njih 94 posto je vjerno euru. Latvija je eurozoni pristupila 2014. godine, ali se čini da su se tamošnji stanovnici brzo navikli na euro.

Latviji i Sloveniji su po vrlo niskom udjelu građana koji računaju u staroj valuti bliski još i Irska, Estonija i Finska. Činjenica da se u Hrvatskoj oduvijek za veliku kupnju razmišljalo u "čvrstim valutama" jasno govori kako bismo odgovarali na to pitanje iz Eurobarometra. No bit će zanimljivo pratiti i koliko ćemo se brzo i za svakodnevnu kupnju prebaciti na novu valutu; hoćemo li u tome uspjeti brzo kao Latvijci i Slovenci, ili ćemo ustrajnije preračunavati u kune kao što to za svoje nekadašnje valute čine Nijemci, Belgijanci ili Slovaci.

Anketa Eurobarometra pokriva i neka druga pitanja koja se nameću ovih dana. Iz domaćih vladajućih krugova tvrde da zajednička valuta doprinosi lakšem međunarodnom poslovanju, kupovanju i putovanju. Ako je suditi po odgovorima građana eurozone, dobrim dijelom su u pravu. Otprilike četiri petine anketiranih smatra da je radi eura lakše poslovati s drugim državama te da se zahvaljujući euru lakše uspoređuju cijene te se lakše kupuje u različitim državama EU-a, uključujući i internetski šoping.

Nešto je slabija podrška kad se građane pita je li euro olakšao putovanja jer ih samo polovica smatra da je to istina, dok ih 40 posto misli da nije. Također, samo 45 posto građana misli da je euro zaslužan za smanjivanje naknada prilikom podizanja novca s bankomata kad su u drugoj državi. Trećina anketiranih smatra da nije.

Dobar za EU

Pitanje eura šire je od onoga ograničenog na svakodnevnu upotrebu. Stav oko toga je li euro općenito dobar za Europsku uniju je relativno ujednačen među svim državama članicama eurozone. U prosjeku 77 posto građana drži da je on dobra stvar za EU, a taj se udio kroz godine nije previše mijenjao. Prije petnaest godina 72 posto građana je držalo da je euro dobra stvar za Uniju, u doba najveće krize prije deset godina postotak je pao na 66, ali se nakon toga kroz godine uz manje oscilacije oporavio do sadašnje razine. Gledano po zemljama, najveću podršku valuti kao dobroj stvari za cijelu Uniju daju Finci, njih 87 posto, a najmanju Talijani, njih 73 posto.

Nešto je drukčija situacija kad se građane upita je li euro dobar za njihovu vlastitu zemlju, što se dijelom dotiče i pitanja vođenja vlastite monetarne politike. S nacionalnom valutom države su slobodne upravljati kako ih volja. Kad se radi o zajedničkoj valuti i kad se odluke donose negdje daleko u Frankfurtu ili Bruxellesu, stav o tome je li euro dobar za vlastitu državu može biti drukčiji.

Posebno je to došlo do izražaja prije desetak godina kad se u jeku grčke fiskalne krize strahovalo i o mogućim problemima u Irskoj, Italiji, Španjolskoj i Portugalu te su se spominjale i dvije brzine i razine integracije eurozone i slična rješenja. Tada je bilo i jasno koliko male države u eurozoni ovise o kreiranju monetarne politike kojom dirigiraju veliki poput Njemačke i Francuske.

No, ako je suditi po rezultatima ankete Eurobarometra, uvjerenje da je euro dobar i za vlastitu državu s vremenom raste. Krajem 2007. je 45 posto anketiranih smatralo kako je euro dobar za njihovu državu, a 42 posto njih da nije. Kroz proteklih 15 godina ta dva udjela su se bitno razdvojila, i to čvrsto u korist eura. Danas 69 posto građana eurozone smatra da je euro dobar i za njihovu državu, a udio onih koji misle da nije smanjio se na 22 posto.

Tu ipak nije kraj priče da se u monetarnoj politici eurozone glasovi manjih članica ne čuju dovoljno. Dvije trećine građana eurozone smatra kako bi se države iz eurozone trebale više koordinirati oko pitanja ekonomske politike, uključujući i proračunska pitanja. Stav o tome da među državama ne postoji dovoljno razumijevanja o pitanjima zajedničke valutne politike je kroz godine ponešto omekšao.

Još krajem 2011. godine je čak tri četvrtine anketiranih smatralo da bi se države članice eurozone međusobno trebale bolje koordinirati. Taj udio je, kako pokazuje najnovija anketa, u međuvremenu smanjen, ali njegova veličina i dalje govori u prilog dojma da je kreiranje ekonomske politike u eurozoni previše centrističko.

Najviše zamjerki na centrizam ima južnoeuropski pojas, odnosno građani Italije, Grčke, Španjolske i Portugala. U tim državama najmanje tri četvrtine anketiranih smatra da bi se članice eurozone morale više koordinirati. Na suprotnoj strani spektra su Estonija, Finska i Nizozemska gdje 40 posto ili manje građana drži da bi bolje bilo više koordinacije. U Njemačkoj to smatra polovica građana, a u Francuskoj njih 68 posto. Općenito postoji percepcija da te dvije države imaju najjači utjecaj na kreiranje monetarne politike eurozone.

Monetarni centrizam

Osjećaj udaljenosti od centra monetarne politike može utjecati i na to kako se građani osjećaju kad daju svoju ocjenu je li euro dobar za njihovu vlastitu državu. Finska i Estonija se, uz Maltu, Irsku i Sloveniju, nalaze među državama gdje relativno najviši udjeli građana misle da je euro pozitivna stvar za njihovu vlastitu državu. S druge strane se nalaze Cipar, Luksemburg i Italija gdje ih manje od dvije trećine ima pozitivno mišljenje o euru kao dobrom doprinosu za njihovu državu. No ti udjeli su i dalje natpolovični. Iskustvo tih država sugerira da bi i građani Hrvatske za neko vrijeme mogli većinom misliti da je uvođenje eura dobra stvar za našu domovinu.

Eurobarometar je ispitao i stavove građana oko pojedinih ekonomskih politika, onih posebno vezanih uz posljednje tri godine. Riječ je o dvama velikim paketima pomoći Europske unije, jednom koji je bio usmjeren na očuvanje radnih mjesta tijekom pandemije i drugom vrijednom 750 milijardi eura usmjerenih u oporavak gospodarstva od pandemije.

Nema sumnje da su građani eurozone čvrsto iza oba paketa. Tri četvrtine njih misli da je dobro što je EU članicama odobrio 750 milijardi eura za oporavak pod uvjetom da se taj novac iskoristi za investicije u tranziciju na zelene i digitalne tehnologije. Najveću podršku taj program ima u Italiji gdje čak 85 posto anketiranih smatra da je EU dobro postupio, dok je najmanja podrška u Nizozemskoj gdje to misli 61 posto građana.

Kad se radi o drugom paketu pomoći, onom kroz koji je EU kreditima pomogao članicama u održavanju zaposlenosti, podrška je također čvrsta. U prosjeku čak četiri petine građana misli da je taj program bio dobar. Najveću podršku i taj paket ima u Italiji gdje ga dobrim smatra 86 posto anketiranih, a najmanje ga podržavaju u Irskoj, ali i tamo je podrška natpolovična te 62 posto Iraca smatra da je EU dobro postupio.

Eurobarometar se pozabavio i samim fizičkim oblikom eura. Uz stav koji ima dvije trećine građana da bi kovanice od jednog i dva centa trebalo ukinuti, o čemu smo već pisali, građani su složni u tome da se novčanice eura vrlo lako razlikuju i da se njima vrlo lako koristi. Samo šest posto anketiranih je reklo da to nije lako ili nisu imali stava oko toga. Kod kovanica je situacija slična, mada je zbunjenost nešto veća jer 14 posto anketiranih smatra da kovanice eura i eurocenta nije lako međusobno razlikovati i s njima rukovati.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar