.webp){kind=icon}
S prvim danima nove godine u džepovima domaćih potrošača počele su se skupljati neke nove kovanice. Umjesto uobičajene flore i faune u obliku lipa i kuna, sad nam zveckaju centi i euri. No kad bi se uvažila želja većine stanovnika eurozone, barem jednog dijela tih novčića uopće ne bi bilo.
Koliko god da nam je euro u svakodnevnoj upotrebi nova stvar, situacija je zapravo vrlo poznata. Građanima 19 država koje su do kraja prošle godine činile eurozonu jednako na živce idu kovanice s najmanjim denominacijama, one od jednog i dva eurocenta, kao što su nama godinama išle kovanice s kukuruzom i vinovom lozom. Da, vjerojatno se niti ne sjećate da su to (bili) motivi na kovanicama od jedne i dvije lipe.
Gotovo dvije trećine građana eurozone, točnije njih 64 posto, smatra kako bi novčiće od jednog i dvaju centa trebalo ukinuti. Pokazuju to rezultati ankete provedene u listopadu i studenom prošle godine u svim državama koje su u tom trenutku dijelile zajedničku valutu. Na pitanje slažu li se s idejom ukidanja kovanica od jednog i dvaju centa i zaokruživanja konačnog iznosa potrošnje prilikom kupovine u trgovinama, podršku ukidanju među pojedinim članicama eurozone dalo je od 55 posto građana u Grčkoj do njih čak 84 posto u Slovačkoj.
Ne čini se da postoji nekakva ovisnost o tome koliko dugo pojedina država koristi euro. Među državama s natprosječnom željom za ukidanjem malih kovanica nalaze se i Italija i Belgija od originalnih korisnika, kao i Slovačka i Finska i Estonija od novijih. Jednako tako među onima s ispodprosječnim udjelom građana koji bi ukinuli najbezvrednije novčiće nalaze se i Njemačka i Španjolska te Portugal od originalnih korisnika, kao i Cipar i Latvija koji su ga uveli kasnije.
Pitanje kovanica s najmanjim denominacijama godinama je jedno od onih s kojima se Hrvatska narodna banka (HNB) odbijala baviti. Novčići od jedne i dvije lipe su jednostavno postojali mada se nisu koristili i stvarno je bila iznimna rijetkost da ih ili netko koristi pri plaćanju ili da ih se vraća kao kusur prilikom plaćanja u trgovini.
Nije da HNB nije imao od koga učiti. Novac male denominacije se nerijetko povlači iz upotrebe, a kod kovanica je najčešće razlog da zbog inflacije postanu bezvrijedne ili im trošak otkivanja postane veći od samog iznosa nominale. Stoga su se kroz godine u brojnim drugim državama ili službeno ili neslužbeno prestali koristiti novčići s najmanjim iznosima.
170 tona metala
Belgija je kovanice od jednog i dva centima, ali i one s nešto većim denominacijama iz upotrebe povlačila još pedesetih godina. Norveška i Danska su svoje novčiće od jednog i dva ørea povukle još sedamdesetih, baš kao i predvodnik bezgotovinskog plaćanja Švedska. Kao i ostale, ta je skandinavska država u međuvremenu povukla i kovanice od pet, 10, 25 i 50 örea. Pola kovane krune je prestalo biti sredstvom plaćanja u jesen 2010., mada se nakon povlačenja još neko vrijeme mogla uplatiti na račun u bankama.
Nije jasno zašto se hrvatske monetarne vlasti nikada nisu pozabavile time. Čak je i susjedna Srbija još prije dvadeset godina odustala od novčića u vrijednosti od jedan, pet ili deset para, a kovanica od pola dinara je ukinuta 2008. godine.
Hrvatska je euro uvela s početkom 2023. godine | Petar Santini/Bloomberg
Prema posljednjim dostupnim podacima, krajem listopada prošle godine negdje u opticaju izvan banaka se nalazilo 216,6 milijuna kovanica od jedne i dvije lipe, u ukupnoj vrijednosti od tri milijuna kuna. Drugim riječima, 170 tona metala, količina koja bi stala u desetak kamiona kipera, je vjerojatno pogubljena negdje po ladicama ili gradskim ulicama, s časnim iznimkama numizmatičkih kolekcija.
Uvođenje nove valute će riješiti barem dio problema. Najmanje lipe, kao i ostale kovanice će se još do kraja godine moći promijeniti u svim bankama, poštanskim i poslovnicama Fine. Nakon toga još dodatne dvije godine novčiće će skupljati i mijenjati samo u središnjoj banci da bi do 2026. godine kovane lipe i kune u potpunosti bile povučene.
Kad se radi o najmanjim eurocentima, njihovu sudbinu ćemo za početak možda moći pratiti prema iskustvu susjedne Slovenije. Ako se ponovi situacija kakva je bila kod njih, prvih nekoliko mjeseci građani će još dijelom i inzistirati na tome da im se prilikom plaćanja u gotovini vrate i ti pojedinačni centi. No, već s ljetom ćemo se prema njima vjerojatno odnositi kao dosad prema novčićima od jedne ili dvije lipe, mada zanemarivanje sedam centi zapravo sada znači odricanje od pola kune, a jedna cijela kuna koju nismo baš bacali je samo 13 centi.
A ako uz valutu preuzmemo i stavove građana eurozone o beskorisnosti kovanica koje smo tek uveli, moglo bi se desiti da središnja banka, uz kune i lipe, u svoje trezore u dogledno vrijeme počne povlačiti i eurocente. Kako zazveckalo, tako odzveckalo.
