Zašto HNB desetljećima ne pušta NLB u Hrvatsku i hoće li konačno popustiti?

Interes Nove ljubljanske banke (NLB) za kupovinu Addiko banke mogao bi biti početak povratka najveće slovenske banke na hrvatsko tržište, što joj je dosad u više navrata zabranjivala naša središnja banka. U čemu je zapravo problem i je li konačno došlo vrijeme da ga riješimo?

Kako bi pojasnili zašto se Hrvatska narodna banka (HNB) tako strogo postavila prema NLB-u moramo se vratiti čak 30-ak godina u prošlost jer upravo toliko traju pravne peripetije koje korijen vuku iz bivše zajedničke države koja se raspala početkom devedesetih.

Naime, nakon proglašenja neovisnosti Slovenija je donijela više zakona koji su direktno ili indirektno blokirali isplatu devizne štednje klijentima u Hrvatskoj, BiH i S. Makedoniji. Već 1991. Hrvatska preuzima jamstva za devizne knjižice otvorene u Sloveniji, a 1993. sabor donosi zakon o osnivanju fonda za sukcesiju prema kojem se pitanje devizne štednje izvan Slovenije počinje interpretirati kao dio procesa podjele imovine, prava i obveza SFRJ.

Dopunom ustavnog zakona Slovenija potom nacionalizira Ljubljansku banku 1994. i restrukturira je tako što većinu njene imovine prebacuje na novoosnovanu Novu Ljubljansku banku, dok je "stara" Ljubljanska banka zadržala je sve obveze koje se odnose na deviznu štednju položenu u njezinim podružnicama izvan Slovenije.

Drugim riječima, slovenski su štediše bili zbrinuti prenošenjem njihovih depozita u NLB, dok su svi klijenti banke izvan Slovenije preko noći ostali bez svoje ušteđevine u "staroj" banki. Prema brojkama HNB-a, "zarobljena" devizna štednja iznosila je 820 milijuna tadašnjih njemačkih maraka.

 

Iako je NLB odbijao isplatiti hrvatske štediše, s druge strane je zahtijevao da naše kompanije koje je kreditirao uredno vraćaju svoje dugove. U jednom momentu su čak nudili da se dug prema štedišama prebije dugom poduzeća, ali hrvatska strana je to odbila.

Hrvatsko zakonodavstvo je problem pokušalo riješiti tako što je našim državljanima omogućila da "staru deviznu štednju" kod drugih banaka koje su poslovale u Hrvatskoj, a imale su sjedište izvan zemlje, prenese u domaće banke, a tako preneseni depoziti pretvoreni su u javni dug. Dakle, država, odnosno porezni obveznici, došli su u poziciji dužnika, a hrvatske banke na koje su depoziti preneseni postali su vjerovnici.

Naše banke su pritom svoja potraživanja prema Ljubljanskoj banci cesijom prenijele na Republiku Hrvatsku, s tim da jedan dio duga nije prenio.

Bloomberg Mercury

Odmah nakon slovenskog manevra kojim su se htjeli osloboditi obveza prema hrvatskim štedišama, Privredna banka Zagreb (PBZ) i Zagrebačka banka (Zaba) pokrenule između 1994. i 1996. čak 27 tužbi (u međuvremenu objedinjenih u 14 parnica pred hrvatskim sudovima) protiv stare i Nove Ljubljanske banke, u svoje ime, a za račun Republike Hrvatske. Kroz te postupke su potraživale povrat više od 460 milijuna eura koje su isplatile štedišama zagrebačke podružnice Ljubljanske banke.

Kompletnu kronologiju tužbi, protutužbi i sve sudske instance koje su odlučivale tim parnicama vjerojatno ne bi pročitao ni najzagriženiji ljubitelj pravnih trakavica pa ćemo se usredotočiti samo na ključne događaje.

Manji dio od spomenutih parnica, preciznije njih četiri, završen je presudama u korist hrvatskih banaka, a deset ih je još uvijek u tijeku. Nije ih prekinuo ni međudržavni Memorandum o razumijevanju potpisan 2013. kojim su se dvije države dogovorile da će pitanje prenesene devizne štednje pokušati riješiti u procesu sukcesije.

Petar Santini/Bloomberg

Dio naknada štedišama je isplaćen, a više od 23 milijuna eura Nova ljubljanska banka tek treba isplatiti.

U međuvremenu je NLB podnio zahtjev za utvrđenje povrede prava na pošteno suđenje i mirno uživanje vlasništva zbog načina rada hrvatskih sudova Europskom suda za ljudska prava (ELJSP) koji je taj sud odbacio krajem 2023. godine kao neosnovan.  

ELJSP je, između ostalog, zaključio da su u spornim postupcima hrvatski sudovi iznijeli detaljne razloge za svoje odluke utvrdivši da su hrvatske banke imale aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbi jer su ugovorile cesiju s državom (dužnikom) koja je tim bankama (vjerovnicima) prenijela potraživanja koja je imala prema staroj Ljubljanskoj banci (dužniku), a Memorandum o razumijevanju iz 2013. nisu smatrali međunarodnim ugovorom, te kao takav nije obvezivao hrvatske sudove.

Brojni pokušaji povratka NLB-a u Hrvatsku

Pravni sporovi nisu omeli NLB da se u više navrata pokuša vratiti na hrvatsko tržište, ali, na njihovu žalost, u svakom tom pokušaju bi im se na putu ispriječio HNB koji im je u ljeto 2000. oduzeo ovlasti za rad.

Petar Santini/Bloomberg

Prvi takav pokušaj bio je 2000. godine, a blokirali su ga tadašnja hrvatska Vlada i HNB. Dvije godine kasnije 34 posto dionica NLB-a kupuje belgijski KBC, a 2004. NLB želi otvoriti podružnicu u Zagrebu. Tom koraku se opet usprotivio HNB.

Iz NLB-a ne posustaju pa u jesen 2005. objavljuju da žele kupiti jednu hrvatsku banku, a HNB ponovno promptno reagira i zabranjuje akviziciju. Zbog toga se Andre Bergen, predsjednik Uprave KBC-a, pismeno požalio tadašnjem premijeru Ivi Sanaderu da stav HNB-a smatra diskriminatorskim, ali bez uspjeha.

Početkom 2006. KBC nudi Sloveniji i Hrvatskoj po 80 milijuna eura za isplatu duga štedišama, no taj prijedlog su obje strane odbile kao neozbiljan. U ožujku iste godine NLB opet pokušava kupovati na domaćem tržištu, ovaj put ciljali su na Splitsku banku, no još jednom nailaze na regulatorni zid.

Ivo Sanader, bivši premijer | Daniel Kasap/Hina

Odmah potom se pojačavaju apeli KBC-a Europskoj komisiji te slovenskom i hrvatskom ministarstvu vanjskih poslova da dopuste njihov ulazak u Hrvatsku, a kad ni to ne daje ploda najavljuju da se povlače iz NLB-a.

Nova uprava nastavlja sa starim trikovima pa NLB 2008. opet želi izravno ući na hrvatsko tržište kupnjom zagrebačkog Optima leasinga, ali HNB, ovaj put uz asistenciju Hanfe, još jednom zabranjuje akviziciju. U obrazloženju odbijenice Hanfa se pozvala na rizik koji NLB može prouzročiti na hrvatskom tržištu i činjenicu da je u Hrvatskoj ozbiljno narušeno povjerenje potencijalnih korisnika financijskih usluga u pružatelje financijskih usluga koji su na bilo koji način u znatnoj mjeri povezani s NLB-om.

Slovenije je u više navrata vršila pritisak na Hrvatsku da se NLB da dozvola za rad na našem tržištu i kroz proces pregovora za ulazak u Europsku uniju. Međutim, tadašnji guverner HNB Željko Rohatinski ostao je pri čvrstom stavu da NLB neće ući u Hrvatsku dok se ne riješi problem duga štedišama.

Željko Rohatinski, bivši guverner HNB-a | Lana Slivar Dominić/Hina

Slovenci su također čvrsto branili svoje stavove. Još od sredine devedesetih tvrde da se spor oko štednje treba rješavati sukcesijom pa stoga ne priznaju ovlast i odluke hrvatskih sudova, a takav stav su dodatno ojačali nakon spomenutog Memoranduma kojeg su 2013. potpisali tadašnji premijeri Zoran Milanović i Janez Janša.

Državna protekcija

U 2018. su u saboru izglasali zakon kojim su osporili potraživanja vezana u prenesenu štednju hrvatskih građana kako bi dodatno zaštitili NLB koji je nakon državnog spašavanja i dokapitalizacije  2013. morao biti privatiziran kako se ne bi kršila pravila Europske komisije (EK) o nedopuštenim subvencijama.

Bivši slovenski premijer Janez Janša | STA

Stoga je slovenska država morala do kraja 2018. prodati 50 posto plus jednu dionicu NLB-a, a u 2019. još dio vlasništva. Time bi joj na kraju ostalo 25 posto dionica plus jedna "zlatna", kako bi zadržala položaj strateškog i najvećeg vlasnika u banci od sistemskog značaja. Proces privatizacije je uspješno priveden kraju do sredine 2019. godine, a NLB danas, kao i sve druge banke, bilježi dobre rezultate.

Novca im ne nedostaje

Krajem prošle godine Blaž Brodnjak, glavni izvršni direktor NLB-a, je u razgovoru za Bloomberg izjavio kako je slovenska banka u poziciji preuzimanja neke srednje velike banke u Hrvatskoj ili jedne od vodećih banaka u Srbiji.

Prije nekoliko dana je za Bloomberg Adriju otkrio ambiciozne poslovne planove banke do 2030. godine. Ciljaju na prihode od dvije milijarde eura i dobit od milijardu eura i rast na svim regionalnim tržištima.

Na pitanje jesu li ti ciljevi ostvarivi bez dozvole ulaska u Hrvatsku odgovorio je kako ih je moguće postići i bez Hrvatske.

Blaž Brodnjak, glavni izvršni direktor NLB-a | Izvor: STA

"Potpisali smo ugovor o kupovini lizing društva u Hrvatskoj i očekujemo odobrenje u narednih nekoliko tjedana, što će nam omogućiti ulazak na hrvatsko tržište putem lizinga. Međutim, to će biti manjeg opsega. Ne računamo na stvaranje velikih bilančnih suma tako, ali ako je to moguće putem lizinga, vjerujemo da će biti moguće i putem banke. Vjerujemo da će Slovenija i Hrvatska imati snage i volje prevladati prepreke iz prošlosti i omogućiti direktni ulazak na hrvatsko tržište, što će nam omogućiti izravna ulaganja u Hrvatsku. Ako se pruži prilika za direktnu kupovinu banke tamo, bit ćemo jako zainteresirani", kazao je Brodnjak. 

Po najnovijim najavama se čini da se ta prilika za direktnu kupovinu uistinu otvorila jer je NLB u srijedu preko Ljubljanske burze objavila namjeru preuzimanja svih dionica Addiko Bank AG, krovne austrijske banke pod čijom kapom posluju Addiko banke u regiji.

Vlasnicima nude 20 eura za svaku dionicu Addiko Banka, što predstavlja premiju od dvadesetak posto u odnosu na prosječnu cijenu dionice u proteklih šest mjeseci i premiju od pet posto u odnosu na zaključnu cijenu dionice od srijede.

U svakom slučaju, akvizicijske ambicije NLB-a na hrvatskom tržištu i dalje su tu, ali sudeći po dosadašnjoj praksi, pitanje je hoće li naići na odobravanje HNB-a.

Poslali smo upit HNB-u i dobili odgovor kako ne komentiraju status pojedinačnih postupaka.

"U kontekstu Vašeg pitanja, naglašavamo kako sam postupak stjecanja kvalificiranog udjela u kreditnoj instituciji koja je već osnovana u Republici Hrvatskoj podliježe prethodnom odobrenju koje za sve države članice eurozone izdaje Europska središnja banka (ECB) s time da u postupku izdavanja tog odobrenja sudjeluje i Hrvatska narodna banka, sukladno odredbama Zakona o kreditnim institucijama te regulatornog okvira koji definira postupke u okviru Jedinstvenog nadzornog mehanizma", odgovorili su iz HNB-a.

Dakle, glavnu riječ će imati ECB, a ostaje za vidjeti hoće li HNB napokon popustiti "skrivajući" se pod ingerencijom krovne europske bankarske  institucije ili će i dalje ostati pri rigidnoj zabrani koja već desetljećima jasno pokazuje da je problem NLB-a prvenstveno političke prirode pa da onda iz te sfere treba očekivati i njegovo rješenje.

S tim pitanjem smo se obratili bivšem hrvatskom ministru financija i jednom od prominentnih političkih aktera u višedesetljetnom sporu oko NLB-a, Slavku Liniću.

Bivši ministar financija Slavko Linić | Izvor: HINA / Denis CERIĆ

 

On poručuje kako ulazak NLB u Addiko ne bi trebalo sprječavati jer blokada koja se temelji na političkim odlukama otprije tridesetak godina očito ne daje rezultate, a razumijevanja za nju nema ni od slovenske vlade, a ni sadašnje uprave NLB-a.

Ističe kako je slovenska vlada s početka devedesetih kriva za problem koji se vuče desetljećima jer je donijela odluku koja je hrvatske štediše stavila u nepovoljan položaj. Smatra kako bi pravni gordijski čvor trebala prerezati Europske unija i donijeti odluku jer se hrvatska i slovenska strana očito ne mogu dogovoriti.

"Sad smo unutar zajednice i naše neslaganje u tom dijelu bi ipak trebala riješiti neka od institucija EU-a. Oni moraju osigurati našim štedišama isti status kao i slovenskima. Na tome  treba inzistirati i vrlo jasno reći da je to nejednakost unutar europske zajednice i preferiranje jednih građana na štetu drugih", zaključuje Linić.