Europski sud za ljudska prava odbacio je zahtjev Nove Ljubljanske banke (NLB) za utvrđenje povrede prava na pošteno suđenje i mirno uživanje vlasništva zbog načina rada hrvatskih sudova kao očigledno neosnovan.
Ovom konačnom odlukom napokon je završeno parničenje koje su još sredinom 1990-ih pokrenule dvije hrvatske banke protiv Ljubljanske banke i njezine sljednice Nove Ljubljanske banke koja se od prosinca 2023. na mala vrata pokušava vratiti na hrvatsko tržište. Kao što je Bloomberg Adria već pisao, preuzimanjem Summit Leasinga NLB je posredno dobio licencu za poslovanje na hrvatskom tržištu.
U čak 14 parnica hrvatske su banke od Ljubljanske banke, odnosno njezine sljednice potraživale više od 460 milijuna eura na ime povrata sredstava koje su one isplatile štedišama koji su položili svoju tzv. "staru" deviznu štednju u zagrebačkoj filijali Ljubljanske banke do kraja travnja 1991.godine.
Čitaj više
Brodnjak: Lako bismo mogli kupiti srednje veliku hrvatsku banku
Banka bi se mogla proširiti u Srbiji ili ući na nova tržišta, predviđa Blaž Brodnjak, predsjednik uprave NLB-a, u razgovoru za Bloomberg.
05.12.2023
NLB na mala vrata ulazi na hrvatsko tržište
Slovensko zakonodavstvo navodi da se ugovori o financijskom lizingu smatraju vrstom potrošačkog kredita.
01.12.2023
Kako velikani iskorištavaju poslovni potencijal regije
Istražili smo kako se razlikuju poslovna okruženja u državama regije.
07.11.2023
Podsjećamo, hrvatski državljani mogli su "staru" deviznu štednju koju su imali u banakama koje su poslovale u Hrvatskoj ali su imale sjedište izvan države, prenositi u i podizati iz hrvatskih banaka. Hrvatski štediše su svoje potraživanje prema Ljubljanskoj banci cesijom prenijeli na Republiku Hrvatsku, koja sada pred hrvatskim sudovima potražuje iznose te prenesene štednje od Ljubljanske banke i Nove Ljubljanske banke.
U ožujku 2013. Vlade Hrvatske i Slovenije potpisale su Memorandum o razumijevanju kojim su se dogovorile da će pitanje prenesene devizne štednje pokušati riješiti u procesu sukcesije bivše Jugoslavije slijedom čega bi svi postupci na određeno vrijeme trebali zastati. Međutim, postupci u 14 predmeta koji su predmet spora pred Europskim sudom, od kojih je 10 još uvijek u tijeku, a četiri su okončana u korist hrvatskih banaka, podsjeća Europski sud.
Neosnovani prigovor
Navodi da je dio presuđene naknade isplaćen, a da više od 23 milijuna eura tek treba isplatiti.
Nova Ljubljanska banka žalila se Europskom sudu kako nije imala pošteno suđenje, niti učinkovito pravno sredstvo za svoje prigovore u Hrvatskoj, te da joj je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva. NLB smatra da je način na koji su hrvatski sudovi primijenili mjerodavno pravo bio proizvoljan ili očigledno nerazuman i da nisu dali dostatne razloge za svoje odluke.
"Budući da je nesporno da je tzv. stara Ljubljanska banka u Hrvatskoj imala imovinu i podružnicu u Hrvatskoj, te s obzirom na činjenicu da su se obveze iz devizne štednje položene u toj podružnici morale izvršavati u Hrvatskoj, hrvatski su sudovi opravdano zauzeli pravno stajalište da su nadležni odlučivati u odnosu na staru Ljubljansku banku, kao i u odnosu na Novu Ljubljansku banku jer su obje banke solidarno odgovorne za prenesenu deviznu štednju", ističe Europski sud u svom priopćenju.
Stoga je Europski sud prigovor NLB-a odbacio ocijenivši ga očigledno neosnovanim.
Odgovornost za dugove
Europski sud je, navodi se u priopćenju, zaključio da su u ovim postupcima hrvatski sudovi iznijeli detaljne razloge za svoje odluke. Sud je utvrdio da su hrvatske banke imale aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbi jer su ugovorile cesiju s državom koja je tim bankama prenijela potraživanja koja je imala prema staroj Ljubljanskoj banci.
Također, Europski sud je dao za pravo hrvatskim sudovima u tumačenju da je NLB odgovoran za dugove stare Ljubljanske banke.
"Europski sud je ocijenio da je takvo tumačenje bilo opravdano i u skladu s načelom da se prava ne mogu prenositi bez prijenosa obveza, te da je ono imalo za cilj zaštitu vjerovnika i promicanje pravne sigurnosti", kaže se u priopćenju.
U odnosu na prigovor navodne povrede prava vlasništva, Europski sud je naveo da je svih 14 postupaka, u svojoj biti privatnopravnog karaktera, te da odluke domaćih sudova nisu bile očigledno nezakonite ili proizvoljne. "Stoga je i ovaj prigovor očigledno neosnovan", zaključio je Europski sud.