Regulatorni uvjeti za razvoj bioplinskog sektora u Srbiji uspostavljeni su 2009. godine, kada je vlada Srbije propisala mjere za otkup električne energije proizvedene iz bioplina. Tada je uredbom definirana cijena u skladu s kapacitetom postrojenja, za razdoblje od 12 godina. Nakon donošenja tih mjera, započela je izgradnja prvih bioplinskih postrojenja u Srbiji, a prvi kapacitet s povlaštenim statusom pušten je u rad 2011. godine. Od 2009. do 2013. počela su s radom prva četiri bioplinska postrojenja u Srbiji, prema nizu mjera iz 2009. godine.
O bioplinskoj industriji i trenutnoj situaciji u Srbiji koja se brzo okrenula zelenoj tranziciji i obnovljivim izvorima energije (OIE) nakon početka rata u Ukrajini i problema s opskrbom električnom energijom i poslovanjem državne Elektroprivrede Srbije (EPS), razgovarali smo s direktoricom Bioplinskog udruženja Srbije Lidijom Carević. Udruga Bioplin Srbija je nevladina i neprofitna udruga, osnovana 2012. godine s ciljem okupljanja tvrtki koje planiraju izgraditi prva bioplinska postrojenja u Srbiji.
Kako pojašnjava za Bloomberg Adriju, sljedeća uredba donesena je 2013. godine i prema toj uredbi propisane su "izrazito neatraktivne poticajne mjere" koje su u potpunosti zaustavile razvoj sektora, a u tom razdoblju i prema uredbi iz 2013. godine nije izgrađeno nijedno plinsko postrojenje u državi.
Čitaj više
Hrvati u velikoj mjeri podržavaju obnovljive izvore energije
Tri četvrtine domaćih ispitanika smatra kako treba proširiti kapacitete obnovljivih izvora energije.
20.02.2023
Regulativa o obnovljivim izvorima energije kasni, a projekti stoje
Umjesto proizvodnje iz domaćih OIE-a, uvozimo skupu električnu energiju izvana.
06.02.2023
Analiza BBA: Solari mogu spustiti cijenu struje u regiji
Rastuće cijene struje i pritisci na pojedine zemlje regije da smanje zagađenje zraka bit će glavni pokretači razvoja OIE-a u regiji.
18.01.2023
Slovenija i Hrvatska prednjače u OIE-u
Direktor Resalta Srbije Đorđe Popović izjavio je da je prelazak na obnovljive izvore energije u regiji potpuno izvjestan i neizbježan scenario.
10.08.2022
"Međutim, 2016. godine donesena je nova uredba s izuzetno ohrabrujućim mjerama, a nakon donošenja te uredbe tržište bioplina u Srbiji doživljava procvat te je od 2016. do danas izgrađeno 31 postrojenje, prema FiT-u . Uredba je vrijedila do 2020. godine, a u ožujku 2021. godine donesen je novi zakon o obnovljivim izvorima energije kojim je ukinut FiT za bioplin i propisane dražbe.
Također, sve elektrane koje su u privremenom povlaštenom statusu (a ima ih 81, s predviđenom ukupnom instaliranom snagom od 76,4 megavata), radit će prema poticajima iz uredbe iz 2016. jer su status podnijele prije ožujka 2021. kada je donesen novi zakon o OIE-ima (bioplinski operateri imaju rok od tri godine za izgradnju postrojenja, uz mogućnost produljenja ako se steknu uvjeti).
Što podrazumijeva FiT sustav, a što dražbe?
Uloga države u sektoru bioplina je ključna. Trenutno sve pogonske elektrane, kao i elektrane s privremenim statusom, rade ili planiraju raditi u FiT sustavu, odnosno imaju sklopljen ugovor s JP EPS-om, kojim se JP EPS obvezuje otkupiti svu električnu energiju proizvedenu od elektrane.
Dosad nije održana nijedna dražba, s obzirom na to da čekamo dokument koji bi regulirao bioplinski sektor, odnosno koji bi novim investitorima dao financijske upute koje bi bile temelj za izradu poslovnog plana. Sustav dražbe nam je prilično nepoznat. Preslikan je s nekih razvijenijih tržišta, gdje je tržište prirodno drugačije organizirano. Nadam se da ćemo sljedeće godine u ovo vrijeme imati priliku razgovarati na tu temu i da ćemo imati barem nekoliko novih investicija koje će moći raditi po ovom modelu.
Koja je struktura vlasništva bioplinskih postrojenja i jesu li priključena na sustav EPS-a ili rade samostalno? Također, koliko energije daju i koje sirovine koriste?
U Srbiji trenutno radi 35 bioplinskih postrojenja ukupne instalirane snage 34,3 megavata, dok je čak 81 postrojenje u privremenom povlaštenom statusu, s planiranom instaliranom snagom od 76,4 megavata. Dio tih pogona trebao bi proraditi u idućih godinu-dvije. Sva postrojenja u našoj zemlji su u privatnom vlasništvu i sva su priključena na EPS sustav. Godišnja proizvodnja bioplina u Srbiji je oko 256 gigavatsati (svako postrojenje prema instaliranoj snazi). Do kraja godine imamo najavljeno pokretanje još četiri do šest megavata iz bioplina. Koliko će ih početi s radom, ne možemo točno prognozirati jer većina ovisi o financiranju koje provode banke.
Koji su kapaciteti koji trenutno rade u Srbiji?
Instalirani kapacitet većine bioplinskih postrojenja u Republici Srbiji je između 500 i 1000 kilovata. Mala bioplinska postrojenja kod nas gotovo da i ne postoje. Najveće bioplinsko postrojenje u Republici Srbiji nalazi se u Alibunaru u Vojvodini, instalirane snage 3,6 megavata. Većina pogona nalazi se u Vojvodini, u blizini velikih farmi, gdje je osigurana velika količina sirovina za potrebe pogona. Tržište bioplina u Srbiji tek očekuje intenzivan rast i razvoj, u skladu s trendovima u Europi i svijetu.
Ima li dovoljno otpada, odnosno goriva za ta postrojenja?
Teoretski bi to bilo moguće, ali pitanje je vrlo složeno. Mi iz Udruženja Biogas Srbije došli smo do podataka koje sa zadovoljstvom komuniciramo, a koje smatramo vrlo realnim i ujedno vrlo afirmativnim, a to je da bi naša zemlja mogla bez problema proizvesti 500 megavata iz bioplina i tako podmiriti 50 posto potreba Srbije za prirodnim plinom.
Srbija je tradicionalno poljoprivredna zemlja, a ako gledamo sirovinu, odnosno sav otpad koji bi se mogao koristiti kao sirovina za rad bioplinskih postrojenja (prema nama dostupnim statističkim podacima), Srbija ima toliku količinu otpada (samo iz poljoprivrede) koji bi bez ikakvih problema mogli postići ove količine.
Može li skupa električna energija u kombinaciji s ostalim faktorima donijeti probleme i kompanijama koje proizvode prirodni plin?
Bioplinske elektrane su vrlo specifične i funkcioniraju potpuno drugačije od ostalih obnovljivih izvora energije jer su za rad bioplinske elektrane potrebne samo sirovine, odnosno ostaci proizvodnje. Ta sirovina ima svoju tržišnu vrijednost koja je trenutno tri do četiri puta veća od tržišne vrijednosti prije krize u Ukrajini, odnosno inflacije koja je pogodila cijelo gospodarstvo. Stoga su bioplinska postrojenja u daleko nezavidnijem položaju u odnosu na sve ostale OIE-ove. Vjetroelektrane, solarne, hidroelektrane ne koriste sirovine, ali su sirovine neophodne za rad bioplinskih postrojenja.
Ako govorimo o energentima iz kojih se dobiva bioplin, odnosno otpadu, za rad jednog megavata dnevno potrebno je između 30 i 120 tona ulaznih sirovina (ovisno o vrsti poljoprivrednih ostataka ili vrsti stajnjaka). Primjerice, farma od 1000 krava može zadovoljiti (samo stajskim gnojem) potrebe elektrane od 125 kilovata električne energije.
Ako je riječ o potrošnji električne energije za rad bioplinskog postrojenja, ona u pravilu odgovara postotku od pet do 10 posto proizvedene električne energije istog postrojenja. Kako se cjelokupna proizvodnja električne energije iz bioplina isporučuje u mrežu, ta se energija (za rad bioplinskog postrojenja) posebno kupuje. Nezahvalno je iznositi precizniji izračun kao referentnu vrijednost jer je svako postrojenje specifično i koristi određenu mješavinu otpada, pa se prema tome i određuju količine. Kada govorimo o isplativosti procesa, svakako gledamo prihod za investitora, gdje je povrat investicije pet do sedam godina.
Koji su izgledi za uspostavljanje tržišta i industrije bioplina u Srbiji?
Trenutačno postoji tržište električne energije iz bioplina, od 2011. godine kada je na sustav priključena prva bioplinska elektrana. Trenutno se bioplin koristi isključivo za proizvodnju električne i toplinske energije. Tržište biometana (pročišćenog bioplina) još ne postoji, a kada će se uspostaviti, ovisi o zakonskoj regulativi. Ima naznaka da će se vrlo brzo početi raditi na tom pitanju.