Masovni turizam dobio je novog protivnika

Kada je novi rovinjski gradonačelnik Emil Nimčević najavio moratorij na nove apartmane u staroj gradskoj jezgri, Rovinj se pridružio rastućem popisu europskih gradova koji pokušavaju ograničiti učinke masovnog turizma. Od Dubrovnika i Venecije do Barcelone i Amsterdama, lokalne vlasti posljednjih su godina uvele razne mjere kako bi smanjile pritisak na povijesne gradske jezgre, infrastrukturu i tržište nekretnina.

No, dok se rasprava o turizmu uglavnom vrti oko broja apartmana, kruzera i posjetitelja, stručnjaci upozoravaju da bi najveći izazov za mediteranske destinacije mogao biti nešto drugo. Klimatske promjene već mijenjaju turističke navike, produžuju sezonu i povećavaju pritisak na vodne resurse, energetske mreže i infrastrukturu. U takvim okolnostima pitanje više nije samo koliko turista grad može primiti, već koliko ih može održivo podnijeti.

Europa povlači ručnu kočnicu

Masovni turizam posljednjih je godina postao jedna od glavnih tema u europskim turističkim središtima.

Venecija je uvela ulaznicu za jednodnevne posjetitelje. Barcelona pokušava ograničiti turističke apartmane i vratiti dio apartmana lokalnom stanovništvu. Amsterdam ograničava kruzere i provodi kampanje za smanjenje određenih oblika turizma. U Hrvatskoj je najpoznatiji primjer Dubrovnik, koji je prije nekoliko godina pokrenuo projekt "Poštuj grad" i počeo ograničavati broj kruzera koji mogu istovremeno ući u grad.

Razlozi su dobro poznati. Sve veći broj posjetitelja vrši pritisak na promet, komunalnu infrastrukturu i tržište nekretnina. Povijesne gradske jezgre postupno gube stanovnike, a mnogi se gradovi suočavaju s pitanjem koliko turizma mogu podnijeti bez ugrožavanja kvalitete života.

Ali gužve su samo dio problema.

Dulja sezona, veći pritisak

Posljednjih desetljeća mediteranske zemlje izgradile su turistički model temeljen na relativno predvidljivim sezonama. Većina gostiju stizala je tijekom srpnja i kolovoza, dok su proljeće i jesen bili rezervirani za manji broj posjetitelja. To se počinje mijenjati.

Prema Europskoj turističkoj komisiji, sve više putnika prilagođava svoje planove putovanja zbog klimatskih promjena. Umjesto vrhunca ljeta, neki turisti biraju proljeće i jesen, kada su temperature ugodnije.

Na prvi pogled, ovo se čini kao dobra vijest za turističke destinacije. Dulja sezona znači veći prihod, bolju popunjenost i ravnomjerniju raspodjelu turističkog prometa tijekom cijele godine. Međutim, postoji i druga strana priče.

Ako turistički pritisak više nije ograničen na dva ljetna mjeseca, već traje od travnja do studenog, tada i opterećenje infrastrukture traje mnogo dulje. Gradovi koji su se prije osam tjedana suočavali s gužvom sada se s njom suočavaju pola godine. Istovremeno, moraju osigurati dovoljno vode, energije i drugih usluga za znatno veći broj ljudi nego što ih živi u tom području tijekom ostatka godine.

Sredozemlje se zagrijava brže od globalnog prosjeka

Prema Mediteranskim stručnjacima za klimu i promjene okoliša (MedECC), mediteranska regija zagrijava se oko 20 posto brže od globalnog prosjeka. To je posebno važno za zemlje čija gospodarstva uvelike ovise o turizmu.

Toplinski valovi sada su češći, intenzivniji i dulje traju nego što su bili prije nekoliko desetljeća. Ljeto 2025. još je jednom pokazalo kako ekstremne temperature mogu utjecati na svakodnevni život u južnoj Europi, od zdravstvenih rizika do povećane potrošnje energije i vode.

Depositphotos

Prema istraživanju National Geographica, neki turisti već mijenjaju svoje navike upravo zbog ekstremnih temperatura. Sve više ljudi odlučuje se putovati izvan sezone ili traži hladnije destinacije u sjevernoj Europi. Drugim riječima, klimatske promjene već utječu na to gdje i kada ljudi putuju.

Najvrjedniji resurs turističkih destinacija

Ako postoji jedna tema koja se sve više pojavljuje u raspravama o budućnosti turizma, to je voda.

Turizam troši velike količine vode. Hoteli, bazeni, golf tereni, restorani i drugi turistički objekti zahtijevaju stabilnu opskrbu tijekom razdoblja kada je potrošnja najveća. Problem je što se u tom razdoblju povećava i rizik od suše.

Posljednjih godina znanstvenici upozoravaju na sve jaču vezu između turizma i dostupnosti vode. U nekim dijelovima Španjolske i Grčke lokalne vlasti već su morale uvesti ograničenja potrošnje vode zbog dugotrajnih sušnih razdoblja, a istovremeno primaju milijune turista.

Takva situacija postavlja neugodna pitanja. Može li destinacija nastaviti povećavati broj gostiju ako ima sve manje vode na raspolaganju? Kako uravnotežiti potrebe lokalnog stanovništva i turističkog sektora tijekom razdoblja ekstremne suše? I koliko će takvi problemi postati česti u budućnosti?

Infrastruktura dizajnirana za drugačiju klimu

Većina obalnih gradova nije izgrađena za klimatske uvjete koje danas sve više doživljavamo. Kanalizacijski sustavi, prometna infrastruktura, električne mreže i vodoopskrbni sustavi uglavnom su dizajnirani za različite temperaturne i vremenske obrasce.

Danas se gradovi suočavaju s kombinacijom rekordnog broja turista i sve češćih klimatskih ekstrema. Toplinski valovi povećavaju potrošnju električne energije za klimatizaciju, suše povećavaju pritisak na vodne resurse, ekstremne oborine stvaraju rizik od poplava, a požari prijete prirodnim područjima koja su često važne turističke atrakcije. Sve to povećava troškove prilagodbe.

Dok raspravljaju o broju apartmana i kruzera, lokalne vlasti moraju razmotriti i ulaganje u infrastrukturu koja će moći izdržati uvjete koji su bili rijetki prije samo nekoliko desetljeća.

Turizam je i uzrok i žrtva klimatskih promjena

Klimatske promjene i turizam povezani su na još jedan način. Turizam nije samo sektor koji pati od posljedica klimatskih promjena, već im i doprinosi.

Prema istraživanjima objavljenim posljednjih godina, turizam je odgovoran za otprilike osam posto globalnih emisija stakleničkih plinova. Većina toga dolazi od zračnog prometa, prijevoza, smještaja i turističke infrastrukture. Zbog toga stručnjaci sve više govore o začaranom krugu. Turizam doprinosi klimatskim promjenama, a klimatske promjene zauzvrat mijenjaju uvjete u kojima turizam posluje.

To su pitanja s kojima se danas suočavaju destinacije diljem Mediterana. Koliko turista destinacija može primiti tijekom sve duže sezone? Kako može osigurati dovoljno vode tijekom sušnih ljeta? Može li infrastruktura izdržati rekordne temperature? Kako se stanovnici mogu zaštititi od učinaka klimatskih promjena, a istovremeno održati turizam kao ključni gospodarski sektor?

Zato se rasprava o masovnom turizmu postupno mijenja. Više se ne radi samo o broju apartmana, kruzera ili hotelskih kreveta. Sve se više radi o tome koliko su turističke destinacije pripremljene za svijet u kojem će klimatske promjene biti jednako važan čimbenik kao i broj gostiju. Ovo bi moglo biti pitanje koje će, više od bilo kojeg drugog, odrediti budućnost Mediterana u sljedećem desetljeću.