Kad je 2009. Jeff Adler prodao svoj jarkocrveni Mercedes Benz karavan iz 1985., na brojaču je imao 505.334 kilometara. „Obožavao sam ga. Bilo ga je sjajno voziti“, kaže taj agent za nekretnine iz New Yorka. Model karavana 300TD budio mu je uspomene na djetinjstvo kada je s majkom odlazio na izložbe automobila na Manhattanu. Sviđao mu se široki upravljač, silueta dugačkog trupa automobila i to što troši jeftiniji dizel, koji ionako ne guta, već pijucka. „Osjećao sam se kao da pokazujem svoj stav“, dodaje. „Vožnja u tom automobilu u meni je budila čisto veselje.“
Očekivano je da ljudi vole nabrijane automobile iz svoje mladosti ili filmova o Jamesu Bondu koje su kao djeca gledali. No zaljubljenici u karavane podjednako su strastveni prema nekoć skromnim, praktičnim automobilima. A klub obožavatelja ne čine samo profesori književnosti i radijski voditelji. Raspitajte se na bilo kojoj koktel-zabavi ili roštilju i pronaći ćete barem jednog zaljubljenika u karavane koji već dugo posjeduje i obožava jedan takav primjerak.
Međutim, godinama je ta privrženost bila obrnuto proporcionalna broju proizvedenih primjeraka. Nakon što su modeli poput Fordova Country Squirea i Chryslerova Town & Countryja dosegnuli vrhunac tijekom 1970-ih i 80-ih, popularnost karavana polagano je, no sigurno jenjavala, a na tron su se uspeli jednovolumeni i terenci. Obitelji su privlačili terenci zbog dodatnog prtljažnog prostora, robusnosti i lakoće kretanja, a proizvođačima je odgovaralo što ih mogu više naplaćivati. Tvrtka Kelley Blue Book svakoga dana navodi dva milijuna novih vozila u svojoj bazi podataka, no odaberete li karavane, brojka pada na tek oko 1300.
Karavani su stekli svoj kredibilitet zahvaljujući dugoj povijesti forme koja prati funkcionalnost. Prvi su se put pojavili 1930-ih s Fordovim Modelom A i Pontiacovom serijom Deluxe Six, a svoj engleski naziv station wagon dobili su po kolima kojima se prtljaga prevozila do i od željezničke postaje. Willys-Overland Motor počeo je s masovnom proizvodnjom karavana Jeep nakon Drugog svjetskog rata, a takav je oblik karoserije postajao sve popularniji kako su se obitelji počele masovno seliti u predgrađa. Vrhunac zastupljenosti na tržištu karavani su dosegnuli kada je Chevy Chase u ulozi Clarka Griswolda u filmu Ludi odmor iz 1983. vozio Fordov Country Squire s bočnom oplatom od imitacije drva.
Današnji karavani dijele se u tri plemena: jedni preferiraju sportske karavane poput nevjerojatno brzog Audija RS 6 Avant Performance iz 2025. (126.600 dolara, tj. 116.945 eura), koji nudi 600 konjskih snaga i zakretni moment upola manjeg sportskog automobila. Mnogi cijene klasične cigle poput Volvove serije 200 iz 1970-ih i 80-ih. (Cijene već dulje vrijeme variraju između 5000 i 20.000 dolara (4619 i 18.475 eura) na mrežnom oglasniku za oldtajmere Bring a Trailer. Naposljetku, imamo i karavanoljupce koji naginju pustolovinama i prirodi, a vjerni su Subaruu Outback još od njegova debija 1994. [Novi koštaju od 29.010 dolara (26.798 eura).]
„To su sjajni automobili za krivudave ceste regije Texas Hill Country“, ističe Ray Napoles, savjetnik za usklađenost i upravljanje rizikom iz Austina i ponosan vlasnik dvaju Outbacka koji planira jednog od njih za nekoliko godina predati svomu sinu. On bi, pak, naposljetku želio prijeći u karavan Audi A4 Allroad. Nema ništa protiv Subarua, kaže: „Bio sam veoma zadivljen.“
Subaru, zapravo, čini više od 80 posto novih karavana prodanih u SAD-u, no čitava ta kategorija automobila čini tek jedan do dva posto ukupnog tržišta. Naravno, možete pronaći i druge marke karavana, no morate znati gdje (i kako) tražiti. Popularniji su i češći s druge strane Atlantskog oceana. U Ujedinjenoj Kraljevini tražite tzv. estate; drugdje u Europi tražite takozvane kombije, touringe i avante. Sve su to inačice karavana.
Audi i Mercedes-Benz još uvijek prodaju neke karavane u SAD-u, iako su glasnogovornici obje tvrtke odbili otkriti koliki dio ukupne prodaje oni predstavljaju, a potpuno novi Audi A6 Avant iz 2026. koji je predstavljen 4. ožujka neće se prodavati u Americi. „Kupci E-Klase All-Terraina među najlojalnijima su i najstrastvenijima“, naveo je glasnogovornik Mercedesa u e-poruci te dodao da su kupci karavana također među najbogatijima. BMW proizvodi samo jedan model karavana za SAD, M5 Touring, po cijeni od 121.500 dolara (112.513 eura). Porsche proizvodi inačicu svoje limuzine Taycan koja je mlađa sestra karavanu. Čak je i izvršni direktor Volva u ožujku najavio smanjenu proizvodnju karavana kako bi se usredotočio na terence i limuzine.
Međutim, nestašica neće odbiti odlučne poznavatelje. „Terenci su pretjerivanje, a karavani, po mom mišljenju, uvijek izgledaju bolje“, smatra Spencer Olinek, koji radi u komunalnoj industriji i živi u Zaljevskom području San Francisca. Njegov Volkswagen Golf Alltrack odgovara njegovu načinu života bolje nego bilo koje drugo vozilo. „Naša je zgrada izgrađena 1965., a moderna garaža sa sredine stoljeća nije predviđena za velike, bezvezne terence.“
Niz suvremenih i klasičnih karavana dostupan je na mrežnim prodajnim platformama, uključujući Bring a Trailer, Hemmings i Cars & Bids, kao i na internetskim stranicama Autotradera, Craigslista i eBay Motorsa. A možete ih naći i drugdje. Njujorški pisac David Coggins gotovo je morao otići u Švedsku kako bi pronašao svoj primjerak. Kad je prije nekoliko godina napunio četrdesetu, želio je vrlo specifičan model Volva, XC70, koji je smatrao legendarnim. Ali tvrtka je prestala proizvoditi taj model i bilo ga je teško pronaći u SAD-u. U dva sata ujutro počeo je tražiti na švedskim internetskim stranicama rabljenih automobila, pokušavajući pronaći onaj pravi: „naravno“ crni, ne pretjerano uglancan, baš poput sata kakav biste naslijedili od djeda. I bez one staromodne sive unutrašnjosti. Coggins je zamišljao nešto što bi rado parkirao pred seoskom kućom u shabby-chic stilu. „Želim automobil koji izgleda sigurno, čvrsto i pomalo pohabano. Lijepo, ali ne napadno.“
Naposljetku mu je za oko zapeo model XC70 iz 2016., a nalazio se puno bliže kući, u okrugu Dutchess u saveznoj državi New York. I otad ga ima, vozi ga na izlete vikendom, često dupkom punog ribolovne opreme, CD-ova grupe Depeche Mode i raznih debelih džempera. Kao i brojni drugi ljubitelji karavana, ni Coggins ne može objasniti zašto ga oni privlače. To je poput fenomena Rimskog Carstva, navodi, nešto čega se često, a neobjašnjivo, sjetiš. Ne moraš ga u potpunosti razumjeti da bi ga volio. „Nema do karavana.“
.webp){kind=icon}
