Brodnjaku iz NLB-a Hrvatska i dalje nedosanjani san "Sve dok nema pucanja, velika je vrijednost u nesavršenosti"

Riječi iz naslova upotrijebio je prvi čovjek Nove Ljubljanske banke (NLB) Blaž Brodnjak kada je opisivao uvjete poslovanja u balkanskoj regiji. Budući da je ondje prisutan veći geopolitički rizik, s gledišta investitora i marže su veće, rekao je na financijskom festivalu u organizaciji Ljubljanske burze.

Kako je objasnio u razgovoru s Blažem Hribarom iz Pokojninske družbe A, riječ je o području s velikim potencijalom. "Očekujemo da će srednjoročno tri četvrtine dobiti dolaziti iz inozemstva, dakle ne s domaćeg slovenskog tržišta", najavljuje Brodnjak. U razgovoru je ponovno istaknuo da do 2030. godine ciljaju na bilančnu sumu blizu 50 milijardi eura, što prema njihovim procjenama predstavlja kritičnu masu za poslovanje. "Ako kamatne stope ostanu na ovoj razini, naši su ciljevi dostižni", uvjeren je predsjednik Uprave.

S reinvestiranom dividendom prinos NLB-a u posljednjih godinu dana iznosio je više od 46 posto. Posljednjih se dana dionice blago hlade - od rekordnih 180 eura, dosegnutih 6. listopada, vrijednost je pala za dva posto, na 176,5 eura. "Unatoč ovogodišnjem rastu cijene dionice, one ostaju zanimljive jer su vrednovanja u odnosu na konkurenciju još uvijek relativno niska", procjenjuje Brodnjak.

Što je još u nastavku otkrio predsjednik Uprave NLB-a Blaž Brodnjak?

Gdje leže razlozi za optimizam u vezi s rastom poslovanja NLB-a?

Glavni razlog je opći gospodarski rast, koji je u ovoj regiji veći nego u središtu Europe. Nadmašivao je dvije postotne točke, a u pojedinim godinama bio je i tri- ili četiri-postotni. I srednjoročno se očekuje da će rast ove regije biti između dva i tri posto.

S druge strane, i dalje jačamo tržišne udjele u pojedinim segmentima poslovanja, posljednje tri ili četiri godine kako u Sloveniji tako i u drugim državama u kojima smo prisutni. Ako pogledamo Sloveniju: po bilančnoj sumi smo na dobrih 32 posto, dok smo kod stambenih kredita tržišni udio posljednjih godina povećali za 10 postotnih bodova.

To okruženje želimo prenijeti i u druge zemlje regije. Pogledajmo, primjerice, prilike za rast u Srbiji. Dok je u Sloveniji prosječna premija osiguranja 1.200 eura po stanovniku, u Srbiji je još ispod tisuću eura. S rastom prosječnih primanja ljudi si mogu priuštiti razmišljati i o osiguranjima te, primjerice, mirovinskoj štednji.

Također očekujemo da će se udio kredita, i kod stanovništva i kod poduzeća, u BDP-u povećavati. Trenutačno iznosi 20 posto, što je znatno niže nego na razvijenijim tržištima. Iako rast plaća s jedne strane znači i pritisak na naše troškove, na razini populacije djeluje kao generator ukupnog rasta.

Hoće li planovi ove godine biti ostvareni?

Naši će planovi biti ostvareni. Rezultati će biti dobri, u okviru očekivanja. Pritisci su vidljivi u automobilskoj industriji te u industriji prerade i proizvodnje čelika. Novi čimbenik posljednjih pola godine su rizici povezani s čeličnom industrijom, koja prolazi kroz restrukturiranje. To je djelomično povezano s uvođenjem američkih carina, a djelomično s paradigmom zelenog prijelaza. Sada vidimo da i Europska unija uvodi protekcionističke mjere radi zaštite svoje industrije.

Obujam kredita još uvijek raste dvoznamenkastom stopom – godišnja je stopa rasta gotovo 14 posto. Hoće li tako biti i ubuduće?

To je važno pitanje. Dio odgovora povezan je s rastom plaća i standarda, posebno u regiji. Kada primanja rastu, povećava se i kreditna sposobnost, pa si ljudi mogu više priuštiti, a potražnja je veća. Gospodarske prilike u Sloveniji još su uvijek solidne, iako me dugoročni trendovi pomalo brinu ako se ne počnemo baviti dodanom vrijednošću. Zaposlenost je rekordna, nezaposlenosti gotovo da i nema, a istodobno postoji potražnja za kreditima.

Ako uzmemo u obzir rast plaća u kontekstu konvergencije s rastom BDP-a, realno je očekivati osam- do desetpostotni organski rast obujma kreditiranja. A kamo li ako bi došlo do nekog preuzimanja. Prošle smo godine pokušali kupiti dodatnu bankarsku grupu, no nismo uspjeli – možda se pojavi nova prilika.

Blaž Brodnjak: "Vidimo trend ulaska banaka u vlasništvo osiguravajućih društava i mi težimo tome." | Bobo

Kakva je usmjerenost NLB-a u pogledu digitalne banke? Jeste li vi taj digitalni lider, hoćete li prestići finteche?

Mi ćemo biti dopuna fintechovima. Trudimo se izjednačiti korisničko iskustvo kod usluga koje se već nude u našem okruženju. Ako Revolut kod nas, primjerice, neće nuditi stambene kredite jer je tržište malo, tada ćemo mi u tom segmentu uvijek biti specifični i on nam nije izravni konkurent. No kod onoga što već nude, moramo izjednačiti korisničko iskustvo. Kao što se mi osjećamo napadnuti, tako ćemo i sami napadati natrag. Ako ponudimo isti proizvod pod usporedivim uvjetima, zašto bi Slovenci imali dva računa? Nema potrebe.

Postoje i neke nišne mogućnosti – možemo li, primjerice, konkurirati rješenjima za trgovanje? Na tržište smo plasirali aplikaciju koja omogućuje trgovanje, a uskoro će biti integrirana i u našu aplikaciju, tako da će trgovanje biti moguće izravno unutar NLB Klika. S Trade Republic teško ćemo konkurirati, jer nećemo dosegnuti toliku kritičnu masu da bismo mogli nuditi proizvode pod sličnim uvjetima. Zato ćemo za neka rješenja u pozadini vjerojatno sklopiti partnerstvo (tzv. white label model), vjerojatno s fintechovima.

Zatim su tu i kriptovalute, gdje je uvijek prisutno pitanje reputacijskog rizika u kontekstu zaštite potrošača. Što bi se dogodilo u slučaju značajne korekcije na tržištu kriptovaluta, a one bi bile kupljene kod nas? Kao što vidimo, sudovi često unaprijed presuđuju u korist slabije strane, a mi kao banka snosimo odgovornost. Uvjeti nadzora jednostavno nisu jednaki. Regulativa je, i uvijek će biti, stroža za banke - što je ispravno, jer s obzirom na naš obujam poslovanja ne smijemo si dopustiti pogreške.

A kamatne stope? Smanjile su se s četiri na dva posto.

To kompenziramo rastom poslovanja. Pad kamatnih stopa nadomjestili smo nekim unaprijed predviđenim taktičkim mjerama, zaštitili smo određene pozicije, a aktivnim upravljanjem i održavanjem depozitnih kamatnih stopa uspjeli smo očuvati jezgrenu profitabilnost, koja ostaje stabilna.

To je blago iznenađenje iz perspektive analitičara. Postoji li dugoročno neki rizik vezan uz događanja u balkanskoj regiji?

Mi smo ovdje već 20 godina, sve to vrijeme vrlo pomno pratimo situaciju i danas nije ništa drugačija. Dok se ne puca, u nesavršenosti postoji velika vrijednost. Budući da je ondje prisutan veći geopolitički rizik, s našeg investicijskog gledišta i marže su veće. Ako znaš s kim posluješ, ako znaš birati partnere i ako se usredotočiš na kriterije procjene kreditne sposobnosti kroz novčani tok, a ne kroz osiguranje, tada ta regija ima izniman potencijal. Zato nastojimo povećati prisutnost i očekujemo da će srednjoročno tri četvrtine dobiti dolaziti iz inozemstva, dakle ne s domaćeg tržišta.

Dividenda je slatkiš za male ulagače – možemo li takav smjer očekivati i ubuduće?

Sve ide prema planu. Cilj je da dividende iznose između 50 i 60 posto godišnjeg rezultata. To se tehnički može promijeniti ako dođe do nekog preuzimanja, ali tada s druge strane raste vrijednost kapitalnog udjela. Možda neka godina zato donese manju dividendu. Kada procijenimo da neka kupnja ili akvizicija ima veću ukupnu vrijednost od odmah isplaćene dividende, to predložimo dioničarima. Na kraju je to njihova odluka. No dugoročno, dividende iz godine u godinu rastu.