NLB ne posustaje, imaju novu ponudu za preuzimanje 75 posto Addika

Nova Ljubljanska banka (NLB) ne odustaje od utrke za Addiko Bankom. Za vratom im pušu Alta Pay Davora Macura i Agri Europe Cyprus Miodraga Kostića te odnedavno i Diplomat Pay koju kontrolira Stefan Rodić. Utrka je i dalje neizvjesna, posebno s današnjim potezom NLB-a.

U petak je na Ljubljanskoj burzi objavljen Memorandum o ponudi Nove Ljubljanske banke koja poziva sve koji imaju redovne dionice da im se jave ako ih žele prodati, tj. radi se o dobrovoljom javnom prijenosu ponude.

"Ako netko ima pitanja ili nedoumica, u ponedjeljak, 10. lipnja u 15 sati moći će ih riješiti online putem", stoji u Memorandumu. Na njihova pitanja, koja moraju biti u pisanom obliku, odgovarat će glavni izvršni direktor NLB-a Blaž Brodnjak i glavni financijski direktor NBL-a Archibald Kremser.

Javni poziv objavljen je za preuzimanje 75 posto dionica Addiko banke.

Tko je u igri?

NLB je 16. svibnja putem Ljubljanske burze objavio namjeru preuzimanja svih dionica Addiko Banke. NLB je tada vlasnicima nudio 20 eura za svaku dionicu Addiko Banka, što predstavlja premiju od 20-ak posto u odnosu na prosječnu cijenu dionice u proteklih šest mjeseci.

No prije njih je Kostićev Agri Europe 25. ožujka zatražio preuzimanje udjela od oko 17 posto u Addiko Banku putem javne ponude za preuzimanje dionica, pokazuju podaci iz ponude u koju je Bloomberg imao uvid. Istovremeno je Agri Europe kupio udio od 10 posto u Addiko Banku, koji je prethodno kontrolirao Kostić.

Isti je tjedan srpski Alta Pay Group objavio da je u postupku odobrenja kupio gotovo 30 posto udjela u Addiko Banku.

Regulatorni dokumenti Addiko Banka od 28. i 29. ožujka pokazuju da je Alta Pay Group stekao udio od 9,6 posto u njemu, kao i opcije povezane s dodatnih 20 posto dionica. Transakcije Alta Pay Groupa podliježu regulatornom odobrenju.

Ponuda Agri Europea u trenutku podnošenja je banku procjenjivala na 341 milijun eura, odnosno 17,5 eura po dionici uz dividendu. Dionice su od objavljivanja ponude porasle.

Nije tu kraj, 21. svibnja stigla je obavijest iz Addiko banke kako Alta Pay sada ima trećinu glasačkih prava. Alta Pay, priopćili su, ima 9,63 posto dionica te banke izlistane na Bečkoj burzi. Usto, banka ima dodatnih 26,83 posto udjela u glasačkim pravima, što daje ukupni udio u glasačkim pravima u dioničkom društvu od 36,46 posto, navodi se u izvješću koje je banka sa zakašnjenjem poslala Bečkoj burzi.

"Sukladno priopćenju, akvizicija je obavljena 1. veljače 2024. godine, što znači da je izvješće objavljeno nakon isteka zakonskog roka od tri mjeseca", stoji u objavi Addiko Banka na Bečkoj burzi od 21. svibnja.

Potom je 23. svibnja stigla nova informacija da je u vlasništvo ušao i srpski Diplomat Pay. Tvrtka koju kontrolira Stefan Rodić je 20. ožujka ove godine od Alta Paya uvjetno kupila 6,87 posto udjela u toj banci.

Kako navode u priopćenju regulatoru, ta se transakcija odnosi na dionice koje Alta Pay još ne posjeduje, a koje su predmet još jednog uvjetnog kupoprodajnog ugovora. Zasebno, kupio je još 3,12 posto udjela kroz više transakcija od 26. ožujka do 10. travnja, navodi Addiko, a prenosi Bloomberg. Diplomat Pay tako posjeduje ukupno 9,99 posto kroz 3,12 posto dionica u posjedu te 6,87 posto kroz financijske instrumente, navode iz Addiko banke.

Zašto HNB desetljećima ne pušta NLB u Hrvatsku?

Dok se kaos oko Addika raspetljava, to bi mogao biti početak povratka najveće slovenske banke na hrvatsko tržište, što joj je dosad u više navrata zabranjivala naša središnja banka. Hrvatska narodna banka nije reagirala na mogućnost vlasničkog ulaska Nove Ljubljanske banke na hrvatsko bankovno tržište, već su u središnjoj banci samo naveli kako ne žele komentirati "status pojedinačnih supervizorskih postupaka/procedura".

Kako bi pojasnili zašto se Hrvatska narodna banka (HNB) tako strogo postavila prema NLB-u, moramo se vratiti čak 30-ak godina u prošlost jer upravo toliko traju pravne peripetije koje korijen vuku iz najnedavnije zajedničke države koja se raspala početkom 1990-ih.

Naime, nakon proglašenja neovisnosti, Slovenija je donijela više zakona koji su direktno ili indirektno blokirali isplatu devizne štednje klijentima u Hrvatskoj, BiH i Sjevernoj Makedoniji. Hrvatska je već 1991. preuzela jamstva za devizne knjižice otvorene u Sloveniji, a 1993. je Sabor donio zakon o osnivanju fonda za sukcesiju prema kojem se pitanje devizne štednje izvan Slovenije počinje interpretirati kao dio procesa podjele imovine, prava i obveza Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Dopunom ustavnog zakona Slovenija je potom nacionalizirala Ljubljansku banku 1994. i restrukturirala je tako što je većinu njene imovine prebacila na novoosnovanu Novu Ljubljansku banku, dok je stara Ljubljanska banka zadržala sve obveze koje se odnose na deviznu štednju položenu u njezinim podružnicama izvan Slovenije.

Drugim riječima, slovenski su štediše bili zbrinuti prenošenjem njihovih depozita u NLB, dok su svi klijenti banke izvan Slovenije preko noći ostali bez svoje ušteđevine u staroj banci. Prema brojkama HNB-a, zarobljena devizna štednja iznosila je 820 milijuna tadašnjih njemačkih maraka.

Iako je NLB odbijao isplatiti hrvatske štediše, s druge strane je zahtijevao da naše kompanije koje je kreditirao uredno vraćaju svoje dugove. U jednom momentu su čak nudili da se dug prema štedišama prebije dugom poduzeća, ali hrvatska strana to je odbila.

Glavni izvršni direktor NLB-a Blaž Brodnjak | STA

Hrvatsko zakonodavstvo je problem pokušalo riješiti tako što je našim državljanima omogućilo da staru deviznu štednju kod drugih banaka koje su poslovale u Hrvatskoj, a imale sjedište izvan zemlje, prenesu u domaće banke, a tako preneseni depoziti pretvoreni su u javni dug. Dakle, država, odnosno porezni obveznici, došli su u poziciji dužnika, a hrvatske banke na koje su depoziti preneseni postale su vjerovnici.

Naše banke su pritom svoja potraživanja prema Ljubljanskoj banci cesijom prenijele na Republiku Hrvatsku, s tim da se jedan dio duga nije prenio. Kompletnu kronologiju tužbi, protutužbi i sve sudske instance koje su odlučivale tim parnicama vjerojatno ne bi pročitao ni najzagriženiji ljubitelj pravnih trakavica, a ostatak sage možete pročitati ovdje.

Hoće li HNB konačno popustiti?

HNB je zbog toga godinama branio svaku mogućnost ulaska NLB-a na domaće bankovno tržište, mada je slovenska banka u vrlo malom obujmu sudjelovala na drugim dijelovima financijskog tržišta.

U odgovoru na upit Bloomberg Adrije, HNB sada dodaje kako "sam postupak stjecanja kvalificiranog udjela u kreditnoj instituciji koja je već osnovana u Republici Hrvatskoj podliježe prethodnom odobrenju koje za sve države članice eurozone izdaje Europska središnja banka s time da u postupku izdavanja tog odobrenja sudjeluje i Hrvatska narodna banka, sukladno odredbama Zakona o kreditnim institucijama te regulatornog okvira koji definira postupke u okviru Jedinstvenog nadzornog mehanizma". Umjesto isključivo nacionalnog regulatora, sada se, poručuje HNB, pitaju i nadzornici u ECB-u.

"Napominjemo da je Nova Ljubljanska Banka klasificirana od (...) Europske središnje banke kao 'značajna kreditna institucija', (...) što podrazumijeva da je izravno nadzirana od (...) Europske središnje banke, i to u okviru Jedinstvenog nadzornog mehanizma, u suradnji s Bankom Slovenije", dodaju u domaćoj središnjoj banci.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar