Dosad, ova je turistička sezona u rangu one rekordne iz 2019. godine. Barem tako pokazuju podaci eVisitora. Ali sve su glasnija nagađanja kako hotelima ne ide baš tako idealno, a vjetar u leđa tome dali su podaci DZS-a koji su pokazali kako je popunjenost hotela u lipnju iznosila 69 posto. Kako lipanj ipak još nije srce sezone, a DZS malo kasni, kakovo je zapravo pravo stanje u hrvatskim hotelima pitali smo prvog čovjekaHrvatske udruge turizma (HUT) Veljka Ostojića koji nas uvjerava kako sve ide po planu. No, priznaje, ima i problema.
Velika boljka hrvatskog turizma puno je veći udio privatnog smještaja od hotela. "Struktura smještajnih kapaciteta i intenzivan rast kreveta u obiteljskom i nekomercijalnom smještaju posljednjih godina u velikoj mjeri ograničavaju razvoj turizma i prijete njegovoj održivosti", smatra Ostojić.
I doista, brojke ne lažu. Privatni smještaj ima tri puta više kreveta nego hoteli. Rasli su i oni od rekordne 2019. godine, ali hotela je u kolovozu 2023. za 2,5 posto više nego u kolovozu 2019. s 2,6 posto više kreveta nego u tom istom razdoblju.
U odnosu na ukupni smještajni kapacitet, Hrvatska trenutno ima manje od 10 posto kreveta u hotelskom smještaju. Ostojić smatra kako to znači da imamo apsolutno neadekvatnu smještajnu strukturu koja je temelj na kojem se gradi turizam.
Za usporedbu, udio hotelskih kreveta u ukupnim smještajnim kapacitetima u Grčkoj je 66 posto, u Italiji 44 posto, a u Španjolskoj 53 posto. No hotelijeri nemaju ništa protiv pravog obiteljskog smještaja, kažu da je on hrvatska specifičnost i kako trebamo ostati prepoznatljivi u tome. Dapače, kaže Ostojić, treba poticati ulaganja u povećanje njegove kvalitete.
U čemu je onda problem?
"Problematičan je intenzivan rast nekretninskog biznisa u funkciji kratkoročnog turističkog najma, koji ima niz negativnih učinaka i po prostor i po gospodarski i društveni potencijal destinacija u kojima se događa, a samim tim i na turizam, odnosno konkurentnost i atraktivnost destinacija. Najteže posljedice su overturizam, preveliko opterećenje na postojeću infrastrukturu i pražnjenje destinacija od lokalnog stanovništva", objasnio je Ostojić.
Ono što se pokazuje i u Hrvatskoj i u nizu drugih destinacija, poručuje Ostojić, je da s povećanjem udjela hotelskog smještaja u ukupnom smještaju dolazi do povećanja pozitivnih učinaka turizma i na lokalnu zajednicu i na ukupno gospodarstvo, što je smjer u kojem bi se trebali razvijati.
Sezona u skladu s očekivanjima
"Imamo rast fizičkih pokazatelja u odnosu na lani". Prema posljednjim brojkama koje je podijelio HTZ, to je 10 posto više dolazaka i četiri posto više noćenja u odnosu na prošlu godinu, a s tim brojkama od kraja srpnja Hrvatska je na razini 2019. godine.
"U segmentu tzv. organiziranog turizma (hoteli i kampovi) rezultati do sada i stanje najava za ostatak godine su vrlo dobri i popunjenost je u skladu s očekivanjima", istaknuo je Ostojić.
Njegove riječi potvrđuje i Valamar iz kojeg poručuju: "Zadovoljni smo popunjenošću i očekujemo uspješnu sezonu".
A nakon što su prošle godine troškovi rasli dvostruko više od prihoda, i ove godine ističu kako imaju nastavak snažnog pritiska rasta troškova, što je veliki izazov za krajnji rezultat. "U takvim uvjetima je jako važno kvalitetno upravljanje ponudom i troškovima, kako bi izvukli maksimalni rezultat", objašnjava Ostojić.
To je znanje za koje Ostojić smatra kako postoji u domaćim turističkim kompanijama, a njihove rezultate vidjet ćemo nakon sezone u objavljenim poslovnim izvještajima. A o ostvarenju dobrog neto rezultata ovisi investicijski potencijal sektora koji je ključan za zadržavanje konkurentske pozicije na Mediteranu.
Još jedan izazov s kojim se suočava Hrvatska, kao i cijela Europa, nedostatak je radne snage. Ulaskom u eurozonu i u Schengen turisti su pohrlili u Hrvatsku, ruše se rekordi, a glavna glavobolja hrvatskih turističkih tvrtki je kako osigurati dovoljno radnika kako bi uspješno odgovorili na povećanu potražnju za svojim uslugama.
Ostojić objašnjava kako su veće turističke kompanije tu u prednosti jer godinama ulažu znatne resurse u privlačenje i zadržavanje i cjelogodišnjih i sezonskih radnika, pa uspješno popunjavaju potrebna radna mjesta. Ali zato sve veće probleme imaju manji i srednji objekti koji ne uspijevaju pratiti tempo povećanja plaća i nemaju posebne resurse za upravljanje radnom snagom.
Cijene nisu problem?
Cijenu određuje trošak poslovanja i tržišna potražnja. Visoke cijene same po sebi nisu problem, sve dok je pružena očekivana kvaliteta za gosta u skladu s tim. Tko to ne osigura, bit će kažnjen na tržištu, to nije upitno i po tome ova godina nije nikakva iznimka. U tom smjeru razmišlja i ministrica turizma Nikolina Brnjac.
"Svako neopravdano dizanje cijena, bez dizanja ulaganja u kvalitetu, gosti će prepoznati, vidjeti, kazniti, ako ne sada, onda već iduće godine. Zato moramo biti pametni, mudri, voditi dobru turističku politiku, ulagati u kvalitetu, kao što se ovdje ulaže u kvalitetu, u dodatne sadržaje", rekla je.
HUT je proveo opsežno istraživanje uspoređujući cijene u hotelima, turističkim naseljima i apartmanima početkom špice ove sezone u nekoliko popularnih turističkih destinacija na Mediteranu, uključujući Španjolsku, Francusku i Italiju. Rezultati su pokazali da Hrvatska niti u jednom od spomenutih segmenata nije ni najskuplja ni najjeftinija destinacija, što je za prirodna pozicija za Hrvatsku.
"Zašto bi uostalom Hrvatska trebala biti jeftina destinacija?", poručuju hotelijeri. Dok ima turista koji su to spremni platiti, zašto ne?