Studenac u predstečaju: lancu presudio agresivan rast

Maloprodajni lanac Studenac, koji je od preuzimanja 2018. godine više nego utrostručio broj trgovina, suočio se s krizom likvidnosti i na kraju završio - u predstečaju. Iako je lanac lani ostvario 850 milijuna eura prihoda, godinu je zaključio s gubitkom i golemim obvezama prema bankama i zajmodavcima koje iznose gotovo 450 milijuna eura. Financijski analitičar Petar Brkić za Bloomberg Adria TV analizirao je što je dovelo do problema za Studenac.

'Iluzija rasta' i teret duga

Prema Brkićevim riječima, strategija Studenca svodila se na monopolističko osvajanje tržišta malih trgovina kroz iznimno agresivan rast. Ideja je bila podignuti prihode do te mjere da postanu apsolutno dominantni, no to je sa sobom donijelo poprilične probleme u novčanom toku i načinu financiranja. Vlasnik, poljski fond Enterprise Investors, trebao je uložiti znatno više vlastitog kapitala da bi ta priča uspjela, tvrdi Brkić, umjesto oslanjanja isključivo na dug.

Brkić ovakvu ekspanziju naziva iluzijom rasta. Iako su preuzete trgovine donosile nove prihode, zahtijevale su golema ulaganja u restrukturiranje i opremanje. Problem nije bio samo u novim akvizicijama, već i u postojećoj mreži gdje operativna dobit po kvadratnom metru nije rasla, već je dramatično padala. Neto dug je eksplodirao, kaže Brkić, premašivši EBITDA-u više od osam puta, dok se u normalnim okolnostima razina iznad četiri smatra kritičnom.

Zamka dugoročnih najmova

Jedan od ključnih faktora koji je blokirao pravovremeno restrukturiranje tvrtke leži u modelu upravljanja nekretninama. Studenac se širio prvenstveno unajmljivanjem lokacija, a ne kupnjom. Iako takav pristup omogućuje brzu ekspanziju bez velikog početnog kapitala, on nosi skrivene dugoročne rizike.

Ugovori o najmu obično su se potpisivali na 10 do 15 godina s fiksiranim i indeksiranim cijenama. U uvjetima u kojima inflacija doseže pet do 10 posto, troškovi najma automatski su rasli po istoj stopi. Kada su određene trgovine postale neisplative, kompanija nije mogla jednostavno raskinuti ugovore bez plaćanja golemih penala, što je Studenac ostavilo bez prijeko potrebne fleksibilnosti za zatvaranje gubitaških lokacija.

Povlačenje vlasnika

Nakon što tržište nije pokazalo interes za najavljeni IPO, postalo je, kaže Brkić, jasno da investitori ne vjeruju u održivost poslovnog modela. Tada je, ističe, bio posljednji trenutak za zaokret, smanjenje opsega poslovanja i rezanje troškova. Umjesto toga, lanac je nastavio juriti naprijed, osiguravši dodatnih 300 milijuna eura financiranja, što je analitičar opisao kao "vožnju prema ponoru".

Fond Enterprise Investors, umjesto ubrizgavanja nove financijske injekcije, procijenio je da je isplativije prepustiti tvrtku predstečaju i pokušati izvući preostalu vrijednost kroz taj proces, tvrdi Brkić. Nedavne smjene u upravi vidi tek kao pokušaj fonda da se zadrži u vlasničkoj strukturi, iako smatra da s obzirom na izloženost prema bankama za to više nemaju legitimiteta. Brkić upozorava da takav ogroman rast uvijek prati veliki rizik za samu opstojnost kompanije. 

Slučaj Studenca, dodaje, šalje snažnu poruku cjelokupnom tržištu, ali i lokalnim zajednicama. U mnogim malim mjestima, posebno na obali, Studenac je jedina trgovina, a njezino potencijalno zatvaranje ostavlja mještane bez osnovnih namirnica, što prerasta u ozbiljan društveni problem. Konačno, slom ovog lanca dokazuje da investicijski fondovi ne mogu automatski preslikavati uspješne modele iz drugih zemalja, poput Poljske, na specifično i skuplje hrvatsko tržište, osobito kada u toj agresivnoj jurnjavi za profitom izgube ključnu povezanost s lokalnom zajednicom.

 

--Cijeli razgovor pogledajte u videu.