Nakon stjecanja 48 posto Commerzbanka, koji je idući potez UniCredita?

Dvogodišnje nastojanje Andree Orcela da preuzme Commerzbank AG dovelo je UniCredit SpA nadomak osiguravanja većinskog udjela u njemačkom rivalu. Glavni izvršni direktor talijanske banke sada ima mnoštvo opcija, čak i dok njegova meta – kao i Berlin – ne pokazuju znakove priznavanja poraza.

UniCredit bi trebao kontrolirati gotovo 48 posto dionica Commerzbanka nakon završetka svoje ponude za preuzimanje. Uzimajući u obzir trezorske dionice njemačkog zajmodavca, koje nemaju pravo glasa, talijanska je tvrtka objavila da će imati 49,65 posto glasova nakon što preuzme fizičko vlasništvo nad ponuđenim dionicama, što bi moglo potrajati nekoliko mjeseci.

 

Evo nekoliko hipotetskih scenarija – od kojih su neki potencijalno povezani – o tome kako bi se ovaj pat-položaj mogao razvijati, a na temelju razgovora s ulagačima i sudionicima na tržištu koji su željeli ostati anonimni. UniCredit i Commerzbank odbili su komentirati.

Zamjena uprave

S obzirom na to da svi ulagači ne koriste svoje pravo glasa na skupštinama dioničara, UniCreditov udio Orcelu vjerojatno daje dovoljno glasova za utjecaj na strateške odluke koje zahtijevaju glasovanje investitora. Kao prvi korak, UniCredit bi mogao imenovati vlastite predstavnike u nadzorni odbor, upravno tijelo koje bira upravu banke, bilo na redovnoj skupštini u svibnju sljedeće godine ili na izvanrednoj skupštini koja bi se morala sazvati.

Novi bi odbor potom mogao postaviti novu upravu koja bi bila sklonija UniCreditovim prijedlozima za restrukturiranje, što je scenarij koji je Orcel prethodno spominjao. Također je izjavio da će nastojati "ojačati i reformirati" Commerzbank prije nego što krene u spajanje s UniCreditovom njemačkom podružnicom, HypoVereinsbank (HVB). Konkretno, pozvao je Commerzbank da smanji svoje međunarodne operacije.

Takvi bi potezi, međutim, mogli iritirati Berlin, koji još uvijek posjeduje više od 12 posto Commerzbanka. Predstavnici vlade trenutačno imaju dva od 20 mjesta u odboru Commerzbanka. Predstavnici radnika drže još 10 mjesta, u skladu s pravilima koja im daju paritet u velikim korporacijama. Ako bi Orcel htio kontrolirati odbor, morao bi predložiti 10 direktora, uključujući novog predsjednika odbora, koji može dati odlučujući glas u slučaju izjednačenog rezultata. To bi vladu ostavilo bez predstavnika.

Commerzbank kupuje HVB

Uspije li Orcel na ovaj način preoblikovati rivala, UniCredit bi mogao prodati HVB Commerzbanku u zamjenu za novoizdane dionice. To bi povećalo udio talijanskog zajmodavca u spojenoj tvrtki, dok bi razvodnilo ostale ulagače, uključujući i vladu.

Prema ovom scenariju, Commerzbank bi zadržao svoj pravni identitet i burzovno uvrštenje, iako bi strateške odluke uglavnom ostale pod kontrolom UniCredita. Takva bi se struktura mogla pokazati prihvatljivijom njemačkim kreatorima politika, koji žele osigurati da Commerzbank nastavi kreditirati domaće gospodarstvo. UniCredit bi se, međutim, odrekao dijela integracijskih koristi koje donosi potpuno spajanje.

UniCredit kupuje Commerzbank

Kako bi pojačao kontrolu, UniCredit bi također mogao kupiti više dionica na otvorenom tržištu. Vlada je do sada isključivala mogućnost prodaje svog udjela UniCreditu i ponovila je taj stav u srijedu. Međutim, ovisno o vrijednostima u potencijalnom spajanju Commerzbanka s HVB-om, vlasništvo Njemačke moglo bi se razvodniti do te mjere da padne ispod ključnih regulatornih pragova.

UniCredit bi tada mogao pokušati steći preostale dionice i povući Commerzbank s burze. Takav bi scenarij vjerojatno zahtijevao dogovoreno rješenje s Berlinom. Preuzimanje obveza u vezi s financiranjem njemačkog Mittelstanda (malog i srednjeg poduzetništva), zapošljavanja i ključnih operativnih lokacija moglo bi pomoći u rješavanju nekih vladinih zabrinutosti, pa čak i otvoriti put eventualnoj prodaji preostalog državnog udjela.

Potpuno vlasništvo omogućilo bi UniCreditu da u potpunosti integrira Commerzbank i na koncu ga povuče s burze. Iako bi se brend Commerzbank mogao zadržati, strateško donošenje odluka uvelike bi se preselilo u Milano.

Andrea Orcel, prvi čovjek UniCredita | Jose Sarmento Matos/Bloomberg

Podjela Commerzbanka

Neki su ulagači također nagađali o još jednom scenariju – kojeg drugi smatraju manje vjerojatnim – koji bi UniCreditu potencijalno omogućio izvlačenje vrijednosti iz Commerzbanka, čak i ako ne uspije provesti spajanje. To bi uključivalo korištenje UniCreditove de facto kontrole za prodaju Commerzbanka u dijelovima – počevši od poslovanja koje je lako odvojiti, poput poljske podružnice mBank ili online brokera comdirect, ali bi s vremenom uključilo svu imovinu.

UniCredit bi se, potencijalno putem svoje njemačke podružnice HVB, mogao pojaviti kao kupac za imovinu koju želi. Svaka transakcija s povezanim stranama vjerojatno bi zahtijevala zaštitne mjere, poput konkurentnog postupka prodaje ili neovisnog stručnog mišljenja o pravednosti cijene (fairness opinion), kako bi se dokazalo da su manjinski dioničari tretirani pravedno. Prihodi bi se mogli isplatiti putem dividendi.

UniCredit bi imao koristi od dividendi koje Commerzbank isplaćuje, dok bi željenu imovinu integrirao u HVB. Sve ono što ne želi, s vremenom bi se moglo prodati strateškom kupcu.

 

- Uz pomoć Neila Camplinga i Sonie Sirletti