U vremenu ubrzanih promjena, pritiska na rezultate i sve veće neizvjesnosti, poslovni sektor sve češće traži odgovore koji nadilaze klasične edukacije i savjetodavne modele. Kako se mijenjaju potrebe organizacija, koliko su ljudi spremni na razvoj te gdje je stvarna granica između tehnologije i ljudskog faktora u učenju i vođenju, za Bloomberg Adriju govori Gojko Rodić, direktor kompanije Alphabet Group.
Koliko se kroz vrijeme mijenjaju potrebe poslovnog sektora za edukacijom i savjetovanjem i koji su danas glavni izazovi?
Prije desetak godina tvrtke su uglavnom tražile obuke u prodaji i menadžmentu. Danas puno više traže promjenu mindseta, ali i konkretne korake i ponašanja koja bi trebala dovesti do toga.
Primijetili smo da za sve veći broj tvrtki edukacija više nije samo „vikend trošak“, već ulaganje u promjenu kulture. I ono što se promijenilo nije forma, nego dubina – danas ne učimo što učiniti, već zašto reagiramo kako reagiramo.
Ono što je bitno naglasiti jest da se ta dubina više ne prenosi kroz duge prezentacije, već kroz „grumenčiće“ znanja koji se mogu odmah primijeniti, i kroz one „aha“ trenutke koji nas natjeraju da vidimo gdje nam u stvari curi energija, fokus ili rezultat.
Danas imamo i ogromnu prednost: zahvaljujući neuropsihologiji, znamo mnogo više o tome kako ljudi donose odluke. To znanje koristimo i u edukaciji i u savjetovanju kako bismo pomogli menadžerima i timovima da prepoznaju zašto reagiraju kako reagiraju i kako svjesno promijeniti obrasce koji im više ne služe.
S obzirom na brzinu promjena i složenost okruženja, danas se više ne traži „trener“ već partner u učenju – netko tko povezuje psihologiju, poslovanje i iskustvo.
Koliko su naši ljudi ili radnici „podložni coachingu“ i koliki je postotak onih s kojima se ne može raditi?
Ljudi su podložni coachingu u onoj mjeri u kojoj vjeruju da se mogu poboljšati. Na Balkanu imamo zanimljiv paradoks: želimo promjenu, ali ne želimo da nas neko mijenja. Rekao bih da se s 80 posto ljudi može raditi ako se stvori psihološki sigurno okruženje.
S onih preostalih 20 posto možemo pokušati, ali ne treba očekivati čudo.
Neki ljudi ne nose otpor u glavi, nego u egu. I zato volimo reći da edukacija ne treba početi obukom već dijagnozom mindseta.
Zato mi u Alphabet Groupu radimo po jednostavnom principu – ne pokušavamo popraviti ljude nego osloboditi njihovu sposobnost prepoznavanja vlastitih obrazaca.
Olakšava li AI procese u Vašem sektoru ili ih otežava? Je li ChatGPT već zamijenio neke edukatore ili konzultante?
Dubokog sam uvjerenja da AI ne može zamijeniti odličnog trenera, već samo razotkriti one koji „čitaju sa slajda“.
Kad bi naš posao bio samo prenošenje informacija, onda tu nema dileme da bi to strojevi mogli odraditi znatno brže, dublje i detaljnije. Međutim, ako je posao razumjeti čovjeka, njegove izazove i pomoći mu da ih prevlada, prilično sam uvjeren da će za takve trenere itekako biti posla, možda i više nego prije.
Umjetna inteligencija može razumjeti i objasniti kako ljudi donose odluke, ali samo čovjek može osjetiti kako ih donose i mislim da upravo u toj razlici – između informiranja i suštinskog emocionalnog razumijevanja – leži budućnost trenerskog posla.
Slično je i u konzultantskom poslu. Umjetna inteligencija može analizirati procese, podatke, stvarati strategije i pisati procjene. Ono što nisam siguran da može je razumjeti kontekst, odnose moći u timu ili tihi otpor nekog od članova tima, što može uništiti i najbolje napisanu strategiju.
Nama u Alphabet Groupu umjetna inteligencija pomaže brže analizirati informacije, mapirati obrasce u organizacijskim procesima i stvarati personalizirane planove razvoja. I sigurno ćemo je nastaviti koristiti u tom kontekstu.
Ipak, prava vrijednost i dalje proizlazi iz razgovora, povjerenja i u onog AHA trenutka, kada klijent zastane i kaže: „Sad razumijem što mi je činiti.“
.webp){kind=icon}
