Kanadske banke tek su počele uvjetovati pozajmljivanje kompanijama njihovom ugljičnom neutralnošću, a već su naišle na probleme. Nastao je sraz između onoga što žele klimatski aktivisti i ESG investitori te što kanadsko gospodarstvo ovisno o nafti od njih zahtijeva.
Kreditiranje proizvođača fosilnih goriva mali je udio posla za banke nekih od zemalja koje su se obvezale doseći nulte stope emisija u svom portfelju do 2050. i one taj izvor prihoda mogu s vremenom lako zamijeniti. No, Kanada nije te sreće. Pet njezinih najvećih državnih banaka bilo je prošle godine na listi deset najvećih kreditora proizvođača fosilnih goriva, a četiri od njih bile su među top 20 izdavatelja obveznica u sektoru. Te se banke sada nalaze u sličnom položaju kao i mnoge vlade – pod velikim su pritiskom da pomognu u dekarbonizaciji gospodarstva, a istovremeno imaju obvezu poduprijeti rast domaćeg gospodarstva, čak iako to znači poslovanje s velikim zagađivačima.
ESG izvještaji
Klimatska ambivalentnost banaka došla je do izražaja u njihovim nedavnim ESG izvještajima. Samo se jedna od Velike petorke, Bank of Montreal, obvezala do 2030. smanjiti apsolutne emisije najintenzivnijih zagađivača u svom kreditnom portfelju. Toronto-Dominion Bank, Bank of Nova Scotia i Canadian Imperial Bank of Commerce postavile su 'blaže' ciljeve prema kojima se zalažu za smanjenje intenziteta emisija po proizvodnoj jedinici, ali ukupna količina ugljičnih emisija može i dalje biti u porastu. Royal Bank of Canada tek treba objaviti svoje ciljeve za 2030., navodno će to učiniti u jesen.
Što se tiče smanjenja 'emisija koje financiraju', kanadske banke definitivno zaostaju i to već duže vrijeme, rekao je Matt Price, direktor korporativnog angažmana za financijski sektor u Investors for Paris Compliance, koji prati ostvaruju li tvrtke obećanja o nultoj stopi emisija. - Jedan od glavnih razloga zašto se igramo 'lovice' je taj što su naše banke vrlo izložene nafti i plinu – ustvrdio je Price.
Čak i uz utjecaj koji fosilna goriva imaju na Kanadu, energetski sektor čini oko 10 posto njezine ekonomije, banke imaju uvjerljive razloge da daju svoja obećanja o nultoj stopi emisija štetnih plinova.
Mnogo institucionalnih investitora radi na tome da 'sreže' fosilna goriva iz svog investicijskog miksa kao dio šireg pokreta društvene odgovornosti. Knjige bankovnih zajmova sve su češće pod lupom klimatskih aktivista koji karakteriziraju kreditiranje tog sektora kao podržavanje globalnog zatopljenja. To je osobito izraženo u Kanadi gdje je crpljenje nafte jedan od ugljično najintezivnijih proizvodnih procesa na svijetu. Kanađani su pritom jedni od klimatski najosvještenijih naroda. Oko 71 posto ih drži da su klimatske promjene stvarne i uglavnom uzrokovane djelovanjem čovjeka, a pola ih kaže da je to 'vrlo ozbiljna prijetnja' prema anketi koja je provedena prošle godine.
Ambiciozni ciljevi u prijelaznom razdoblju vrlo su bitni jer je znanstveni konsenzus da je potrebna brza i dramatična akcija kako bi se spriječile katastrofalne klimatske promjene. Prema Međuvladinom panelu za klimatske promjene (Intergovernmental Panel on Climate Change), globalne emisije ugljičnog dioksida moraju do 2030. pasti za oko 45 posto u odnosu na razine iz 2010. kako bi se globalno zatopljenje ograničilo na 1,5 stupnjeva Celzijusa.
Planovi kanadskih banaka
Zasad je Bank of Montreal lider u ESG-u, rekao je Price. Ta financijska institucija planira do 2030. za 24 posto smanjiti ugljični otisak nastao izgaranjem goriva koje prodaju proizvođači nafte i plina, korisnici njihovih financijskih usluga. Banka također planira smanjenje od 33 posto u intenzitetu emisija svojih zajmoprimaca koje generira njihovo poslovanje i emisije njihovih dobavljača.
Banke naglašavaju da neće doseći svoje ciljeve isključivanjem 'fosilnih' klijenata, već financijskom podrškom tim kompanijama u naporima da se dekarboniziraju. Ne samo da bi njihovo isključivanje značilo žrtvovanje velikog dijela kreditnih poslova, već bi izazvalo i negodovanje među milijunima klijenata osobnog bankarstva u prerijskim provincijama koje proizvode naftu.
Najveći zajmodavac u Kanadi po tržišnoj vrijednosti Royal Bank dosad se usredotočio na objavljivanje početnih mjerenja ugljičnih otisaka nastalih proizvodnjom i potrošnjom energije u svom portfelju zajmova, rekla je Lindsay Patrick, voditeljica strateških inicijativa i ESG na RBC Capital Markets. Dodala je da će podaci o ugljičnim otiscima finalnih proizvoda iz dijelova kreditnog portfelja s visokim emisijama biti objavljeni kako podaci budu dostupni.
– Željeli smo konzistentnu metodologiju, relativno slične temeljne podatke kako bismo dobili dobar uvid u sveukupni portfelj – rekla je Patrick dodajući: - Vidimo to kao opću gospodarsku tranziciju prema nultim stopama, a ne samo unutar određenih dijelova imovine.
Ostvarivanje ciljeva ovisi o 'ozelenjivanju' naftaša
Mogućnost kanadskih banaka da ostvare svoje ciljeve ovisit će o trudu naftne industrije da postaje 'zelenija', što znači oslanjanje na skupe tehnologije hvatanja ugljika prije no što se ispusti u atmosferu. Savezna vlada Kanade nedavno je objavila da će zahtijevati 42 posto smanjenja emisija u sektoru nafte i plina do kraja ovog desetljeća.
Planovi naftne industrije da do 2050. dosegnu nulte stope emisija 'prilično su ostvarivi' uz politiku poput one o Standardu čistog goriva i viših cijena ugljika, smatra Jackie Forrest, izvršna direktorica ARC Energy Research Institutea u Calgaryju. No, kazala je da je kratkoročne ciljeve smanjenja emisija za oko trećinu do 2030. možda biti teže ispuniti.
Izgraditi masivni cjevovod CO2 i svu infrastrukturu za pohranjivanje ugljika i njegovo hvatanje - to je projekt koji će potrajati. Malo je teže očekivati da se to može učiniti do 2030 - izjavila je Forrest.