Analiza BBA: Rastalila se prodaja metalurške industrije, kuju se sve niže marže

Cijene metala u zadnje dvije godine zabilježile su pad, međutim, u ovoj godini i do kraja sljedeće očekuje se rast cijena bakra i aluminija zbog njihove upotrebe u zelenoj tranziciji. S druge strane, čelik i željezna ruda neće se tako lako oporaviti. Regionalne tvrtke iz metalurške industrije suočavaju se s padom prodaje i tankom profitabilnošću.

Nakon rasta cijena metala u 2021., 2022. i 2023. dolazi do korekcija zbog slabih globalnih ekonomija, restriktivnih monetarnih politika i sporog oporavka Kine. U 2022. samo je aluminij zadržao rast, dodajući prosječno devet posto na godišnjoj razini. Cijena bakra je pala za pet posto, čelika za 10 posto, a željezne rude za 27 posto. Sličan trend se nastavio i u 2023. gdje su cijene bakra bile u prosjeku niže za četiri posto, aluminija za 17 posto i čelika za deset posto u odnosu na godinu ranije, dok je željezna ruda uglavnom stagnirala, navode analitičari Bloomberg Adrije u svojoj posljednjoj analizi.

Prodaja glavnih konkurenata u Adria regiji prolazila je kroz faze rasta i pada, a 2023. je zabilježeno dvoznamenkasto smanjenje prodaje (prosječno 18,4 posto u ponderiranim terminima). Najviša točka prodaje ostala je u 2021. što je bilo vidljivo i u 2022. kada je postpandemijska industrijska ekspanzija dosegnula vrhunac, a cijene metala su skočile.

Analizu u cijelosti možete preuzeti OVDJE.

''Niže tržišne cijene metala ozbiljno ograničavaju cjenovni potencijal i remete tržišnu konkurenciju u industriji. Promatrajući proizvedene količine, vidljivi su padovi na svim poljima. Visoka naslijeđena baza iz 2022. bila je nepovoljna za proizvođače metala u 2023., stoga su stope rasta bile još nepovoljnije'', ističu naši analitičari.

Potencijal marži u regiji je slab, s ponderiranom prosječnom EBITDA maržom koja iznosi negativnih 1,6 posto.

''Ako pogledamo običan prosjek, EBITDA marža iznosi skromnih 1,7 posto u 2023. Pad cijena metala stavio je profitabilnost u nepovoljnu situaciju'', kažu analitičari.

Jedine regionalne tvrtke koje su uspjele zadržati marže bile su LTG i Talum. S druge strane, veći igrači kao što su HBIS, Valjaonica i Impol vidjeli su eroziju marži. Impol je uspio iskoristiti postpandemijsku ekspanziju u svoja dva ključna sektora: trgovina i maloprodaja (34 posto prodaje) i transport (30 posto prodaje), ali unatoč živosti tih krajnjih sektora nakon pandemije, pad cijena i smanjenje proizvedenih količina značili su nižu prodaju.

Kada je riječ o troškovima, izdvajanja za materijal zauzimaju prvo mjesto u strukturi troškova tvrtki, iznoseći prosječno 79 posto prodaje. Troškovi zaposlenika su drugi s udjelom od prosječno 10,2 posto u prodaji.

''Troškovi materijala kao postotak prodaje pokazuju rastući trend (u prosjeku), dosegnuvši vrhunac u 2023. upravo kada je rast cijena primarnih metala počeo opadati. U 2023. cijene su značajno pale, što podržava marže, ali ometa proizvodnju i potiče višak ponude'', naglašavaju analitičari.

Dodaju da metoda nabave uvelike određuje profitabilnost. Stoga, neke tvrtke poput Impola upravljaju vlastitim ljevaonicama kako bi držale troškove pod kontrolom i osigurale opskrbu sirovinom. Tvrtke poput Taluma promijenile su svoju strategiju i prešle s proizvodnje primarnog aluminija na sekundarni aluminij, jer su troškovi bili previše opterećujući. Drugi pak poput Aluminij Industriesa kupuju na otvorenom tržištu (od velikih igrača poput Glencorea i Duferca) i prepušteni su na milost i nemilost tržišnim kretanjima, što smanjuje konkurentnost.

Pokazatelji obrtnog kapitala za proizvođače metala apsorbirali su industrijske turbulencije i pokazali volatilnost. Višak ponude, glavni problem industrije, manifestira se kao produženje dana zaliha, posebno u 2023. Međutim, regionalni igrači još uvijek zadržavaju relativno uravnotežene neto pokazatelje obrtnog kapitala, brzom naplatom potraživanja.

Višak ponude

Iako volatilno, dobro upravljanje obrtnim kapitalom omogućilo je povoljne razine zaduženosti, unatoč izazovnim industrijskim trendovima. Prosječni ponderirani neto dug prema EBITDA-i iznosi 1,1× u 2023. Općenito govoreći, dug je bio zajednički industrijski izazov, s mnogim igračima, prvenstveno HBIS-om i ArcelorMittalom, koji su prolazili kroz ozbiljne restrukturacije kako bi riješili svoj dug.

Regionalne tvrtke još uvijek nisu riješile problem viška ponude i stoga su oprezne s investicijama. Kapitalne investicije usporile su 2022., na vrhuncu rasta cijena metala, i ponovo su se povećale nakon što su se cijene stabilizirale. Kapitalne investicije kao postotak prodaje porasle su u 2023. za 1,4 postotna boda, što se može protumačiti kao optimističan signal u vezi s rješavanjem viška ponude i oporavkom količina. Također, analitičari procjenjuju da tvrtke alociraju višak sredstava prikupljenih tijekom razdoblja buma koji je industrija prošla od 2021. do 2022.

U ovoj i sljedećoj godini očekuje se rast cijena bakra i aluminija jer njihova upotreba u zelenoj tranziciji i elektrifikaciji omogućuje rastuću potražnju. Signali iz Kine su pozitivni zbog njenih mjera za poticanje ekonomije, a analitičari očekuju da će anticipacija potencijalnih nestašica ostati glavni pokretač cijena tih dvaju industrijskih metala u srednjoročnom razdoblju.

''Održavamo pesimističan pogled na željeznu rudu i čelik, jer će za njihov oporavak biti potreban brži oporavak kineskog sektora nekretnina (posebno u novim razvojnim projektima), što nije vrlo vjerojatno'', navode analitičari.

Podrška bi također trebala doći od monetarnog ublažavanja koje bi trebalo podržati krajnje sektore potrošnje i iscrpiti dio viška ponude. Više kamatne stope bile su među glavnim potisnicima potrošačkog povjerenja dosad.

''Vjerujemo da su zarade vezane uz cijene četiri ključna metala obuhvaćena ovom analizom – aluminij, bakar, čelik i željeznu rudu dosegnule dno i da će prihodi pokazati skromne jednoznamenkaste stope rasta u 2024. i 2025., kako se cijene metala oporavljaju'', zaključuju analitičari.