Kako rastuće cijene nafte 'uništavaju' potražnju i ubrzavaju energetsku tranziciju

Geopolitička destabilizacija Bliskog istoka, posebno zatvaranje Hormuškog tjesnaca, u kratkom je roku snažno povećala cijene nafte i poremetila opskrbne lance. Istodobno je aktiviran mehanizam prilagodbe potražnje koji danas djeluje brže i heterogenije nego u prethodnim naftnim krizama. Na tržištima nafte pojavljuju se prvi znakovi "uništavanja" potražnje, uslijed rasta cijena i pojave nestašice naftnih derivata.

Rizik višegodišnjeg smanjenja potražnje za naftom i derivatima s Bliskog istoka postaje sve izraženiji, predvođen Azijom, uz rastuće prelijevanje učinaka i na ostale dijelove svijeta. Nastavak ograničenja prolaza kroz Hormuški tjesnac mogao bi gurnuti cijenu nafte prema 160-180 dolara po barelu, ubrzavajući rast troškova goriva i nastavak erozije globalne potražnje, pri čemu se očekuje i pritisak na američke potrošače uslijed vjerojatnog rasta cijena na benzinskim crpkama.

Ne govorimo o strukturalnom kolapsu globalne potražnje za naftom

Znakovi prilagodbe odražavaju tržište koje već reagira na poremećaj, odnosno cijene nafte i potrebne količine. Nafta više nema utjecaj jednak onome iz 2022. godine kada je nastupila energetska kriza uslijed uvođenja sankcija Rusiji, a još manje u usporedbi s velikim naftnim krizama iz prošlog stoljeća. Razlog tome je energetska tranzicija prema drugim energentima, posebno obnovljivim.

Međutim, dostupni podaci IEA-e (International Energy Agency) i EIA-e (U.S. Energy Information Administration) upućuju na to da je riječ ponajprije o prilagodbi koja je nastala kao reakcija na cjenovni "skok" te se primjenjuje sektorski. Za sada još uvijek možemo reći privremeno, a ne trajno.

Dakle, ne govorimo o strukturalnom kolapsu globalne potražnje za naftom. Globalna potrošnja u 2026. ostaje blizu 104 milijuna barela dnevno, uz blagi pad na godišnjoj razini, dok potražnja za transportnim gorivima pokazuje veću otpornost u odnosu na petrokemijske sirovine, koji su se potvrdili kao najelastičniji segment potražne strane.

Energetska tranzicija i rast elektrifikacije mobilnosti projekt je koji traje desetljećima, no i u kratkom roku uočavaju se prilagodbe - koje u ovoj fazi teško nadoknađuju zaustavljenih 20 milijuna barela dnevno, koji su inače dolazili iz Arapskog zaljeva. Ipak, sve više eliminiraju budućnost "crnog zlata". SAD je još uvijek izostavljen iz prilagodbi na strani potražnje za naftom obzirom na to da oni mogu zadovoljiti svoje potrebe iz vlastite proizvodnje. No ako period viših cijena potraje i na tom tržištu ćemo vidjeti promjene.

Električna vozila sve su zastupljenija, što utječe na buduću potražnju za transportnim gorivom, čak i u Kini gdje je svako deseto vozilo na električni pogon. No u kratkom roku još uvijek se ne mogu kompenzirati gubici fizičke opskrbe iz Arapskog zaljeva.

Pojavljuje se rana faza prilagodbe, predvođena Azijom, koja će se vjerojatno s vremenom proširiti i na SAD, i dodatno učvrstiti "eroziju" potražnje - kao ključni mehanizam ponovne ravnoteže. Osjetljivost europskih tržišta goriva na cijene već se očituje u padu potražnje za loživim uljem. Globalno, zrakoplovne tvrtke smanjuju kapacitete uslijed rasta cijene mlaznog goriva, otkazuju letove te isključuju starije zrakoplove iz rotacija.

Posljednjih godina potražnja za naftom imala je rast u petrokemijskoj industriji, no prema IEA-u laka frakcija nafte (naphtha), LPG i etan (temeljne sirovine za daljnju kemijsku i proizvodnju plastike) zabilježili su najizraženije smanjenje potražnje među naftnim proizvodima. Sve je to posljedica rata na Bliskom istoku. Globalna potražnja za tim naftnim derivatima u drugom tromjesečju 2026. procjenjuje se nižom za 1,5 milijuna barela dnevno, nego u izvješću iz drugog veljače.

Uzmimo u obzir kako je dnevna potrošnja nafte uoči rata između Irana i SAD-a bila na razini 105 milijuna barela dnevno. Dakle ova brza reakcija nije zanemariva, obzirom na to da se petrokemijski sektor sastoji od relativno malog broja velikih, izrazito cjenovno osjetljivih sudionika koji su u pravilu snažno izloženi globalnim tržištima i međunarodnoj trgovini. Najveći pad potražnje je zabilježen na Bliskom istoku i u Aziji, no posredni efekti proširit će se na proizvođače u svim regijama.

Gubitak glavnih uvoznih sirovina potaknuo je snažan rast troškova i smanjenje proizvodnje petrokemijskog sektora između 10 posto i 30 posto kapaciteta, u petrokemijskim postrojenjima diljem Azije. Smanjenja su raspoređena po svim glavnim proizvodnim centrima, uključujući Kinu i Japan, a već su bila vidljiva u indijskim podacima za ožujak. Potražnja za naftom pala je za 14 posto, dok je potrošnja LPG‑a i etana, koji se primarno koriste u relativno neelastičnim domaćim tržištima, odnosno gdje ne postoji mogućnost supstitucije, pala za 12,5 posto.

Kombinacija niže azijske proizvodnje i smanjenog izvoza s Bliskog istoka već dovodi do oskudnih zaliha polimera na nekim tržištima, što prijeti poteškoćama za proizvodni, tekstilni, građevinski i ambalažni sektor. Proizvođači u SAD-u, gdje postoji višak sirovina, mogli bi oportunistički povisiti cijene, stope iskorištenja i izvoz. SAD, zahvaljujući vlastitoj proizvodnji i dostupnosti NGL-a (tekući ugljikovodici), djeluje kao parcijalni stabilizator sustava, ali nije imun na dugotrajan cjenovni šok. Slično tome, europski petrokemijski proizvođači mogli bi biti konkurentniji dok god dostupnost sirovina ostaje dovoljna.

Od alternativa, na primjer, u Kini su kemijski procesi koji koriste ugljen kao sirovinu, te su zabilježili znatno poboljšanje marži od veljače. Smatra se da postrojenja koja pretvaraju ugljen u polietilen i polipropilen (putem metanola) rade povećanim kapacitetima još od prošlogodišnjih carinskih poremećaja. Međutim, mogućnosti daljnjeg povećanja proizvodnje tih plastika, kao i polivinil-klorida (PVC) te poliesterskog prekursora etilen glikola, mogle bi biti ograničene.

Postojeće alternative, poput plastike biološkog podrijetla, recikliranja plastike i kružnog gospodarstva, nisu još dovoljno zaživjele, no definitivno je nešto što će biti alternativa u većem obujmu u nadolazećim godinama. Bioplastika je još uvijek, jedan i pol do dva puta skuplja od konvencionalne plastike. Prema izvještaju OECD-a reciklirano je svega devet posto plastike. A tek dolazi vrijeme da politike u području gnojiva počnu planirati sustavan prijelaz s gnojiva na bazi fosilnih goriva na organska gnojiva, uz odgovarajuću proračunsku potporu.

Ipak, uz mogućnost povećanja kamatnih stopa uslijed povećanja inflacije ostaje mogućnost znatnijeg slabljenja potražnje za naftom i naftnim derivatima zbog kontrakcije ukupnog gospodarstva ili tako izazvanih recesijskih učinaka. Očekivanja Bloomberga za ECB, u ovoj godini, ostavljaju mogućnost dva dizanja kamata, za Fed jedno spuštanje (0,7). Ipak, zbog rasta inflacije očekivanje za Fed vjerojatno će se revidirati.

Aktualna geopolitička nestabilnost ne signalizira kraj globalne potražnje za naftom, već ubrzava prijelaz u novu fazu tržišnih ciklusa obilježenu sporijim rastom, većom volatilnošću i snažnijom ulogom potražne prilagodbe.

Nafta postupno gubi status dominantne growth robe, ali ostaje ključni input globalnog gospodarstva, pri čemu će brzina i smjer budućih promjena ovisiti ponajprije o trajanju geopolitičkih poremećaja i tempu energetske tranzicije.