Što trebamo znati o američkom zakonu koji regulira stablecoine?

Kad bi se po nečemu pamtio rad američkog Kongresa, to bi bilo po loše nazvanoj legislativi. To se prvo odnosilo na "veliki prekrasni zakon", odnosno One Big Beautiful Bill, koji to nije bio, a sada imamo "genijalan zakon", odnosno GENIUS Act, koji to također nije.

Zakon pod nazivom Guiding and Establishing National Innovation for US Stablecoins Act, koji je američki Kongres ovoga tjedna usvojio, regulirao bi stabilne kriptovalute (stablecoine) i učinkovito ih preoblikovao iz vrijednosnih papira u sredstvo plaćanja. Iako postoji potreba za određenom regulacijom, budući da neki trgovci razmišljaju o izdavanju vlastitih stabilnih kriptovaluta, njihova šira upotreba nikako nije genijalan potez.

Zakon u financijski sustav i za potrošače unosi ogromne rizike. I to s kojom svrhom? Sjedinjene Države već imaju sredstvo plaćanja - zove se dolar i prilično dobro funkcionira.

Uloga kriptovaluta 

Svrha kriptovaluta tijekom većeg dijela njihove povijesti bila je nejasna (osim kad je riječ o plaćanju robe i usluga u sivoj ekonomiji). Tokenizacija ima potencijal da ubrza i pojednostavi plaćanja. No velik problem ostaje volatilnost: kriptovalute nisu stabilno sredstvo očuvanja vrijednosti i zato nisu korisne kao sredstvo plaćanja. Stabilne kriptovalute to pokušavaju riješiti vezivanjem za fiat valutu, poput dolara. To se može učiniti na više načina, najčešće korištenjem sredstava niskog rizika, poput trezorskih zapisa, kao jamstva.

No to ne znači potpunu vezanost za dolar. Čak i tečaj između dolara i tethera, najpopularnije stabilne kriptovalute, koja je većinom podržana američkim trezorskim zapisima, i dalje varira. Istina, stabilniji je od nezaštićenih kriptovaluta, ali i dalje nije savršeno stabilan.

Bloomberg

Izdavatelji kriptovaluta vrlo su slični bankama iz 30-ih godina 19. stoljeća, koje su također izdavale vlastite valute i bile pod nadzorom pojedinih saveznih država. Slično bi prema zakonu Genius Act kompanije koje izdaju manje od 10 milijardi dolara vrijednosti kriptovaluta nadzirale savezne države, dok bi veće izdavatelje nadgledala američka središnja banka Fed. 

Financijski gledano, 30-e godine 19. stoljeća bile su vrlo kaotične. Stalan nadzor bio je nužan jer je i najmanja naznaka devalvacije izazivala masovna povlačenja sredstava i propast banaka. Savezne države imale su različite standarde, a neke su svoje banke regulirale premalo, što je dovelo do gubitka povjerenja u sustav.

Tada potrošači nisu imali izbora jer općeprihvaćena fiat valuta još nije postojala. Danas Amerikanci mogu jednostavno koristiti dolare. Prodavači se ne moraju brinuti da će njihova vrijednost varirati, a vlasnici sredstava ne moraju strahovati da će valuta propasti. Središnja banka se brine da do toga ne dođe. I unatoč povremenoj inflaciji, Fed ima solidan povijesni rezultat.

Uvođenje stabilnih kriptovaluta također bi predstavljalo rizik za financijski sustav. Izdavatelji stabilnih kriptovaluta već sada postaju važan izvor potražnje za američke trezorske zapise. Tether ih je prošle godine kupio u vrijednosti većoj od 33 milijarde dolara i sada ih posjeduje više nego Njemačka. Ako tržište naraste, neke banke procjenjuju da bi izdavatelji stabilnih kriptovaluta mogli postati prisilni kupci (captive buyers) američkih trezorskih zapisa u iznosu od više tisuća milijardi dolara.

Glavni izazovi

Vlada bi to mogla smatrati korisnim jer bi pomoglo u održavanju niskih kamatnih stopa. No to istovremeno uvodi sistemski rizik. U slučaju masovnog povlačenja sredstava iz jedne velike kriptovalute, trezorski zapisi morali bi se brzo prodati, što bi moglo izazvati financijsku krizu ili potrebu za državnom intervencijom.

Razumno je zapitati se koje stvarne koristi donosi zakon Genius Act. Plaćanja bi mogla postati učinkovitija od sadašnjeg sustava koji se oslanja na banke te kreditne i debitne kartice, koje sve naplaćuju znatne naknade. No i izdavatelji stabilnih kriptovaluta morali bi naplaćivati naknade kako bi ostvarili profit.

Depositphotos

Trenutno većinu svojih prihoda ostvaruju od prinosa na rezervna sredstva. No kako bi ispunili regulatorne zahtjeve ili stekli povjerenje, ta sredstva moraju biti stabilna (u odnosu na dolar) i potpuno likvidna. Drugim riječima: moraju biti takva koja ne donose prinos. Jedini način za ostvarivanje profita uz istovremeno pokrivanje troškova regulacije bilo bi naplaćivanje provizija - vjerojatno ne nižih od onih koje naplaćuju kartičarske kuće ili banke.

Osim toga, postoje posebne zabrinutosti u vezi samog zakona Genius Act: regulatorni nadzor nije dovoljno strog, zbog čega bi nezakonita upotreba i dalje bila moguća. Odredbe o stečaju i izvršenju su nedostatne. Također, postoje sumnje u sukob interesa, osobito u vezi s predsjednikom čija obitelj izdaje vlastite tokene.

No najveće je pitanje zašto vlada želi olakšati upotrebu stabilnih kriptovaluta kao sredstva plaćanja. Time ne samo da stvara nepotrebne rizike, nego i potkopava vlastitu ulogu izdavatelja dolara.

Banka za međunarodne namire (BIS) ima bolji prijedlog: ako želimo prednosti kriptovaluta uz smanjenje rizika, i ako želimo bolje integrirati tehnologiju u centralno bankarstvo - jednostavno tokenizirajmo dolar.

-- Ovaj tekst izražava osobno mišljenje autora i ne nužno stavove uredničkog odbora Bloomberg LP-a ili njegovih vlasnika.