Kompanije masovno kupuju vlastite dionice – skriveni motor rasta na burzi

Veliki institucionalni investitori godinama se smatraju glavnim pokretačem tržišta dionica. U posljednjih nekoliko godina toj slici pridružio se i novi faktor: retail investitori koji kroz platforme za trgovanje i društvene mreže mogu pokrenuti snažne kratkoročne pomake. Ipak, iza jednog od najvažnijih izvora potražnje na američkom tržištu dionica stoji akter koji se rjeđe promatra u tom kontekstu – same kompanije.

Kompanije kao veliki kupci vlastitih dionica

Dok investitori analiziraju kamatne stope, inflaciju i poteze središnjih banaka, kompanije iz indeksa S&P 500 već godinama koriste jedan vrlo direktan mehanizam za vraćanje kapitala dioničarima – otkup vlastitih dionica (engl. buyback). Upravo ti programi postali su jedan od najvažnijih strukturnih izvora potražnje za dionicama na tržištu.

Logika tih otkupa je jednostavna: kada kompanija kupuje vlastite dionice, broj dionica u optjecaju se smanjuje, što automatski povećava zaradu po dionici za preostale dioničare, a dok manji broj dionica u optjecaju često može imati i pozitivan utjecaj na cijenu dionice, jer kompanija postaje dodatni kupac na tržištu.

Međutim, računovodstveni efekt je samo jedan dio priče, dok drugi često važniji, je sam tržišni efekt – kompanija postaje kupac vlastitih dionica i time direktno utječe na ravnotežu ponude i potražnje na burzi.

Rekordni programi otkupa

Upravo zato obujam otkupa posljednjih godina privlači sve veću pažnju investitora. Kompanije iz indeksa S&P 500 tijekom  2024. godine potrošile su oko 942,5 milijardi dolara na otkup vlastitih dionica, što je najviša godišnja razina u povijesti indeksa. Samo u posljednjem kvartalu te godine otkupljeno je oko 243 milijarde dolara dionica, dok je u prvom kvartalu 2025. godine buyback aktivnost dosegnula 293,5 milijardi dolara, što predstavlja kvartalni rekord.

Takvi iznosi znače da takav otkup nije samo sporedan faktor na tržištu, jer kada se taj obujam raspodijeli kroz godinu, dobiva se procjena da korporativni otkupi mogu predstavljati više milijardi dolara dnevne potražnje za dionicama. U tržištu gdje se cijene formiraju na temelju ravnoteže između kupaca i prodavača, takav kupac može imati značajan utjecaj na kretanje cijena.

Buyback kao amortizer tržišta

Upravo zato buyback programi često djeluju kao faktor koji može u dobroj mjeri amortizirati tržišta, odnosno kada je povećana aktivnost kompanija u otkupu vlastitih dionica, padovi na tržištu često nailaze na dodatnu potražnju, što može ublažiti sam pad. Suprotno tome, u periodima kada buyback aktivnosti privremeno stanu, tržište može postati znatno osetljivije na prodajne pritiske.

Jedan od razloga za to su takozvani blackout periodi (periodi zabrane kupovine). Mnoge kompanije u SAD-u obustavljaju otkup dionica nekoliko tjedana prije objave kvartalnih rezultata kako bi izbjegle potencijalni rizik trgovanja dok raspolažu informacijama koje još nisu javno objavljene, što dovodi do toga da tijekom tog perioda jedan od najvećih kupaca na tržištu privremeno nestaje.

Upravo zato treba pažljivo popratiti trenutak kada kompanije ponovo ulaze u takozvani open buyback window (period u kojem mogu nastaviti s otkupom vlastitih dionica). Taj trenutak često znači da se značajan izvor potražnje vraća na tržište.

Buyback aktivnost u 2026. godini počinje ponovo ubrzavati. Iako je trenutni tempo otkupa još uvijek niži u odnosu na rekordne razine iz 2024. godine, sve veći broj kompanija izlazi iz blackout perioda. Procjene ukazuju da je oko 59 posto kompanija iz indeksa S&P 500 od sredine veljače ponovno u otvorenom periodu otkupa, nakon što je oko 40 posto tvrtki izašlo iz faze zabrane od sredine siječnja.

Povijesni obrazac – buybacks na vrhu ciklusa

Povijesno gledano, periodi snažnih programa otkupa često su se poklapali s kasnim fazama tržišnog ciklusa. U godinama poput 2007. ili 2018. kompanije su agresivno otkupljivale vlastite dionice upravo u trenutku kada su profiti bili visoki i optimizam na tržištu izražen, ali su se u idućem periodu pojavili snažni makroekonomski šokovi koji su doveli do korekcije tržišta.

Međutim, posljednji ciklus pokazuje nešto drugačiju dinamiku. Tijekom 2024. godine, kada su programi otkupa dostigli rekordnih 942,5 milijardi dolara, indeks S&P 500 je istovremeno ostvario snažan rast od oko 25 posto. Slična dinamika nastavila se i tijekom 2025. godine, unatoč visokoj razini neizvjesnosti na tržištu, uključujući strah od trgovinskog sukoba zbog carina Donalda Trumpa, kao i spekulacije da je val optimizma oko umjetne inteligencije možda dosegnuo svoj vrhunac.

Bloomberg

Promjena strukture investitora

Jedno od objašnjenja leži upravo u promjeni strukture investitora na tržištu dionica. Za razliku od prethodnih ciklusa, danas značajan dio potražnje dolazi iz pasivnih investicijskih fondova koji automatski kupuju dionice kada kapital ulazi u indeksne ETF proizvode. Istovremeno, posljednjih godina porastao je i utjecaj retail investitora koji kroz digitalne platforme sudjeluju u trgovanju u znatno većem obujmu nego ranije.

Takva kombinacija faktora znači da se struktura potražnje na tržištu dionica postepeno mijenja. Dok su u prethodnim ciklusima programi otkupa često dolazili blizu vrha tržišta, i danas se oni pojavljuju u trenutku kada mnogi upozoravaju na moguće znakove kasne faze ciklusa. Međutim, za razliku od ranijih perioda, tržište se sada nalazi u okruženju u kojem dodatnu potražnju stvaraju i pasivni fondovi i individualni investitori, što može ublažiti i skratiti periode tržišne nestabilnosti.

To ne znači da se povijesni obrasci ne mogu ponoviti, ali trenutna kombinacija snažnih programa otkupa i stalnog priljeva kapitala u pasivne fondove ukazuje na to da tržište u ovom ciklusu funkcionira u nešto drukčijem strukturnom okruženju nego u prethodnim desetljećima. U kombinaciji s programima otkupa, to znači da američko tržište danas ima više paralelnih izvora potražnje nego u prethodnim ciklusima.

 

Zanimljivo je da u ovom trenutku optimizam investitora ne dolazi samo s tržišta dionica. Sličan signal vidi se i na tržištu obveznica. Razlika u prinosima između korporativnih i državnih obveznica, takozvani spread, nalazi se na povijesno niskoj razini. To znači da investitori ne traže veliku dodatnu premiju za držanje korporativnog duga, što obično ukazuje na relativno visoku razinu povjerenja u financijsko stanje kompanija.

U periodima ozbiljne krize ili recesije, ti spreadovi obično naglo rastu jer investitori zahtijevaju veću kompenzaciju za rizik. Trenutno stanje na tržištu obveznica zato ukazuje na to da, unatoč čestim pričama o potencijalnom balonu na tržištu dionica, investitori i dalje ne pokazuju znakove široko rasprostranjenog straha.

Može li otkup vlastitih dionica ponovno podržati tržište

U takvom okruženju programi otkupa mogu imati dodatni značaj, odnosno prosječan dnevni obujam trgovanja povezan s  programima otkupa trenutno je oko 1,2 puta veći nego u istom periodu prošle godine, ali je i dalje značajno niži u odnosu na rekordnu 2024. godinu. To stvara zanimljiv jaz. Buyback aktivnost je u porastu u odnosu na prethodnu godinu, ali još uvijek nije dosegnula razine koje su prethodno pratile snažan rast tržišta. Upravo tu nastaje ključno pitanje za investitore – bi li povratak buyback aktivnosti na razine iz 2024. godine mogao ponovo pojačati potražnju na tržištu dionica?

Ako se taj jaz zaista popuni, kombinacija korporativnih otkupa, pasivnih ETF tokova i kontinuiranog priljeva retail kapitala mogla bi ponovno postati snažan faktor podrške tržištu. Kako sve veći broj kompanija izlazi iz blackout perioda i ponovo aktivira svoje programe otkupa, korporativni sektor bi ponovno mogao postati jedan od najvećih kupaca na tržištu. Ako se povijesni obrazac ponovi, tokovi otkupa mogli bi predstavljati dodatni izvor potražnje koji pomaže tržištu da zadrži optimizam čak i u okruženju u kojem se sve češće govori o potencijalnim balonima i precijenjenosti dionica.

Zbog toga priča o otkupu vlastitih dionica nije samo tehnički detalj u financijskim izvješćima kompanija, nego je i pitanje tko zapravo kupuje dionice i koliko kapitala ulazi na tržište. A u trenutku kada kompanije raspolažu stotinama milijardi dolara za otkup vlastitih dioncia, odgovor na to pitanje može imati značajan utjecaj na smjer u kojem će se tržište kretati.