U 2025. godini dogodio se procvat na tržištu ETF-ova, ali što se događa kada se fond zatvori ili spoji s drugim?

U SAD-u je 2025. godina gotovo školska godina za industriju ETF-ova. Američko tržište ETF-ova, vrijedno oko 13 bilijuna dolara, na putu je da do kraja godine dosegne rekorde u smislu priljeva, broja novih proizvoda i prometa. Ove je godine u američke ETF-ove ušlo oko 1,4 bilijuna dolara, s više od tisuću novih ETF-ova koji su izašli na tržište, a ukupni godišnji promet ETF-ova također je dosegao novi maksimum. Prema Bloomberg Intelligenceu, posljednji put kada se "trostruka kruna" rekorda u istoj godini dogodila bila je 2021. godine.

Upravo te "savršene" statistike postavljaju pitanje koliko je ovaj tempo održiv. Viši analitičar za ETF-ove Bloomberg Intelligencea, Eric Balchunas, upozorava da bi sljedeća godina mogla donijeti "suočavanje sa stvarnošću", bilo zbog izazovnijeg tržišnog okruženja ili prekomjernog rizika u najagresivnijim proizvodima. Bloomberg Intelligence također primjećuje da većina priljeva i dalje dolazi od niskocjenovnih indeksnih ETF-ova, dok segment aktivno upravljanih ETF-ova također brzo raste: oni su činili više od 30 posto svih priljeva i oko 84 posto novih izdanja ove godine.

Ukratko: industrija se širi ne samo po veličini već i po složenosti proizvoda, a s tim raste i važnost pitanja što se događa kada pojedinačni ETF izgubi tržišnu podršku i "umre".

Globalno: ETF-ovi kao zadani ulaz na tržište, pritisak na nišne teme

Slika koju pokazuje američko tržište uvelike je u skladu s globalnim trendovima. Krešo Vugrinčić iz tvrtke Intercapital Securities procjenjuje da je globalno tržište ETF-ova "u vrlo dobroj formi" te da su ETF-ovi postali "zadana ulazna točka na tržišta kapitala" i za male i za institucionalne ulagače.

Prema njegovim riječima, diverzificirani dionički proizvodi i dalje privlače najviše priljeva: "Najviše priljeva i dalje bilježe diverzificirani dionički ETF-ovi, posebno oni povezani sa SAD-om, velikim indeksima i tehnologijom." Također ističe snažan interes za obvezničke ETF-ove.

Sličnu sliku prikazuje i Udruženje banaka Slovenije (ZBS) koje naglašava da globalno tržište ETF-ova ostaje "robustno i dobro diverzificirano", iako ga obilježava volatilnost na financijskim tržištima i promjene monetarne politike. ZBS navodi da su ove godine "najveće priljeve zabilježili ETF-ovi koji prate tehnološke i indekse održivosti", što potvrđuje da ulagači u pasivne proizvode i dalje traže kombinaciju rasta i dugoročnih strukturnih tema.

Gdje se onda tržište ohladilo? Vugrinčić je jasan: pritisak je primjetan kod proizvoda čija je priča preuska ili su lansirani prekasno. "Pritisak je vidljiv kod nišnih i preusko definiranih tematskih ETF-ova, posebno onih koji su lansirani na vrhuncu određenih trendova", kaže. ZBS u svojim odgovorima također upozorava da će segment tematskih i nišnih ETF-ova najvjerojatnije biti u prvom planu konsolidacije u nadolazećim godinama.

ETF-ovi u odnosu na aktivne fondove

Jedna od ključnih rasprava u 2025. godini ostaje usporedba pasivnih proizvoda s aktivno upravljanim fondovima. Prema Vugrinčiću, ETF-ovi su "u prosjeku konkurentniji ili bolji" od aktivno upravljanih fondova, ističući tri razloga: "Niži troškovi koji dugoročno imaju veliki utjecaj na prinose, dosljedna izloženost tržištu bez rizika od pogrešnog ulaska na tržište te činjenica da je teško sustavno nadmašiti indeks u jakim tržišnim ciklusima." Dodaje i važan kontekst: aktivni fondovi mogu imati dobre pojedinačne godine, "ali dugoročno većina zaostaje za pasivnim rješenjima."

ZBS slično napominje da su pasivni ETF-ovi "općenito pratili indekse, što je osiguravalo stabilne, predvidljive prinose", dok su aktivno upravljani fondovi pokazali znatno raspršenije rezultate. Razlike u prinosima, kažu, proizlaze iz "strukture troškova, odabira ulaganja i odgovora na tržišne uvjete"; ETF-ovi obično imaju niže troškove, dok aktivni fondovi mogu nadmašiti tržište pod određenim uvjetima, ali također nose veći rizik od nedovoljne ili pretjerane učinkovitosti.

 

Triglav Investments promatra tržište ETF-ova iz perspektive upravitelja uzajamnih fondova. Naglašavaju da su ETF-ovi važan i etabliran dio globalnog tržišta kapitala i "relevantan investicijski izbor", ali pojašnjavaju da ne mogu dati detaljne komentare u vezi s priljevima/odljevima, zatvaranjima fondova i strukturom ETF industrije.

Unatoč tome, ističu prednosti aktivnog pristupa: "Aktivno upravljanje omogućuje prilagodbu portfelja tržišnim uvjetima, upravljanje rizicima, selektivni odabir ulaganja i iskorištavanje prilika koje pasivni proizvodi često ne mogu riješiti, posebno u nestabilnijim ili manje učinkovitim tržišnim segmentima." Stoga ETF-ove vide kao dopunu širem investicijskom spektru, a ne kao izravnu zamjenu za aktivno upravljane uzajamne fondove.

Što znači kad ETF "umre" – i što se u praksi događa s investitorom?

Scenarij koji izaziva najviše pitanja među investitorima je kada ETF "umre". U praksi to znači da upravitelj ETF-a zatvara fond ili ga spaja s drugim fondom. Prema stručnjacima, to se obično događa zbog: (1) preniske vrijednosti imovine (AUM) koja ne pokriva troškove upravljanja, (2) premalog interesa investitora ili (3) strateških odluka upravitelja o konsolidaciji proizvoda.

Vugrinčić nadalje naglašava da takav ishod nije nužno negativan. "ETF se može zatvoriti ili spojiti, ali to nije smrt u negativnom smislu za investitora", kaže. Ključna je, međutim, njegova opaska da zatvaranje općenito nije povezano s kvalitetom ulaganja: "Važno je naglasiti da zatvaranje ETF-a nije povezano s kvalitetom ulaganja u fond, već s ekonomikom proizvoda." Razlozi su često isključivo poslovni: premalo imovine u odnosu na troškove, preklapanje s drugim fondovima istog izdavatelja ili racionalizacija ponude.

Što se događa s investitorima nakon zatvaranja? Vugrinčić vrlo precizno opisuje proces: "U slučaju zatvaranja, fond se likvidira po neto vrijednosti imovine (NAV) koja se temelji na trenutnoj tržišnoj cijeni komponenti portfelja; investitori primaju novac na račun i nema gubitka imovine zbog samog zatvaranja." Slično napominje ZBS koji naglašava da upravitelj obično proda portfelj i "isplati odgovarajuću vrijednost investitorima".

Rizici se, međutim, mogu pojaviti na razini provedbe. ZBS ističe "mogućnost privremenog pritiska likvidnosti, tržišni rizik tijekom procesa likvidacije i moguće porezne posljedice, ovisno o jurisdikciji". Vugrinčić pojašnajva da su glavni rizici "operativne prirode": kratkoročna nelikvidnost, širi raspon između kupovne i prodajne cijene, mogući porezni događaji i potreba za ponovnim ulaganjem kapitala. "Za dugoročnog investitora ovo je više neugodnost nego stvarni financijski rizik", zaključuje.