Slovenski stručnjak oko preuzimanja Ljubljanske burze - 'Hrvatima treba čestitati'

Nakon što je Vlada Republike Slovenije zaustavila planove hrvatske FINA-e da postane većinski vlasnik Ljubljanske burze stjecanjem većinskog udjela u Zagrebačkoj burzi, ovog tjedna još uvijek čekamo odluku Agencije za tržište vrijednosnih papira (ATVP). Nakon vladine odluke na zatvorenoj sjednici u četvrtak, Agencija je odluku odgodila za nekoliko dana.

Politika je tek prošli mjesec shvatila da je riječ o važnoj temi i pitanju od nacionalnog interesa. Danas su hrvatski mirovinski fondovi najveći institucionalni investitori na Ljubljanskoj burzi, koji kroz dobit od dividendi i rasta upravljaju imovinom vrijednom oko 30 posto bruto domaćeg proizvoda južnog susjeda.

Igor Štemberger iz brokerske kuće Ilirika ističe da je ATVP bio spreman podržati preuzimanje. Smatra da bi Slovenija sada trebala odgovoriti ponudom za preuzimanje Ljubljanske burze, možda čak i Zagrebačke burze. Što on predlaže, a što smatra realnim, s obzirom na činjenicu da je potonja 100-postotni vlasnik Ljubljanske burze? Zašto, po njegovom mišljenju, ne bismo smjeli propustiti ovu priliku i što bi značila moguća regionalna specijalizirana burza, koja bi mogla nastati sinergijama između dviju zemalja? I zašto, po njegovom mišljenju, trebaju Slovenci čestitati Hrvatima?

Nakon vladine odluke, koju su neki očekivali (posebno hrvatska strana), kakve su vaše reakcije? Jeste li možda u kontaktu i s hrvatskom stranom?

Takva vladina odluka zapravo nije bila očekivana. Očekivali smo potvrdu namjere ili mogućnosti da Agencija da suglasnost za preuzimanje. Takva vladina odluka zapravo je bila iznenađenje.

Niste mislili da će vlada na takav način pristupiti toj stvari, posebno u posljednjih mjesec dana?

Apsolutno pozdravljam vladinu odluku. Smatram je korisnom, vrlo pozitivnom, ali nije bila očekivana. Sada Agencija još mora odlučiti, ali nakon ove odluke nemaju istu moć koju je agencija imala prije vladine odluke.

Koje su opcije na stolu?

Agencija za tržište vrijednosnih papira odgodila je odluku do sljedećeg tjedna (s Štembergerom smo razgovarali prošli petak), što sugerira da je odluka pripremljena samo s jedne strane ili u potvrdi, što se naravno nedvojbeno promijenilo na temelju odluke vlade. To potvrđuju i okolnosti.

Veselinovič kaže da se time otvaraju vrata mogućnosti ponovnog preuzimanja vlasništva nad Ljubljanskom burzom. Kako na to gledate? U kojem bi obliku ta mogućnost bila realna?

Osobno sam bio uvjeren da će vlasti, vlada ili nadležno ministarstvo, kao i SSH, odmah na početku reagirati na ovu namjeru. To bi mi se činilo potpuno normalnim s obzirom na važnu gospodarsku infrastrukturu koju burza prirodno predstavlja. To se nije dogodilo. Trebalo nam je puno vremena, prošlo je nekoliko mjeseci i jučerašnja poruka je drugačija. To naravno otvara mogućnost pregovora ili mogućnost interesa ili postupka za stjecanje vlasništva i nad Ljubljanskom, a možda i nad Zagrebačkom burzom. Čvrsto vjerujem da postoji želja, volja, pa čak i određena snaga da se to ostvari.

Da bi preuzimanje zapravo i prošlo? U kojem omjeru?

Mislim da bi operater Slovenske državne stambene korporacije (SDH) u Sloveniji bio gotovo obvezan organizirati konzorcij ozbiljnih velikih slovenskih tvrtki koje imaju osnovu biti dobri vlasnici, da mogu razvijati burzu. To također razvija gospodarstvo, daje novim tvrtkama priliku za ulazak na burzu, za dobivanje kapitala na burzi, te omogućuje naprednim startupovima da se razvijaju kroz štednju stanovništva. Takav korak mi se čini ne samo logičnim, već i nužnim za razvoj slovenske države, razvoj slovenskog gospodarstva, što nam se u ovom trenutku nesumnjivo nudi.

Ako bi se pojavila takva inicijativa, bi li se i Ilirika na bilo koji način pridružila?

Mi smo naravno vrlo mali igrač, moja tvrtka je mala u usporedbi sa slovenskim gigantima koji su uvršteni na burzu, govorimo o velikim tvrtkama poput Telekoma, Petrola, Zavarovalnice Sava, Zavarovalnice Triglav. Ako bismo bili pozvani, rado bismo se pridružili i bili dio takvog procesa. Bila bi nam čast i zadovoljstvo.

Prema vašim informacijama, poduzima li SSH išta po tom pitanju?

Ne znam. Ali posljednjih mjeseci odbacili su mogućnost bilo kakvog utjecaja na tvrtke u njihovom vlasništvu, menadžere, što mi se, kao što sam rekao, u tom trenutku nije činilo ispravnim.

Mislite li da će sada biti drugačije?

Država je naravno vlasnik SSH-a i s obzirom na jučerašnju odluku, očekivao bih ovakve upute.

Kako procjenjujete vrijednost ovog potencijalnog posla? Kako bi se odredila cijena?

Cijena je stvar pregovora. Unutar analitičkog odjela izračunali smo da bi vrijednost takvog posla - pod nekim normalnim okolnostima - bila između 18 i 19 milijuna eura. Međutim, procjena posla uvijek ovisi o objema stranama. Što o tome misle vlasnik i prodavatelj i koliko je kupac spreman platiti, ali ovdje se ne radi o bilo kojoj tvrtki i bilo kakvoj infrastrukturi. Ovo je važna infrastruktura od koje zemlja može puno zaraditi, može razviti potencijal mnogih tvrtki, koje će naravno tijekom godina pokazati svoju veličinu.

U intervjuu za MMC rekli ste da ne možete zamisliti da bi se ova trenutna situacija odvijala bez suglasnosti vlade ili bez neke vrste dogovora. Što ste time mislili? Mislite li da obje vlade i obje strane već razgovaraju?

Mislim da su hrvatski političari i vodstvo hrvatske države dobri, jako dobro rade, imaju dobru strategiju, dobro napreduju. Ako ih pogledate na europskoj sceni, nastupaju jako dobro, učinkovito i brzo su obnovili zemlju nakon velikih poteškoća koje su imali zbog rata i raspada svoje zemlje.

Čvrsto sam uvjeren da se političari sastaju, razgovaraju i u tome su uspjeli. Navodno su se obratili nekome iz jednog od naših odjela i dogovorili se s njim da ih pusti u ovu važnu slovensku infrastrukturu. Čvrsto sam uvjeren da bez neke vrste dogovora namjera nikada ne bi bila objavljena, jer su računali na uspjeh. Također je bilo očito, ili u zadnji čas, da je uspjeh spriječen. S jučerašnjom sjednicom vlade.

Radilo bi se o nekoj važnoj osobi na visokoj poziciji.

Sigurno se ne mogu složiti i raspravljati o tome s nekim tko nema važnu poziciju i utjecaj, jer se ništa ne bi dogodilo.

Bobo

U ovoj hipotetskoj situaciji, to bi bilo u nečijem interesu.

To morate pitati nekog drugog.

Jedno od pitanja koje se postavlja ili koje je postavio jedan od izvora jest, može li država biti dobar vlasnik?

U ovom odnosu s Hrvatima imamo mnogo negativnih rezultata. Mnogo smo izgubili, izgubili smo na svim razinama, na svim razinama međunarodnih sudova. Bili smo neuspješni u tužbi i u sporu oko Piranskog zaljeva. Ukratko, bili smo neuspješni sa štedišama Ljubljanske banke i ovdje, naravno, gubimo i gubimo.

Teško mi je komentirati razlog svega ovoga. Možda su drugi sugovornici prikladniji. Samo vidim da su u mnogim slučajevima bili neusporedivo učinkovitiji, uspješniji i pobjeđivali su i u sporovima u kojima smo i mi bili u pravu.

Mislite li da i naše tržište kapitala nije uspjelo prepoznati potencijal za razvoj u nekim ključnim trenucima?

Ne. To su ljudi koji su vodili državu. Mirovinska reforma je krivo postavljena za vrijeme Ropovog ministarstva ili čak kasnije u vladi. Te su dogovore vodili i propali tajkuni koji su postavljali slovenski mirovinski sustav. Napravljen je potpuno krivo. Za razliku od nas, Hrvati su slijedili model skandinavskih zemalja, gledali su modele mirovinskih sustava u europskim zemljama i odabrali najučinkovitiji. To je od njihovih menadžera zahtijevalo više znanja, u tim mirovinskim sustavima imaju znatno više mogućnosti ulaganja u dionice, što od menadžera zahtijeva određenu odgovornost.

To je jasno pokazalo da smo opet potpuno pogriješili i da su Hrvati postali vrlo uspješni menadžeri u našim tvrtkama. Mislim da imaju udjele gotovo svugdje, negdje do 30 posto vlasništva u važnim tvrtkama, a u nekima čak i puno više. U Zavarovalnici Sava također imaju znatno veće udjele i mislim da svaki dan postoji rizik od preuzimanja ili najave namjere preuzimanja. To znači da smo zakazali: država i vodstvo države, tržište kapitala uopće nije krivo. Krka je bila 60 eura po dionici kada su je kupili Hrvati, danas je 210 kada je kupuju Slovenci. Ovdje mogu držati ogledalo uspjehu vođenja države, postavljanju institucija, postavljanju sustava, a također i svojevrsnoj transparentnosti i podršci koju je država dala Ljubljanskoj burzi.

Tržišta kapitala, međutim, posluju otvoreno, cilj je privući što više investitora.

Jedno je jesu li investitori raspršeni. Drugo je hoće li se investitori koncentrirati i preuzeti važne vitalne gospodarske sektore. Govorimo o nekim preuzimanjima koja se odvijaju pred našim očima, jer se ne odvijaju nužno u potpunosti u skladu s propisima i zakonima. Teško mi je tvrditi da bilo koja hrvatska tvrtka posjeduje više od 30 posto Sava Reinsurance Company, ali ako to čini, onda se moramo zapitati gdje su naše institucije koje bi trebale regulirati tržište i zašto se to dopušta, jer je kod 30 posto ili 33 posto već potrebna objava namjere.

Vi u medijima nagađate da biste trebali posjedovati više od 48 posto Sava Reinsurance Company. Gdje su institucije koje bi trebale postaviti granicu i staviti stvari na pravo mjesto? Možemo razgovarati o tim okolnostima, ali ne smijemo zaboraviti najvažnije, a to je da država ne može očekivati ​​da ljudi koji su živjeli u komunističkom sustavu do 1991. poznaju tržišta kapitala i da poznaju dionice, da mogu analizirati burzovne indekse i da će ih sustav u tome učinkovito podržati. Država je ovdje trebala odigrati prvu ulogu. Osnovali smo burzu da bismo zadovoljili strance i eksproprijirali slovensku imovinu ili je privatizirali. Ali država je također bila dužna razmišljati korak ili dva unaprijed, kako se ne bi događale tajkunske afere, kako ljudi ne bi krali na veliko i na malo bez sankcija. Sve je to smanjilo važnost i želju za ulaganjem u vrijednosne papire. Država je ovdje zakazala u mnogim područjima. I ako ništa drugo, bila je dužna pružiti podršku da se stvari dovedu na pravi put. Dakle, ukinula je pomoć, ukinula okvire i naravno da smo dobili vlasnike koji su vlasnici - vlastitim zaslugama, da, ali na nekim mjestima već su koncentrirani 30 posto vlasnika.

Dakle, njihov BDP više nije samo turizam. Njihov BDP su i prihodi od ovih investicija koje imaju ovdje, u trgovačkim društvima. Ali, u pravu su. Bili su pametni, mudro su postupili. Pitanje je zašto mi nismo ovako postupili. To je naš problem, a ne njihov. Treba im čestitati, to su činjenice.

Ali kako sada možemo nastaviti ili mudro završiti ovu priču, koji je najbrži i najbolji scenarij?

Država bi trebala naložiti upravitelju državne imovine, tj. SSH-u, da okupi kvalitetne, vrhunske slovenske tvrtke koje mogu pokazati podobnost takvog preuzimanja - i financijski i u smislu tradicije i strukture - da pripreme ponudu, namjeru da to učine, objave je i uđu u pregovore s hrvatskim vlastima o kupnji Zagrebške ili barem pregovaraju o tome što mogu podijeliti kao partneri u vlasničkom udjelu tih društava.

Partnerstvo između hrvatske i slovenske strane?

Ovo je jedna opcija, ili ljubljanska strana zagrebačke i ljubljanske burze. Zašto ne bismo bili ambiciozniji? Možda bismo mogli malo zasukati rukave, malo se više potruditi, zar ne? Naravno, potrebno je imati znanje za vođenje ovakve strukture, ali, možda?

Marko Bombač, predsjednik uprave Ljubljanske burze | Bloomberg Adria

Što bi to donijelo razvoju tržišta ako bismo ušli u takvo vlasništvo?

Odmah nakon rata, kada je njihov predsjednik Tuđman imao malo drugačiji način razmišljanja, stranci su počeli razmišljati o osnivanju nekakvog financijskog centra za regiju, možda negdje drugdje. U to vrijeme, Ljubljana je imala iznimnu priliku steći takvu vrstu znanja i pozicije, ali mi nismo znali kako to učiniti, nismo uspjeli.

Kad me pitate, što bismo uopće mogli dobiti takvim potezom? Možda bismo postali neka vrsta, ili barem pokazali tu ambiciju, da bismo željeli postati mali regionalni centar za koji bismo se mogli specijalizirati. Možda bismo mogli biti centar za tvrtke koje žele nove vlasnike, gdje, na primjer, imaju vlasnike koji su već stari, koji nemaju izlaza, koji nemaju nasljednike i možda bi tražili nove vlasnike putem takve burze. Ovo je samo jedan primjer. Ovdje ima dosta takvih tvrtki, u Hrvatskoj, Austriji i Italiji.

 

Možda bismo mogli biti važan centar za razvoj mladih tvrtki. Mladi ljudi su naravno talentirani, obrazovani su, nemaju dovoljno kapitala, ali imaju dobre ideje. Razumijemo da su možda tri od 10 realna, ali ovdje bi mladi startupovi mogli dobiti kapital, mogli bi rasti. To su važne tvrtke koje mogu značiti razvoj novih tehnologija, pa bi mogli i zapošljavati. Time bi se dobili obrazovani ljudi koji bi ovdje radili, stvarali u financijama. To bi bilo snažno obogaćenje, korak naprijed. Ovo bi također bio hrabar potez koji bi mladima dao određeni optimizam i svakako vrlo dobra polazna točka za dobru strategiju.