Što znači kad je dionica skupa ili jeftina? Brzi vodič kroz PE i multiplikatore

Često u našim, ali i svjetskim analizama tržišta kapitala, možete pročitati kako su dionice umjetne inteligencije "skupe" ili "precijenjene". No što to zapravo znači? Postoji niz načina za procjenu vrijednosti kompanije od složenih modela diskontiranih novčanih tokova do jednostavnijih pokazatelja koji nude brzi uvid u to koliko je neka dionica skupa ili jeftina. Jedan od najčešće korištenih pokazatelja u tu svrhu su multiplikatori poput P/E omjera.

Multiplikatori omogućuju investitorima da u nekoliko sekundi steknu okvirnu sliku o valuaciji kompanije, a nastavku objašnjavamo što multiplikatori zapravo znače i kako ih koristiti za procjenu je li neka kompanija realno vrednovana, precijenjena ili podcijenjena.

Sama cijena dionice nije pokazatelj njezine vrijednosti

Uzmimo za primjer tri poznate tehnološke kompanije: Microsoft, Nvidia i Palantir. Na prvi pogled, prema nominalnoj cijeni dionice, Microsoft se čini najskupljim jer njegova dionica trenutno kotira više od Nvidie ili Palantira. No nominalna cijena sama po sebi ne govori ništa o stvarnoj vrijednosti kompanije.

Zato investitori, kada žele procijeniti koliko je neka kompanija zapravo velika, gledaju tržišnu kapitalizaciju: ukupnu vrijednost svih izdanih dionica. Ona pokazuje kolika je ukupna vrijednost koju tržište pripisuje toj kompaniji. Primjerice, iako Nvidia ima manju cijenu po dionici od Microsofta, njezina je tržišna kapitalizacija veća. To znači da je Nvidia, po tržišnoj vrijednosti, veća kompanija. Razlog za manju cijenu pojedine dionice leži u činjenici da Nvidia ima više izdanih dionica, pa se vlasništvo nad kompanijom jednostavno dijeli na veći broj dijelova.

Ali ni to nam još ne govori koliko "vrijednosti" zapravo dobivamo za svoj novac. Da bismo to razumjeli, moramo pogledati multiplikatore, odnosno koliko zarade, prihoda ili imovine stoji iza svakog uloženog eura.

Multiplikatori iliti multiple

Biste li dvije nekretnine uspoređivali samo po njihovoj ukupnoj cijeni? Vjerojatno ne. Kod nekretnina najčešće gledamo cijenu po kvadratnom metru, jer nam to daje realniju sliku o tome je li nekretnina skupa ili jeftina u usporedbi s drugima.

Na tržištu dionica sličnu funkciju imaju multiplikatori. Oni nam pokazuju koliko plaćamo za "jedan kvadrat", u ovom slučaju, za jednu jedinicu vrijednosti. Najpoznatiji među njima je PE omjer (price-to-earnings), koji pokazuje koliko investitori plaćaju za svaku jedinicu zarade koju kompanija ostvaruje.

Vratimo se na primjer naših triju kompanija. Na prvi pogled, dionica Microsofta kotira više od 2 puta dionice Palantira, pa bi netko mogao pomisliti da je skuplja. No kada pogledamo PE omjer, slika se potpuno mijenja, Palantir je zapravo više od trinaest puta skuplji od Microsofta u odnosu na zaradu koju ostvaruje. Slično je i s Nvidiom: iako cijena njezine dionice slično kotira kao Palantir, PE omjer pokazuje da je Palantir otprilike devet puta skuplji. Ali što to zapravo znači i kako protumačiti P/E omjer?

PE omjer nam pokazuje koliko investitori plaćaju za svaku jedinicu zarade kompanije. Primjerice, Palantir trenutno ima PE od 496, što znači da za jednu dionicu plaćamo 496 puta više nego što ta kompanija zaradi po toj dionici u jednoj godini. S druge strane, Microsoft ima PE od 36, što čini ovu dionicu znatno "jeftinijom" u odnosu na ostvarenu zaradu. Jednostavnije rečeno, ako bi zarade kompanija ostale iste, trebalo bi nam 496 godina da povratimo investiciju u Palantir, dok bi za Microsoft bilo dovoljno 36 godina. Ova perspektiva pomaže investitorima bolje razumjeti vrijednost dionice i koliko je ona skupa ili povoljna u odnosu na zaradu koju generira.

Visok P/E nije uvijek loš i nizak P/E nije uvijek dobar

Multiplikatori mogu biti koristan brzi indikator za procjenu je li dionica skupa ili jeftina, ali važno je imati na umu i druge čimbenike. Slično kao kod nekretnina: nekretnina koja košta manje po kvadratu ne mora biti bolja ako se nalazi na lošijoj lokaciji ili je starija.

Visok PE omjer može značiti da tržište očekuje snažan rast kompanije u budućnosti, ali isto tako može biti znak da je dionica precijenjena. S druge strane, nizak PE može sugerirati da je dionica podcijenjena, ali isto tako može ukazivati na to da tržište očekuje pad dobiti u budućnosti. Dakle, PE daje brz uvid u relativnu cijenu dionice, ali ga uvijek treba promatrati u kontekstu rasta, sektora, priče i ukupnog poslovanja kompanije.

 

Zanimljiv primjer kada nizak PE nije bio pouzdan pokazatelj dolazi iz europske autoindustrije. Volkswagen je prošle godine imao PE od oko 3,5, što na prvi pogled izgleda izuzetno jeftino (za 3.5 godina kompanija zaradi našu investiciju). Međutim, razlog niske vrijednosti nije bio slučajan. Europska autoindustrija tada se suočavala s kombinacijom carinskih i konkurencijskih pritisaka, što se negativno odrazilo na dobit kompanija.

Zbog toga je, unatoč padu cijene dionice, PE Volkswagen-a rastao, jer je dobit padala još brže od cijene dionice. Rezultat je taj da je dionica od početka 2024. izgubila oko 15 posto vrijednosti, iako se na prvi pogled činila jeftinom. Do danas je, zanimljivo, PE porastao na oko 6, gotovo dvostruko više nego prošle godine, upravo zbog značajnog pada dobiti. Ovaj primjer pokazuje da nizak PE ne znači automatski jeftinu dionicu. Uvijek je važno razumjeti kontekst poslovanja i faktore koji utječu na zaradu.

Slične paralele mogu se povući i s visokim PE omjerom.  On ne mora uvijek značiti da je dionica precijenjena. Visok PE često odražava očekivanja tržišta o snažnom rastu kompanije u budućnosti, ali važno je sagledati i realne temelje tog rasta.

Zaključno, multiplikatori poput PE omjera odličan su alat za brzinski uvid u relativnu vrijednost dionica, ali ih treba koristiti u kontekstu cjelokupnog poslovanja, sektorskih trendova i makroekonomskih uvjeta.