Vodič za početnike - kako ulagati u indeks S&P 500

Glavni burzovni indeksi ostvarili su dvoznamenkaste povrate u 2024. godini, pa ne čudi da postoji veliki interes među malim ulagačima da budu dio uspona burze. Mnogi koji prvi put ulaze na burzu najčešće biraju investicije koje prate najveće indekse, a obično je to američki indeks, poput S&P 500 ili globalni indeks MSCI World koji uključuje gotovo 1500 dionica najvećih kotiranih kompanija na razvijene burze.

Pogledali smo kako mali ulagači mogu ulagati u te indekse, a postoji nekoliko načina. Radi lakšeg predstavljanja, fokusirat ćemo se na indeks S&P 500, jer je to jedan od najpoznatijih indeksa u svijetu koji uključuje 500 najvećih američkih kompanija po tržišnoj kapitalizaciji. Među njima su Apple, Microsoft, Amazon, Alphabet, Tesla, Nvidia i Meta.

Zbog svoje široke diversifikacije i povijesno stabilnog rasta, ovaj indeks je čest izbor malih ulagača koji žele dugoročno obogatiti svoju imovinu. Iako indeks uključuje 500 najvećih tzv blue chip kompanije, spomenute tvrtke poznate kao "veličanstvenih sedam" - predstavljaju čak trećinu ukupne tržišne kapitalizacije indeksa.

 

 

Oni koji bi željeli nešto ravnomjerniju raspodjelu unutar indeksa, bez obzira na tržišnu kapitalizaciju pojedine dionice, mogli bi uložiti u S&P 500 Equal Weight Index. Da su "veličanstvenih sedam" pokretač ovog indeksa potvrđuje i usporedba prinosa dvaju spomenutih indeksa - klasični S&P 500 u 2024. godini bilježi prinos od 25 posto, a S&P 500 Equal Weight Index gotovo 11 posto.

Neki analitičari ocjenjuju zdravlje američkog gospodarstva analizirajući samo 25 dionica s najvećom tržišnom kapitalizacijom unutar indeksa S&P 500, iza "veličanstvenih sedam", a to su dionice Netflixa, Vise, MasterCarda, Exxon Mobila, Walmarta, Banke Amerike i JP. Morgan.

Čak i S&P 500 može imati lošu godinu

U posljednjih 60 godina vrijednost indeksa S&P 500 samo je 15 puta zabilježila negativan godišnji prinos, dok je u ostalim godinama ulaganje u ovaj indeks investitorima uglavnom donosilo dvoznamenkaste povrate. Posljednje negativno razdoblje bilo je 2022. godine, kada je vrijednost indeksa padala 19 posto godišnje (u dolarima). Posljedica je to raznih događaja - postcovidnog razdoblja, rata u Ukrajini, energetske krize i visoke inflacije.

U prosjeku je ovaj indeks tijekom 60 godina ostvario nominalni prinos od 8,8 posto (prije inflacije). U 2024. S&P 500 bilježi povrat od 25 posto i (tek) je 20. najprofitabilniji indeks u svijetu. Prethode mu tri blue chip indeksa iz Adria regije - makedonski MBI20 s prinosom od 60 posto, slovenski SBITOP i srpski Belex, oba s prinosom većim od 30 posto. Riječ je o marginalnim tržištima koja imaju brojne izazove - uglavnom veći rizik, volatilnost i nelikvidnost burzi, što nije svojstveno razvijenim tržištima poput američkog.

Na burzi nema jamstava i zanimljive priče su napisane iz generiranih rinosa. Postoje bikovi i medvjedi, krahovi i oporavak, recesije i napuhavanje balona, ​​skokovi inflacije i intervencije središnje banke, promjene u skupu kompanija koje čine indeks. Bez obzira na sve to, dugoročni investitori danas mogu biti vrlo sretni gledajući svoje portfelje.

Primjer: Da ste ulagali 100 eura mjesečno u S&P 500 indeks posljednjih 10 godina, danas biste na računu imali 23.500 eura (uzimajući u obzir inflaciju). Ulaganje jednakih iznosa u redovnim intervalima, bez obzira na cijenu vrijednosnica, jedna je od popularnijih investicijskih strategija malih investitora. To je takozvani DCA (Dollar-Cost Averaging).

 

Kako ulagati kao mali investitor?

Kao što je spomenuto, ne možemo ulagati izravno u S&P 500, ali to možemo učiniti kroz različite fondove ili financijske instrumente koji prate indeks ili čija je vrijednost povezana s vrijednošću indeksa. Dionički indeksi su tzv. tržišni prosjeci i daju ulagačima pojednostavljeni pregled onoga što se događa na tržištu bez analize svih 500 dionica u indeksu. Na temelju ovih indeksa kreiraju se različiti proizvodi koji često koriste indekse kao mjeru uspješnosti upravljanja (benchmark). Neki slijede te indekse, više ili manje uspješno (pasivna strategija), dok ih drugi pokušavaju pobijediti (aktivna strategija ulaganja).

1. Fondovi kojima se trguje na burzi (ETF)

ETF-ovi (Exchange-Traded Funds) su fondovi koji kotiraju na burzi i čije se dionice mogu kupiti preko burzovnog posrednika. Većina ETF-ova ima pasivnu strategiju upravljanja i jednostavno prati unaprijed određene indekse. Kupnjom ETF-a investitor kupuje raznoliku košaricu. Na primjer, u slučaju S&P 500, on se sastoji od 500 kompanija koje su uključene u navedeni indeks. ETF-ovi se često preporučuju početnicima koji žele sami ulagati, a ne znaju koje dionice kupiti. Prednosti ulaganja u ETF-ove su:

• Niski troškovi upravljanja: ETF-ovi su poznati po vrlo niskim provizijama, od 0 do 0,2 posto, ovisno o pružatelju, veličini fonda i investicijskoj politici ulaganja (kao što su tržišta u razvoju, razvijena tržišta, određene industrije).

• Diverzifikacija: Jednom kupnjom kupujemo raznoliku košaricu ulaganja.

• Likvidnost: ETF-ovi se mogu kupiti ili prodati tijekom radnog vremena na otvorenom tržištu. Malim ulagačima preporuča se odabrati ETF koji ima dovoljnu kritičnu masu ili najviše imovine pod upravljanjem (među usporedivim), jer to često rezultira najnižim troškovima.

 

Popularan ETF s investicijskom politikom ulaganja u S&P 500:

Porezno gledano, malim ulagačima je praktičnije odabrati akumulacijski ETF, što znači da se dividende ne isplaćuju, već akumuliraju i reinvestiraju. S druge strane, distribucijski ETF-ovi isplaćuju dividendu, što znači da ih ulagač mora prijaviti poreznoj upravi i platiti porez svake godine (posljedično će imati više posla i poreznih obveza, pa u pravilu ulagači koji ne ovise o novčanom toku od dividendi odlučiti da ih već treba reinvestirati na razini fonda). Na platformi justETF.com pronašli smo 13 akumulacijskih ETF-ova s ​​investicijskom politikom praćenja ili repliciranja prinosa S&P 500 indeksa. Izdvajamo prvih pet najvećih.

Zašto europski maloprodajni ulagač ne može ulagati u popularne američke ETF-ove kao što su Vanguard, SPDR, iShares ili ARK Innovations

Europski propisi zahtijevaju od izdavatelja ETF-ova da dostave takozvani KIID - dokument s ključnim podacima za ulagatelje - u svrhu marketinga financijskih instrumenata malim ulagačima na europskom tlu. To predstavlja transparentan i jednoobrazan financijski instrument, a istovremeno omogućuje laku međusobnu usporedbu. Mnogi pružatelji ETF-a u SAD-u ne odlučuju izdati KIID-ove.

Kako možemo kupiti ETF-ove?

Da bismo kupili ETF, moramo imati otvoren račun za trgovanje kod financijske institucije koja ima licencu za brokersko tržište u zemlji u kojoj živimo i koja nudi trgovanje ETF-om. Tradicionalno, takve usluge nude banke i brokerske kuće. U posljednjem desetljeću online brokerima kao što su Interactive Brokers, eToro, Trading 212, Trade Republic pridružile su se i neobanke poput Revoluta i N26 koje osim vođenja transakcijskih računa nude i mogućnosti ulaganja u razne investicijske instrumente iz dionica , uključujući ETF-ove - ove. Za kupnju ili prodaju kod ovih internetskih pružatelja oduzima se iznos od jedan do tri eura po transakciji. Neki također nude planove štednje putem ETF-ova, koji su bez transakcijskih naknada. Kada samostalno ulažete preko inozemnih ponuđača, osim financijskog znanja potrebno je i znanje engleskog jezika.

 

 

2. Neuvršteni zajednički fondovi

Najpopularniji način ulaganja među stanovništvom i dalje su klasični investicijski fondovi kojima se ne trguje na burzi. Ukupna vrijednost imovine pod upravljanjem otvorenih investicijskih fondova s ​​javnom ponudom (UCITS fondova) i alternativnih investicijskih fondova u Srbiji je oko milijardu i pol eura.

Od toga su alternativni investicijski fondovi, koji postoje oko dvije godine, pod upravljanjem na razini od otprilike 80 do 100 milijuna eura. Nije poznato koliki je dio imovine uložen u fondove koji ulažu u američke tvrtke iz S&P 500 indeksa. Uzajamne fondove nude specijalizirani pružatelji usluga kao što su društva za upravljanje. Ovim fondovima upravljaju profesionalni upravitelji koji svojom strategijom aktivnog upravljanja često pokušavaju nadmašiti S&P 500 indeks.

Ove fondove obično biraju investitori koji žele podršku i savjete na svom materinjem jeziku. Međutim, troškovi upravljanja često su puno veći od troškova upravljanja ETF-om. Ti troškovi značajno utječu na profitabilnost, često upravo zbog većih troškova aktivnog upravljanja fondovima koji ne zadovoljavaju kriterije indeksa te, posljedično, na uspješnost ETF-ova, kod kojih su ti troškovi znatno niži. Često se uspjeh aktivnog upravljanja ne mjeri indeksom S&P 500, već indeksom MSCI USA, koji uključuje 590 američkih blue chip dionica.

Prednosti zajedničkih fondova:

• Jednostavnost korištenja: kupnja i prodaja obavljaju se putem upravitelja fondova, bez potrebe za trgovinskim računom.

• Profesionalno upravljanje: upravitelji prilagođavaju sredstva u skladu s promjenama na tržištu. Investitor dobiva savjete na svom materinjem jeziku, što često nije moguće pri samostalnom trgovanju putem stranih platformi.

Mane zajedničkih fondova:

• Veći troškovi upravljanja: prosječne naknade su veće od ETF-ova, što može utjecati na prinos.

• Nema momentalne likvidnosti: transakcije isplata mogu potrajati danima.

3. Mirovinski fondovi

Dobrovoljni mirovinski fondovi u Srbiji postoje od 2006. godine, a do sada se u njih odlučilo uložiti više od 222.000 ljudi s više od 300.000 sklopljenih ugovora.

Usporedbe radi, kada je riječ o regiji, ti su mirovinski fondovi u Sloveniji dobrovoljni, a u Hrvatskoj obvezni. Najveći broj Slovenaca (njih 613.000) štedi na burzi putem mirovinskih fondova u koje je uloženo 3,3 milijarde eura imovine. Riječ je o dugoročnim investicijskim planovima kojima upravljaju mirovinska društva, a vezani su uz fondove s različitim strategijama, ovisno o dobi štediše. To su takozvani fondovi životnog ciklusa.

Mnogi pružatelji mirovinskih fondova, osim ulaganja u obveznice i dionice, značajan dio imovine pojedinih fondova usmjeravaju na burzovne indekse kao što je S&P 500. Uplate u fondove vrše se iz neto ili bruto plaće, ovisno o tome je li plaća se pojedinačno ili kolektivno osiguranje. U fondovima životnog ciklusa mlađi su ulagači izloženiji dioničkim ulaganjima. Što su bliže mirovini, to se više povlače u sigurna ulaganja, često kada fondovi nude zajamčene povrate. Investitor ne može pristupiti štednji do mirovine.

Osnovna pravila ulaganja u dionice Ulažemo u burze dugoročno, odnosno na razdoblje duže od 10 godina. Ostali financijski proizvodi, ne dionice, prikladni su za kraća dospijeća. Indeks S&P 500 povijesno je u prosjeku bilježio rast od osam do 10 posto godišnje. Nema garancija na burzi. To znači da prošli prinosi nisu garancija da će se nastaviti u budućnosti. Ove godine, S&P 500 je ostvario prinos od 25 posto. Prema mišljenju mnogih analitičara, takav rezultat će biti teško ponoviti 2025. godine. Pri tome je važna i psihologija investitora. Morate biti svjesni da na burzi postoje usponi i padovi, korekcija cijena od 10 ili 20 posto na burzi ne bi trebala iznenaditi. Efikasnost troškova. Kada ulažemo u različite financijske proizvode, moramo napraviti domaću zadaću, tj. analiza troškova. Troškovi, poput inflacije, smanjuju prinose, stoga je važno razumjeti kako troškovi mogu dugoročno utjecati na zaradu. Sistematičnost i disciplina. Kada ulažemo u burze, moramo biti dosljedni. Također je neophodno razumjeti i koristiti "compounding" u svoju korist. To je efekt grude od snijega - što je duže kotrljate, lopta će biti veća. Raspršivanje. Iako je S&P 500 indeks široko diverzificiran, važno je uključiti i druge investicije u portfolio, možemo dodati "prstohvat" europskih ili azijskih dionica, plemenitih metala, nekretnina i tako dalje. Sastav portfelja zavisi od sklonosti riziku, postojeće imovine i ciljeva štednje.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar