Toplinski valovi i suša koja je pogodila Europu, za koju znanstvenici tvrde da bi mogla biti najgora u 500 godina, bili su razlog i kaosu u transportu jer su visoke temperature ovoga ljeta ostavile traga na tračnicama, pistama i prometnicama.
Prometna autocesta A14 kod Cambridgea u Engleskoj bila je zatvorena zbog deformiranja asfalta koji je postao pogodniji za daskaše nego za automobile.
Slično se događalo na cestama u Americi, Australiji, Kini i Africi. S rastom temperatura i velikim vrućinama, prometna infrastruktura, i naročito ceste, postaje sve osjetljivija. Prema procjeni jedne studije iz 2017. godine, do 2080. godine toplinski valovi bit će zaslužni za 92 posto oštećenja u europskom transportnom sektoru, uglavnom zato što su ceste izgrađene za svježije vremenske prilike.
Prema jednom drugom istraživanju, oko 35 posto cesta nema dovoljno kvalitetan materijal za sadašnje klimatske uvjete.
"Maksimalne temperature koje su građevinari uzimali u obzir sada su sve češće premašene", izjavio je direktor Centra za prometne studije na Sveučilištu Texas Amit Bhasin.
"Tada se dizajn naprosto počinje urušavati."
Premda postoje zrakoplovi, brodovi i vlakovi, za veliki dio opskrbe zaslužan je cestovni promet. Kako se ceste oštećuju, postaje jasnije da će ekonomski trošak nedjelovanja biti velik.
Dobra je vijest da postoji tehnologija koja može pomoći. Loša je vijest da bi vlade za to odmah morale izdvajati veliku količinu novca.
Pogubni učinak
Gotovo svi načini na koje globalno zagrijavanje utječe na klimu imaju pogubni učinak na ceste. Osim visokih temperatura, velike količine kiše i poplava također urušavaju prometnice. Cijena popravka može biti vrtoglava.
U Australiji je vlada između 2010. i 2014. potrošila 6,4 milijarde američkih dolara kako bi popravila oštećenja na cestama.
U hladnijim predjelima također ima problema. Prema Kanadskom klimatskom institutu, više od polovice zimskih cesta u toj zemlji, napravljenih na smrznutim jezerima ili rijekama, za tridesetak će godina postati neupotrebljive ili ih se neće moći graditi, što može odsjeći cijele regije.
U slučaju da se sada ne poduzmu konkretni koraci, cijena popravljanja i održavanja cesta globalno će astronomski porasti. Samo u Africi iznos bi do kraja stoljeća bio 183,6 milijardi dolara, navode na Sveučilištu Colorado.
Kao što je obično slučaj, prevencija je jeftinija.
Kanada bi, odabirom boljih materijala koji su otporniji na klimatske uvjete i promjene, troškove mogla smanjiti za 90 posto, odnosno oko 4,1 milijardu američkih dolara godišnje do 2050. godine.
Troškovi održavanja su ipak tek dio problema. Prekidi komunikacije zbog oštećenja prometnica također prijete.
Bloomberg Mercury
Tragičan kolaps mosta Morandi 2018. godine koštao je Genovu šest milijuna eura dnevno zbog poremećaja u teretnom prometu.
Slabije i srednje razvijene zemlje posebno su ranjive zbog manjka resursa.
Izbor materijala
Čini se da je jedino rješenje, ako ne računamo teleportaciju ili leteće kamione, promjena načina na koji se ceste prave. Većina ih je napravljena od asfalta. Asfalt je prilagodljiv, no korišteni bitumen pri visokim se temperaturama omekšava. S obzirom na to da je tamne boje, asfalt lakše upija sunčevu svjetlost i tako se zagrijava.
Mnoge su autoceste pak napravljene od betonskih ploča. One traže manju brigu oko održavanja i traju dulje, no skuplje su. Pri visokim temperaturama betonske se ploče šire i jedna drugu guraju, postajući neravne.
Sada već postoje relativno priuštiva rješenja kako bi se površina cesta očuvala na manjoj temperaturi, poput boja koje blokiraju utjecaj sunca. Također postoje mjesta poput Dubaija gdje se, premda površinske temperature dođu i do 60 stupnjeva, lokalne ceste zbog vrlo skupih polimera koji se dodaju bitumenu ne deformiraju.
"Sve to nije toliko tehnički koliko sociopolitički problem. Prečesto donositelji odluka imaju kratkotrajnu viziju, a troškovi održavanja cesta postoje tijekom njihova cijelog vijeka trajanja", istaknuo je Ladd Keith, profesor održive gradnje sa Sveučilišta Arizona.
U Belgiji betonske nogostupe ojačavaju čeličnim šipkama kako bi izdržali i najteže uvjete, što je skuplje, ali i dugovječnije.
Ceste podložne poplavama također mogu imati koristi od novih tehnologija. U Australiji više od tisuću kilometara cesta u Queenslandu izgrađeno je uz korištenje pjenastog bitumena gdje se zrak i voda u bitumen ušpricavaju pri visokom pritisku. Prilikom miješanja sa sastavnicama asfalta stvara se vodonepropusni sloj.
Većina ovih tehnika je izvan domašaja zemalja u razvoju. A postoji i dodatni problem. Polimeri i druge kemikalije koje mogu pomoći proizvode se iz fosilnih goriva.
Kako ističe Bhasin, mnoge postojeće tehnologije ostavljaju veći ugljični otisak.
Zato znanstvenici u Nizozemskoj ili Švedskoj testiraju korištenje bio-ljepenki, kao što je lignin, kako bi se zamijenile one bitumenske. U Južnoj Africi pak rade na korištenju istrošenih gumenih proizvoda, kao što su stare gume, kako bi se poboljšale performanse cestovnih materijala.
Jedna od mogućih varijanti testiranih u SAD-u je dodavanje reciklirane plastike u bitumen.
"U budućnosti ćemo morati praviti puno otporniji asfalt i bit će vrlo skupo jer su nam jedina opcija zasad aditivi. Moramo naći jeftinije varijante", rekao je Georges Mturi iz južnoafričkog industrijskog istraživačkog centra CISR.
.webp){kind=icon}