text size
Zašto ih jednostavno ne bismo izgradili u svemiru?
Dok se podatkovni centri suočavaju s rastućim troškovima, preopterećenim resursima i sve većim političkim otporom, niz poduzetnika – Jeff Bezos, Elon Musk, Eric Schmidt – iznio je mogućnost obrade i pohrane podataka na satelitima u niskoj Zemljinoj orbiti, koristeći velike solarne panele za napajanje. To je luda ideja i itekako vrijedna podrške.
Podatkovni centri ključni su element digitalnog gospodarstva jer pokreću sve, od računarstva u oblaku do umjetne inteligencije. Problem je u tome što također zahtijevaju puno zemljišta, energije i vode. Njihova izgradnja često podrazumijeva prolazak kroz šumu pravila o izdavanju dozvola, sudskih sporova i povremenih prosvjeda, a može stajati milijarde. Neki političari pozivaju na moratorije ili čak potpunu zabranu.
Čitaj više
Solarna energija u svemiru rješenje je koje traži problem
Nijedan od tehnoloških moćnika koji troše stotine milijardi dolara na budućnost umjetne inteligencije još nije iznio uvjerljiv argument o tome zašto trebamo pretvoriti planet u divovsku bateriju za robote.
08.05.2026
Meta želi napajati podatkovne centre energijom odaslanom iz svemira
Vizija tvrtke Overview Energy o svemirskoj elektrani koja odašilje energiju natrag na Zemlju još uvijek je hipotetska. Startup nastavlja razvijati i testirati svoju temeljnu tehnologiju, s planovima za prvu orbitalnu demonstraciju 2028. godine.
29.04.2026
AI podatkovni centri u svemiru – budućnost ili znanstvena fantastika?
Elon Musk i drugi tehnološki milijarderi razmatraju smještanje masivnih AI podatkovnih centara u svemir, pri čemu SpaceX planira IPO od 30 milijardi dolara kako bi financirao taj pothvat.
14.01.2026
Prvi pucnjevi Trećeg svjetskog rata bit će ispaljeni u svemiru
Prvi pucnjevi sljedećeg svjetskog rata gotovo će sigurno biti ispaljeni u svemiru, uz istovremenu razmjenu plotuna u kibernetičkom prostoru, koji se sve više preklapa sa svemirskom domenom.
06.04.2026
Prebacivanje tog procesa u svemir moglo bi (u teoriji) zaobići takve probleme. Do određene mjere, to se već događa. Prošle je godine Starcloud Inc. poslao procesorsku jedinicu tvrtke Nvidia Corp. u orbitu. Axiom Space Inc. lansirao je u siječnju dva čvora podatkovnog centra, za koje navodi da će "postaviti temelje za računarstvo u oblaku smješteno u svemiru". Blue Origin LLC i SpaceX planiraju velika sazviježđa jedinica za obradu podataka. Industrijski prijedlozi predviđaju postavljanje stotina tisuća satelita u orbitu tijekom sljedećih nekoliko desetljeća.
Zanemare li se praktične prepreke, ovo bi moglo donijeti brojne prednosti. Svemirski podatkovni centri neće morati savladavati urbanističke prepreke, osiguravati prava služnosti ili čekati na priključke na komunalnu mrežu. Modularni dizajni mogli bi olakšati njihovo širenje. U vakuumu svemira neće trošiti vodu, stvarati buku niti uznemiravati gradske vlasti. Niti će se itko žaliti na to koliko su ružni.
Energija bi mogla biti još veća prednost. Očekuje se da će podatkovni centri do 2030. godine generirati gotovo polovicu rasta potražnje za električnom energijom u SAD-u, što će pogoršati uska grla i preopteretiti mrežu. U svemiru je, s druge strane, energija obilna. U povoljnim orbitama sateliti mogu imati pristup gotovo kontinuiranoj solarnoj energiji visokog intenziteta, izbjegavajući vremenske nepogode i atmosfersko slabljenje. Kao rezultat toga, određeni solarni panel u svemiru mogao bi proizvesti pet puta više energije od svog zemaljskog ekvivalenta, prema jednoj analizi industrije.
Još zanimljivije, orbitalni podatkovni centri – koji će zahtijevati učestale isporuke hardvera, panela i slično – mogli bi stvoriti održivu potražnju za lansiranjem teških raketa. To bi moglo potaknuti inovacije u procesima, masovnu proizvodnju i standardizaciju, čime bi se znatno smanjili troškovi.
Jedna studija Googleovih istraživača pokazala je da bi (da malo pojednostavimo) 180 lansiranja SpaceX-ove rakete Starship godišnje, uz procijenjenu stopu učenja kompanije, moglo smanjiti cijene lansiranja na samo 200 dolara po kilogramu tijekom jednog desetljeća; to ne samo da bi pomoglo da svemirski podatkovni centri postanu cjenovno konkurentni, već bi potencijalno otvorilo goleme nove prilike u orbiti, kako znanstvene tako i komercijalne.
Unatoč svemu tome, zamki je napretek. Hlađenje ovih sustava zahtijevat će radijatore za raspršivanje topline u svemir, što je neprovjeren proces u takvom opsegu. Radijacija bi mogla oštetiti čipove ili uzrokovati prekide u podacima. Mogle bi biti potrebne stotine satelita da bi se dosegla snaga jednog velikog podatkovnog centra – plus dodatni za servisiranje i popravke – što potencijalno stvara gužvu, sudare i svemirski otpad. Prema bilo kojoj računici, ekonomičnost lansiranja bit će izazov.
Ukratko, orbitalni podatkovni centri mogu se pokazati kao potpuno iracionalan poslovni poduhvat. No to nije razlog za protivljenje. Umjesto toga, kreatori politika trebali bi se usmjeriti na izgradnju infrastrukture koja općenitije podržava lansiranje u svemir – korake koji bi bili korisni čak i ako se orbitalni podatkovni centri ne ostvare, a još više ako se ostvare.
Kao jedan primjer, savezne agencije trebale bi surađivati s tvrtkama za obradu podataka u orbiti na zadacima kao što su praćenje svemirskog otpada ili filtriranje snimaka promatranja Zemlje. Ako obrada u svemiru može skratiti vrijeme prijenosa i ubrzati analizu, profitirat će i javni i privatni sektor. Slično tome, usmjereni napori da se prošire kapaciteti svemirskih luka, smanji birokracija za lansiranja i financira istraživanje i razvoj relevantnih tehnologija – kao što su lagani radijatori, optičke laserske veze ili robotska montaža – mogli bi imati goleme koristi za širu svemirsku ekonomiju, a da ne spominjemo zemaljsku znanost.
Kakva god bila sudbina podatkovnih centara, takvi će koraci samo ubrzati američko svemirsko djelovanje i inovacije. Malo je toga za izgubiti, a svemir za dobiti.
.webp){kind=icon}
