Europski nogomet ulazi u zonu pravne nestabilnosti. Premier liga pokušava uvesti ograničenja troškova kroz nova pravila o "anchoringu" i "squad-cost ratio", dok Udruga profesionalnih nogometaša (PFA) najavljuje tužbe. La Liga pokušava igrati ligaške utakmice u Sjedinjenim Državama, ali se suočava s otporom igrača i sindikata AFE.
Zajednički nazivnik ovih trenutnih problema i izazova u najvećoj europskoj sportskoj industriji je nedostatak "kolektivnog ugovora (CBA)" koji bi definirao pravila, troškove i prava kroz pregovore, a ne kroz jednostrane odluke.
U američkom sportu takvi su ugovori temelj sustava, uravnotežujući interese vlasnika i igrača, pružajući antimonopolsku zaštitu pravilima o plaćama i čineći svaku promjenu provedivom.
UEFA je uvela "Pravilo o troškovima momčadi" koje ograničava troškove klubova na 70 posto ukupnih prihoda, s postupnim prijelazom do 2025. Kazne već postoje, Roma i nekoliko drugih klubova već su se našli pod lupom zbog prekoračenja ograničenja. Premier liga ide korak dalje, "anchoring" bi vezao ukupnu potrošnju klubova za višekratnik prihoda najslabije momčadi.
Čitaj više
U Europi se stadion financira obveznicama, u regiji i dalje entuzijazmom i kreditima
Sporting iz Lisabona prikupio je 225 milijuna eura prodajom obveznica za modernizaciju stadiona i njegovo pretvaranje u zabavni centar.
09.11.2025
Real Madrid tuži UEFA-u i traži milijarde: Superliga se vraća na velika vrata
Nakon gotovo pet godina pravnog i političkog rata oko projekta Superlige, Real Madrid pokrenuo je novi front, ovaj put sudski.
03.11.2025
Koliko zemlje regije gube ili dobivaju plasmanom na Svjetsko prvenstvo
Plasman na Svjetsko prvenstvo 2026. godine za nacionalne saveze iz regije nije samo sportski cilj nego i financijski događaj koji odlučuje o bilanci četverogodišnjeg ciklusa.
02.11.2025
Prijevara od 500 milijuna dolara otkriva nestabilnost nogometnih financija
Tvrtka 777 Partners stekla je udjele u sedam nogometnih klubova i bila je blizu kupnje Evertona.
26.10.2025
"Anchoring" i "squad-cost ratio" su posve nove institucije u nogometu/Bloomberg
Sindikat igrača tvrdi da se time krši pravo na zaradu, dok neki klubovi upozoravaju na konkurentsku slabost protiv Real Madrida, PSG-a i Bayerna. Rezultat su prijetnje tužbama, a ne stabilnošću.
S druge strane, La Liga pokušava povećati svoj komercijalni doseg igranjem utakmica u SAD-u. Iako je američki sudski slučaj Relevent protiv USSF-a otvorio vrata takvim planovima, otpor igrača ostao je snažan. Sindikat AFE odbacuje mogućnost igranja utakmica izvan Španjolske bez prethodnog dogovora i jamstava o opterećenju i sigurnosti igrača. U oba slučaja, Engleskoj i Španjolskoj, problem je isti, pravila se nameću umjesto da se pregovaraju.
Pravni okvir: Kolektivni ugovor kao "štit"
U europskom kontekstu postoji čvrst temelj za takav okvir. Presuda u slučaju Albany iz 1999. potvrdila je da kolektivni ugovori koji se odnose na uvjete rada i zapošljavanja nisu podložni antimonopolskim ograničenjima iz članka 101. UFEU-a. Drugim riječima, ako se lige i sindikati dogovore o ograničenju plaća, podjeli prihoda, uvjetima putovanja ili minimalnim plaćama, ti mehanizmi postaju pravno legitimni.
U suprotnom, ako ih liga jednostrano nametne, otvara vrata parnicama i pojedinačnim tužbama, što se upravo događa s Premier ligom. U Sjedinjenim Državama taj princip ima jasan naziv "nezakonsko izuzeće rada". Zahvaljujući kolektivnim ugovorima, ograničenju plaća, porezu na luksuz i tako dalje, escrow sustavi prolaze kao legalni jer su rezultat pregovora, a ne monopolističkih odluka. Zato NBA, NFL i MLB rijetko završavaju na sudu. U Europi svaki pokušaj kontrole troškova završava političkom ili pravnom krizom.
Zašto kolektivni ugovor ima smisla i za klubove?
Kolektivni ugovor ne bi bio ustupak igračima, već osiguranje za sve strane.
Prvo, donosi predvidljivost troškova, dogovoreni platni razred i iznimke (npr. domaći, veterani) stabiliziraju tržište. Drugo, uvodi mir na radu, ako postoje jasni mehanizmi za štrajk, arbitražu i rješavanje sporova, sukobi su rjeđi i kraći. Treće, podržava konkurentsku ravnotežu, ograničenje i donja granica se pregovaraju kao paket, čime se sprječava utrka u trošenju i demotiviraju manji klubovi. Četvrto, daje društvenu licencu, odluke o rasporedima, odmorima i utakmicama izvan teritorija prolaze kroz sistemsku provjeru, a ne kroz medijske ratove.
I konačno, smanjuje troškove sudskih sporova, svaka promjena pravila postaje pregovarana, a ne nametnuta.
Što bi točno sadržavao europski kolektivni ugovor?
Europski kolektivni ugovor mogao bi se oslanjati na nekoliko ključnih stupova koji bi povezali sportski i radni okvir na način koji do sada nije postojao u nogometu.
Depositphotos
Prvi je financijski modul, koji bi definirao prag potrošnje u skladu s UEFA-inim pravilom od 70 posto prihoda, s mogućnošću fleksibilnog sustava "poreza na luksuz" za klubove koji prelaze limit. Takav pristup uključivao bi i minimalni "prag plaća", koji bi jamčio da se određeni dio prihoda mora usmjeriti na plaće igrača i razvoj akademija. Time bi se istovremeno postigla kontrola troškova i očuvala konkurentnost manjih klubova.
Drugi stup odnosi se na zdravlje igrača i opterećenje poslom. Kolektivni ugovor morao bi jasno propisati maksimalan broj utakmica po sezoni, obvezne dane odmora i standardizirane protokole putovanja. Posebno važan element bio bi obvezan pristanak igrača na utakmice izvan teritorija matične zemlje, što bi spriječilo situacije poput otpora u La Ligi pri pokušaju igranja utakmica u SAD-u. Sve ideje o razvoju lige trebale bi se unaprijed dogovoriti s izravnim izvršiteljima, igračima.
Treći element je transparentnost i nadzor. Potrebno je osnovati neovisno tijelo koje bi pratilo poštivanje pravila potrošnje, revidiralo troškove klubova i jednom godišnje objavljivalo javna izvješća o financijskoj disciplini. Takav mehanizam povećao bi povjerenje između klubova, sindikata i regulatornih tijela, ali i spriječio nagađanja o selektivnoj primjeni pravila.
Konačno, kolektivni ugovor trebao bi imati jasno definirano trajanje i mehanizam prilagodbe. Razdoblje od pet do šest godina s klauzulom o "ponovnom otvaranju" omogućilo bi pregovore u slučaju naglih promjena prihoda od TV prava, poremećaja na tržištu ili ekonomskih kriza. To bi osiguralo fleksibilnost sustava i njegovu dugoročnu održivost.
Takav model, američka iskustva su sasvim jasna, donio bi klubovima sigurnost i predvidljivost, a igračima status partnera u procesu donošenja odluka. Bio bi to prvi istinski institucionalni okvir koji europski nogomet uspostavlja između tržišne dinamike i radničkih prava.
Vrijeme je za redefiniranje odnosa
UEFA, Premier liga i La Liga danas su na raskrižju, pokušavajući uravnotežiti komercijalni rast i održivost, ali to čine bez formalnog mehanizma pregovaranja.
Dokle god se pravila nameću odozgo, svaki pokušaj reforme riskira postati novi sudski slučaj. Kolektivni ugovor, po uzoru na američke lige, mogao bi tome stati na kraj, pretvarajući troškove, rizike i prava u međusobni dogovor, a ne u sukob.
.webp){kind=icon}
