U Europi se stadion financira obveznicama, u regiji i dalje entuzijazmom i kreditima

Sporting iz Lisabona prikupio je 225 milijuna eura prodajom obveznica za modernizaciju stadiona i njegovo pretvaranje u zabavni centar. Prodaju je organizirao J.P. Morgan, a izdanje nosi fiksnu kamatu od 5,75 posto i rok od 28 godina. Obveznice imaju granični investicijski rejting (BBB DBRS, BBB– Fitch), a potražnja je dosegnula dvije milijarde eura, 8,5 puta više od ponuđenog iznosa. Većina kupaca dolazi iz Sjedinjenih Država, što još jednom potvrđuje da američki kapital i dalje vodi u segmentu sportskog financiranja.

Prema riječima Mihaela Blažekovića, voditelja analiza Bloomberg Adrije, ovakvi projekti više nisu rijetkost. "Na razvijenijim tržištima kapitala nije ništa neuobičajeno da se nogometni klubovi zadužuju putem obveznica, pogotovo u Europi. Klubovi su često niskoprofitabilni, gotovo svi su na neto razini negativni, pa se takvi aranžmani promatraju kroz imovinu i brend, a ne kroz dobit."

Investitori u Sportingov projekt ne kupuju samo sportski rezultat, nego "venue economics", tokove prihoda od koncerata, ugostiteljstva, muzeja i brendiranih prostora koji stadion čine aktivnom imovinom 365 dana u godini. Lokacija u jednom od najskupljih lisabonskih kvartova i predstojeće Svjetsko prvenstvo 2030. koje Portugal suorganizira, dodatno smanjuju rizik i povećavaju atraktivnost.

Blažeković napominje da su rashodi plaća najveći teret klubovima, često i preko 50 posto ukupnih troškova. "U Juventusu su plaće 60 posto rashoda, u Borussiji Dortmund oko 40 posto. Uz takve strukture, većina klubova ovisi o transferima, što povećava rizik i cijenu kapitala." Zato, kaže, nije iznenađenje da se klubovi zadužuju po prosječnoj kamatnoj stopi od oko šest posto u eurskim izdanjima. "Tržište razumije taj rizik, ali ga mora adekvatno naplatiti."

Regija još bez temelja za obveznice

Za razliku od Portugala, Adria regija nema tržište kapitala koje bi moglo podržati sportske obveznice. Klubovi u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Sloveniji većinom su udruge građana ili neprofitne ustanove, dok samo rijetki posluju kao sportska dionička društva.

"U Hrvatskoj postoji nekoliko klubova koji imaju potencijal izdavanja obveznica, ali teško da će tim putem ići zbog veličine i troška izdavanja," kaže Blažeković. "Takva bi izdanja morala nuditi visoku premiju u odnosu na druge kompanije, što u vrijeme jeftinih bankovnih kredita nema ekonomski smisao."

 

Nedostatak institucionalnih investitora, regulatorna nepredvidljivost i plitko tržište dodatno ograničavaju mogućnost da klubovi iz regije dobiju povjerenje kapitala.

Što bi se moralo promijeniti

Za približavanje modelu kakav ima Sporting, regionalni klubovi trebali bi prije svega promijeniti vlasničke i pravne strukture, profesionalizirati upravljanje i monetizirati stadion izvan utakmica. Tek tada bi bilo realno govoriti o izdanju koje bi privuklo ozbiljne investitore.

Bez jasnih prihoda, stabilne regulative i pouzdanih bilanci, svaka obveznica ostaje na razini teorije.

Sportingovo izdanje od 225 milijuna eura pokazuje da nogomet može funkcionirati kao ozbiljan investicijski proizvod, ali samo tamo gdje su klubovi profesionalizirani, imovina valorizirana i tržište kapitala zrelo. U Adria regiji to još nije slučaj. Dok američki fondovi kupuju lisabonske obveznice, regionalni klubovi i dalje računaju bodove, a ne prinose.