Nekad je 50 utakmica bilo previše, danas ni 70 nikoga ne čudi

Prije dva desetljeća 50 utakmica u sezoni smatralo se ozbiljnim rizikom za zdravlje igrača i kvalitetu nogometa. Danas vodeći nogometaši prelaze granicu od 70 nastupa, dok se veća rasprava vodi o šest minuta koje su na Svjetskom prvenstvu dobili za ispijanje vode. Sedamdeset utakmica u sezoni više ne izaziva posebnu reakciju.

Analiza Transfermarkta pokazuje da su Hans Vanaken, Morgan Rogers i Alexis Mac Allister u sezoni 2025./26. upisali po 71 nastup za klub i reprezentaciju. Virgil van Dijk, Declan Rice, Michael Olise i Benjamin Nygren završili su sezonu s po 69 utakmica. Popis je predstavljen kao pregled iznimne izdržljivosti i dostupnosti igrača. Prije dvadesetak godina i 10 ili 15 utakmica manje bilo je dovoljno da se pokrene rasprava o umoru, ozljedama i padu kvalitete igre.

 

 

Guardian je uoči Europskog prvenstva 2004. izračunao da su očekivani engleski prvotimci od početka sezone u prosjeku odigrali 49,5 utakmica. Šestorica su prešla granicu od 50 nastupa, dok je Frank Lampard sa 66 utakmica predstavljen kao ekstreman slučaj. Zinedine Zidane imao je ekvivalent od 51,3 utakmice, Raúl 55,2, a Luis Figo 57. Glavno pitanje uoči turnira bilo je hoće li najbolji europski igrači u Portugal stići previše umorni za vrhunski nogomet.

Dvadeset dvije godine poslije granica javne zabrinutosti pomaknuta je za dodatnih petnaestak utakmica.

Granica od 55 utakmica i dalje vrijedi

Sam broj nastupa ne govori sve. Ulazak u posljednjih deset minuta statistički vrijedi jednako kao cijela utakmica, pa 71 nastup automatski ne znači 6.390 minuta provedenih na terenu. Vanaken je tijekom 71 utakmice odigrao 5675 minuta, Rogers 5376, a Mac Allister 5112. Olise je u 69 nastupa sakupio 5323 minute.

Ipak, svaki nastup podrazumijeva mnogo više od vremena provedenog na terenu. Igrač se priprema za utakmicu, putuje, trenira, prolazi kroz oporavak i nekoliko dana kasnije ponavlja isti ciklus. Tijelo ne razlikuje obveze prema klubu, reprezentaciji, nacionalnom savezu, UEFA-i ili FIFA-i.

Čak 88 posto stručnjaka uključenih u FIFPRO-ovo istraživanje smatra da igrači tijekom sezone ne bi trebali prelaziti 55 utakmica. U sezoni 2023./24. više od polovice od 1500 praćenih nogometaša bilo je izloženo visokom ili prekomjernom opterećenju. Sedamnaest posto odigralo je više od 55 utakmica, dok je 31 posto najmanje toliko puta bilo u zapisniku.

Depositphotos

Najopterećeniji igrači provodili su do 88 posto godine u klupskom ili reprezentativnom radnom okruženju. Odmor se ne gubi samo tijekom utakmica. Nestaje između aerodroma, hotela, treninga, rehabilitacije i obveza na različitim kontinentima.

Podaci CIES Football Observatoryja ipak donose važnu nijansu. Udio nogometaša koji u sezoni odigraju više od 4500 minuta, što odgovara 50 punih utakmica, između 2012. i 2024. ostao je relativno stabilan. Taj prag prosječno je prelazilo 0,88 posto igrača iz 40 analiziranih liga, odnosno oko 169 nogometaša godišnje. CIES čak očekuje blagi pad tog udjela zahvaljujući većim sastavima, većem broju zamjena i pažljivijim rotacijama.

Pritisak se stoga sve više koncentrira na uzak krug najvažnijih igrača. Klubovi raspoređuju minute na veći broj nogometaša, ali svoje najbolje igrače i dalje koriste u prvenstvu, kupovima, europskim natjecanjima i reprezentaciji. Rotacija traje sve dok rezultati to dopuštaju.

Više utakmica znači više sadržaja za prodaju

Poslovna logika širenja kalendara prilično je jednostavna. Svaka dodatna utakmica donosi novi televizijski termin, ulaznice, sponzorsku vidljivost i sadržaj koji se može prodati emiterima. Liga prvaka sada svakom klubu u ligaškoj fazi jamči osam utakmica umjesto nekadašnjih šest. Momčad koja prođe kroz doigravanje i stigne do finala može odigrati 17 utakmica, četiri više nego u prethodnom formatu.

Svjetsko prvenstvo prošireno je na 48 reprezentacija i 104 utakmice, a finalisti mogu odigrati osam susreta tijekom turnira. Sličan obrazac vidi se i kroz prošireno Svjetsko klupsko prvenstvo, dodatne reprezentativne termine i nova natjecanja. Svaka pojedinačna promjena djeluje podnošljivo. Problem nastaje kada se zbroje sve obveze na rasporedu istog igrača.

Dvije dodatne utakmice ovdje, još jedan reprezentativni termin ondje i dulja europska sezona stvaraju kalendar u kojem 70 nastupa više ne izgleda kao iznimka. Prihode od tih utakmica dijele različiti organizatori. Zdravstveni i financijski rizik ostaje igraču i klubu koji izdvaja novac za njegovu plaću, liječenje i rehabilitaciju te snosi mogući pad sportske i tržišne vrijednosti.

Šest minuta za vodu izazvalo je veći otpor

Odnos nogometa prema opterećenju posebno se vidio na Svjetskom prvenstvu 2026. FIFA je u svakoj utakmici uvela trominutne pauze u 22. i 67. minuti, neovisno o temperaturi, lokaciji ili zatvorenom krovu stadiona. Odluka je obrazložena zaštitom zdravlja igrača i potrebom da sve reprezentacije igraju prema jednakim pravilima.

Dio navijača zvižducima je reagirao na pauze, treneri i igrači žalili su se na prekid ritma, dok je Marcelo Bielsa ocijenio da odmori narušavaju kulturnu suštinu nogometa. Podrška je uglavnom stizala tijekom utakmica igranih po ekstremnim vrućinama. Njihova primjena u hladnijim gradovima i na natkrivenim stadionima mnogo se teže mogla opravdati zdravstvenim razlozima.

Sumnju publike dodatno je pojačala mogućnost emitiranja reklama tijekom pauza. Prakse su se razlikovale među tržištima, a FIFA je tvrdila da su razlozi za njihovo uvođenje isključivo sportski. Kritika univerzalne primjene imala je osnove. Pauza pri ugodnoj temperaturi i pod zatvorenim krovom teško se mogla prikazati kao hitna zdravstvena intervencija.

Ipak, reakcije su pokazale koliko se promijenio odnos prema opterećenju igrača. Sedamdeset utakmica prihvaćeno je kao dio posla, a šest minuta odmora kao nepotrebno ometanje proizvoda. Visoke plaće dodatno smanjuju empatiju. Vrhunski nogometaši u javnosti uglavnom se doživljavaju kao privilegirani milijunaši, pa se fizičke granice njihova rada mjere drugačije nego u drugim industrijama.

Istodobno, klubovi ih tretiraju kao imovinu vrijednu desetke ili stotine milijuna eura. Nogomet je tijekom posljednja dva desetljeća pomaknuo granicu prihvatljivog s 50 na 70 nastupa. Sljedeću granicu vjerojatno neće postaviti medicina. Postavit će je trenutak kada umor, ozljede i pad kvalitete postanu skuplji od prihoda koje donosi još jedna utakmica u kalendaru.